Jedna od lista za Županijsku skupštinu Splitsko-dalmatinske županije koja s optimizmom očekuje izbore za sedam dana je ona koalicije ZA na čijem je čelu kandidat za župana Ante Pranić.
Koalicija se na listi ima jaki ženski sastav, a među njima je istaknutije ime svakako Daša Dragnić, kandidatkinja za dožupanicu. Porazgovarali smo s Dragnić o aktualnom političkom trenutku.
Profesorice Dragnić, bili ste uspješni u realnom sektoru, nakon toga ste postali jedna od omiljenih profesorica na Ekonomskom fakultetu. Sigurno nisam prvi koji Vas pita, ali recite mi - što Vam bi da ste donijeli odluku o ulasku u politiku? Što Vam je to trebalo?!
Da, niste prvi. Prva me, kada sam se odlučila angažirati, to pitala sestra – znam što te pokreće i bilo bi super da u politici imamo takve ljude, ali, jesi li sigurna da trebaš ulaziti u to, jer.… E, upravo zbog tog „jer“, većina „takvih ljudi“ ne želi imati ništa s politikom, iako na razne načine društveno doprinose. I ja sam bila takva. Zbog želje da doprinesem promjenama, upravljačke funkcije u realnom sektoru zamijenila sam edukacijskim pozivom, i u konačnici, došla među studente, želeći pobuditi i ojačati kritičko promišljanje, proaktivnost i odgovornost mladih, i tako ubrzati stvaranje kritične mase koja će mijenjati ovo društvo. Sjećam se da me, pred lokalne izbore 2009., grupa studenata pitala hoću li se kandidirati, a kada sam odgovorila niječno, zapitali su me zar to ne bi bilo u skladu s onim što njih učim, da preuzmu odgovornost. Tada sam odgovorila da još nije vrijeme, da još nismo spremni za takve iskorake.
Kad ste onda odlučili da je vrijeme?
- se u meni probudio snažan osjećaj suodgovornosti za loše stanje u politici i društvu. Suodgovornosti, jer vidim probleme, nakaradan sustav vrijednosti i društveno-moralno neprihvatljiva ponašanja koja postaju obrazac, a i dalje odbijam direktno se uključiti i „iznutra“ činiti sve moguće da se to promijeni. I odlučila sam djelovati i pokazati primjerom da je moguć drugačiji odnos prema i u politici, prema zajednici i općem dobru. A jednom kad odlučim, ne odustajem tako lako (smijeh). Nekada je to bilo samo pitanje upornosti, sada i strpljenja i vjerovanja u proces - svjesna sam da, iza svake promjene „preko noći“, stoji puno malih pomaka i volje, vremena i energije ljudi koji se povezuju i djeluju zajedno. I da, vrijeme je za iskorak, za promjene!
Vaš kandidat za župana, gradonačelnik Vrgorca Ante Pranić, često Vas ističe kao sukreatoricu projekta koalicije ZA. Čini se da ste idealna osoba da nam kažete po čemu se razlikujete od ostalih opcija koje sudjeluju u izborima za županijsku razinu vlasti?
Moglo bi se reći, desilo se ono što sam prije spominjala - povezali su se ljudi koji su spremni proaktivno djelovati tražeći rješenja, potaknuti i provoditi promjene u društvu, odgovorno i za boljitak zajednice – tako je nastalo naše „ZA“, a iz toga i „ZA danas i sutra“, „Tim ZA promjene“ i „ZA bolju Splitsko-dalmatinsku županiju“. Izgradili smo koaliciju triju stranaka, Nezavisne liste mladih, Pametno za Split i Dalmaciju i HSLS-a, ali i brojnih stručnih i društveno angažiranih nezavisnih pojedinaca – tako je nastalo naše „ZAjedno“. Već samo to je vrijednost koja nas razlikuje, jer time smo u startu dokazali da smo uključiva opcija dijaloga i suradnje, bez čega nema istinskih i održivih promjena.
Je li to dovoljno da vas birači prepoznaju kao pravu, njihovu opciju?
Svatko tko je ikada probao uvesti bilo kakve promjene zna da je to jedini način. No, to nije sve (smijeh). Imamo još jednu značajnu, ne samo razliku, već prednost pred svima ostalima.
Naime, da je suditi po predizbornim obećanjima, ljudi bi mogli mirno spavati - koga kog zaokružili, tko god pobijedio, svima će nam biti, malo je reći, dobro. Istina, ima i opcija koje ništa ne obećavaju žiteljima županije, jer uopće ne govore o županiji, pa se čovjek zapita… No, vratimo se lijepim obećanjima. Kada se pogleda tko obećava, postaje jasno da upravo to može i trebao bi, biračima, biti kriterij izbora. Naime, dok neki kandidati nikad nisu ničim upravljali, pa se čovjek zapita… drugi jesu, pa njihova djela govore kako su upravljali i što možemo od njih očekivati. Tako kod nekih kandidata i njihovih političkih opcija, njihova (ne)djela jasno i glasno govore tko će dobiti, i na čiji račun, provjereno! S druge strane, djela Ante Pranića u Vrgorcu dokazuju da su promjene moguće, da transparentno i učinkovito upravljanje nije prazna priča, kao ni gospodarski i društveni razvoj na dobrobit zajednice. Što je najbolje, djela i ostalih pojedinaca, od najbližih suradnika do onih koji nisu ni na listi, ali su naši suradnici i podržavatelji, govore isto – o stručnosti, odgovornosti, uspješnosti i društveno korisnom doprinosu – tako je nastalo naše „Dokazano!“.
