Pisati i napisati nešto o pjevaču vanserijskog formata (u onom najboljem, najpozitivnijem smislu!), pričinjava popriličnu teškoću. Jer, svi hvalospjevi su nedostatni kad je u pitanju Đani Stipaničev koji je bogomdanim glasom oplemenio interpretaciju, pjesmu i glazbu.
Naravno, tu je i emocija koja se mora naći u interpretaciji, ona nepatvorena. Opet, bogomdana!
I sad kako pronaći pravo pitanje za pravog pjevača, za početak razgovora pa makar ono bilo i malo grezo a taman za Đanija, a opet pristojno, jer drugačije ne može.
Eto Đani, lito vilovito 2022. Čini mi se da ima posla čak i za one koji znaju pjevati!?
-Ukoliko ste mislili da moja malenkost pripada toj brojnoj skupini pjevača znalaca na tome veliko hvala. No, upozoravam da mi je Arsen svojedobno rekao napisati pjesmu da više ne moram 'vikati', a Oliver upitao svog prijatelja: 'je l' to onaj šta se dere?' tako da ne znam…
No ova sezona je donijela pregršt nastupa, koncerata u svim mogućim kombinacijama. Najbrojniji su naravno solistički koncerti koje radim sa svojim bendom koji je predstavljen pod imenom 'Dno Dna'(Berislav Antica, Alan Dović, Nikola Budišćak, Ivan Lukšić), potom mnoštvo koncerata sa mojim tenorima (Četiri tenora) koje također na našim koncertima prati isti bend. Tu su i koncertni, glazbeni recitali uz klavir ponajviše sa kolegicama sopranisticom Nerom Gojanović i pijanisticom Gordanom Pavić gdje mahom izvodimo brojeve iz mjuzikala, rock opera i talijanske canzone. Skupilo se tako u tri ljetna mjeseca blizu 45 nastupa.
Uskoro, za koji dan će i Večeri dalmatinske šansone. poslušao sam pjesmu koju pjevaš s Pattierom i baš me razveselila. Šibenik nas je oduvijek darivao dobrim pjesmama?
Neizbježna šibenska terca
-Nju podržavam od nulte 1998 godine kada se nije moglo ni naslutiti da će potrajati već 25 godina i ostaviti dubok i značajan trag na hrvatskom glazbenom nebu. Volim taj festival zbog 'familijarne' atmosfere. I to ne kažem samo ja koji sam tamo 'doma' i 'od tamo', već svi ljudi koji u Šibenik predzadnjeg vikenda u kolovozu dolaze sa posebnom radošću.
Da te mogu pismon zvati, Zora bila, Ne more mi bit, Lipote gladan, jubavi žedan, Srce od leda, Zar više nema nas, samo su neke od pjesama koje su obilježile prvih 25 godina. A u ovom jubilarnom izdanju posve spontano je došlo do ideje o duetu legendarnog Ive Pattiere i mene uz glazbeni rukopis Duška Šarca i Frane Bilića u pjesmi 'O jubavi nestala si'. Tipična lipa, šibenska (čitaj Šarčeva) melodija, koju smo šjor Ivo i ja donijeli svatko na svoj način, a ipak u refrenu sa neizbježnom šibenskom tercom.
Nepodnošljiva lakoća uživanja
Kad smo već kod šibenskog glazbenog okruženja, da sad ne spominjem sve velikane; od skladatelja, pjevača, klapa, pisaca divnih stihova…je li to čudesni spoj biologije ili kemije. ili možda jedne posebne kemije koja kola tim krajevima koje je „Netko“ baš počastio talentom i to iznimnim. Odgovori mi kao biolog?
-Šibenik je poseban grad, grad ekstrema, grad u kojem duša stanuje, ali i neopisiva lakoća grezosti, sirovosti koja je uvijek upotrijebljena u svrhu 'ruganja' sa nekim ili nečim. Šibenik se voli ponositi svojim uspješnim ljudima, ali kao i u većini dalmatinskih mjesta i gradova do tog statusa je put dugačak. E sad je li put do uspjeha u tom gradu možda lakši zbog blagotvornog djelovanja rijeke Krke koja nalazi svoj utok kroz gudure šibenskog kanala ili je to zbog miljevačkog pršuta, odojka sa Konjevrata, zlarinskih gavuna, kornatskih liganja, tribunjskih lokarada, jadrtovačkog i primoštenskog Babića, grebaštičkih šparoga - to nitko neće moći utvrditi. Znam samo to da bilo kad i u bilo koje vrime kad se skupi 'ekipa', spontano ili ne, pisma poteče nesputano bez obzira na okruženje. Ta nepodnošljiva lakoća uživanja u svakom trenutku u Šibeniku je najizraženija.
Puno toga si ti Đani pjevao, puno lipih pjesama, od one meni drage „Un amore cosi grande“, od „Il mondo“ pa rock opera... Jesi li imao neku želju da te čuje taj il mondo. Imaš sve ono što traži svijet i svjetska scena?
-A teško da bih mogao negdje drugdje živjeti osim u Hrvatskoj. Možda je i to razlog što se nisam više posvetio izazivanju sudbine u tom smjeru. Puno puta su mi veoma laskale pohvale i priznanja eminentnih ljudi te slične konstrukcije kao što ste ih vi postavili u vašem pitanju. No nekako sam se zadovoljio ovom i ovakvom karijerom kakvu baštinim godinama bez velikih turbulencija, kontroliranu više ili manje, baš kao kakav mirovinski fond bez puno rizika, ali nadasve i bez puno stresa. Omaknu se po tom putu i Un amore cosi grande i Il mondo, pokoji mjuzikl - rock operni biser što me onda dodatno uvjeri da kada ono što radiš obaviš na najvećoj mogućoj razini tada to mora primijetiti i vrednovati i publikum. Na koncu, postoji ono nešto iz klapske i Arsenove, Ko ovo more platit', ovo nema cine, nije za dolore nije za šterline…
Entuzijazam i ljubav
Četiri tenora, ne čujem vas na radiju, ne viđam baš često ni na malim ekranima. kako bi ti to objasnio?
-Da, upravo ta priča o Četiri tenora je ovo što sam pojasnio u zadnjoj rečenici prethodnog odgovora. U momentu oformljivanja tog sada etabliranog i popularnog kvarteta nije postojalo ništa osim entuzijazma i ljubavi prema pismi s nejasnim odgovorom kada i hoće li će se to toj družini isplatiti. Potvrda opravdanosti osnivanja Četiri tenora je došla brže no što je itko mogao i naslutiti. No kako kažete, rijetko se čujemo na radijskim postajama usprkos činjenici da smo koncertno izuzetno frekventni u svim krajevima. Nove radijske 'politike' su miljama udaljene od onih koje su stvorile sve ono najvrijednije što i danas predstavlja najveće brendove hrvatske glazbe. Za nadati se da će netko ili nešto to promijeniti te da će snimke novih uradaka bilo kojeg kvalitetnog izvođača ovisiti o objektivnom pristupu radijskog urednika kao nekad, a ne tko zna već o čemu drugom. Ali dok je koncerata i neposrednog kontakta sa svojom publikom ja se ne bojim ni za sebe ni za Tenore.