Često ističete problem upravljanja i manjak odgovornosti na svim razinama vlasti kao ključan problem. Koliko je ta tema uopće važna na lokalnim izborima koji se uglavnom tiču komunalnih pitanja i projekata?
Sve da je tako, zar komunalom i projektima ne treba upravljati? No, za dobiti pravu sliku zašto je pitanje upravljanja i odgovornosti neizostavno, treba reći – u slučaju Splitsko-dalmatinske županije, radi se o sustavu koji broji 13 upravnih odjela s otprilike 250 zaposlenih, koji u vlasništvu ima trgovačka društva, čiji proračun iznosi gotovo 2 mlrd kn, iz kojeg se financira gotovo 130 korisnika – javnih ustanova, škola, zdravstvenih ustanova, domova za starije, ustanova u kulturi. Radi se o sustavu koji dijeli nadležnost s 55 jedinica lokalne samouprave (16 gradova i 39 općina), s kojima bi trebao usko surađivati. Radi se o sustavu koji bi trebao brinuti o nešto više od 14 tisuća km2 raznolikog prostora i o otprilike 455 tisuća stanovnika. Trebam li išta više reći kako bi bilo jasno da je upravljanje županijom od ključnog značaja? I ne vjerujem da itko, bez obzira za koga glasa, stvarno vjeruje kako netko nestručan, ali podoban, može upravljati bilo čime, a kamo li ovako složenim sustavom, bolje od stručne i odgovorne osobe. I ne vjerujem da je ikome, tko je svjestan da javni sektor raspoređuje naše novce, svejedno kako će se upravljati s te 2 mlrd kn - troše li se nepotrebno, netransparentno, pogodujući pojedinačnim interesnim skupinama, pa i uz osobnu korist.
Možete li nam dati par primjera cijene lošeg upravljanja koju plaćamo mi kao građani?
Uh, mogu Vam dati sto primjera. No, kako sam o korupciji, kao rak-rani društva, i čija je šteta puno veća od one direktne koju vidimo, i ekonomski i moralno, već više puta govorila, posebice s aspekta narušenog sustava vrijednosti, (ne)slobodnog tržišta, (ne)konkurentnosti i (ne)izvrsnosti, dakle kao o kočničaru razvoja u svakom pogledu, dat ću par drugih primjera, i to onih u kojima županija ima barem dio nadležnosti, dakle, odgovornosti. Tako loše upravljanje prostorom dovodi do devastacije, nekada i trajne štete ovog resursa koje je naše vrijedno opće dobro - bilo da se radi o našoj obali, moru, ruralnim krajevima, urbanim sredinama, zaštićenim prirodnim područjima. Treba li uopće spominjati posljedice lošeg upravljanja sustavom zdravstvene skrbi – liste čekanja, nabavku nužno potrebne opreme donacijama građana, nepostojeće ili neodgovarajuće primarne, a kamo li drugih oblika zdravstvene skrbi u mnogim krajevima naše županije… Problem lista čekanja za domove za starije svima je poznat, no treba reći da bi nestručno i netransparentno upravljanje u području socijalne skrbi imalo i veće posljedice da nemamo udruge koje, rekla bih, prečesto spašavaju zakazivanje javnog sustava u slučaju svih ranjivih skupina. U ova dva zadnja slučaja, jasno je da loše upravljanje utječe, štoviše ugrožava ljudske živote, no htjela bih naglasiti da i u prethodno navedenim primjerima, bolje rečeno u svemu, loše upravljanje utječe na naše živote, radne i životne uvjete, što je i dovelo do problema depopulacije naših krajeva.
Vjerujem da nakon ovoga nitko više nikada neće postaviti pitanje koje sam Vam prethodno postavio. Vidite li rješenje, izlaz iz ovakve situacije?
Naravno! Važno je da ljudi shvate koliko je važno tko i kako upravlja općinom, gradom, državom, u ovom slučaju županijom. I da shvate da imaju izbor, da su oni ti koji odlučuju, ako ništa drugo, da svojim glasom na izborima kažu dosta ovakvoj štetnoj praksi, i glasaju ZA promjene, za one koji svojim djelima dokazuju da ih znaju i hoće provesti – uključivo i odgovorno! Znam da ovo sada zvuči kao izborni pamflet, izlizane riječi, ali ja stvarno u to vjerujem. Da ne vjerujem, ne bih se politički angažirala, ne bih bila u ovoj koaliciji, s ovim ljudima, jer, kao što ste na početku rekli, meni ovo ne treba ni iz kakvih drugih razloga.