Dok u svijetu klasične glazbe većina kazališta i koncertnih dvorana mirno odrađuje godišnje odmore ili tihe pripreme za novu glazbenu sezonu, mladi maestro Maro Rica u punom je kreativnom zamahu pred trećom godinom Festivala glazbe kULTRA kojim Makarskoj i okolici nudi sjajan doživljaj klasične glazbe kroz niz koncerata i glazbenih radionica za svaku dob. S mladim smo dirigentom, koji je odnedavno zaposlen kao zborovođa HNK-a u Osijeku, razgovarali o njegovu glazbenom putu, poteškoćama i zabludama koje donosi svijet dirigiranja, ali i o plemenitom porivu da se ljepota klasične glazbe proširi među što šarolikijom domaćom publikom.
Jeste li od malih nogu znali da će glazba biti vaše zanimanje?
Nisam. Često sam se mučio, radio onoliko koliko je trebalo da se prođe dalje, glazbu shvaćao neozbiljno. Jedan sam dan napravio zaokret u glavi, počeo više vježbati i shvatio da bi bavljenje glazbom uz nešto više rada moglo funkcionirati. U osnovnoj glazbenoj školi svirao sam klavir, u srednjoj sam bio na teorijskom smjeru. Tijekom nekih manjih školskih projekata počeo sam voditi školski zbor i to mi se jako svidjelo, tako da sam bez mnogo razmišljanja na kraju upisao dirigiranje, ne znajući konkretno u što se upuštam. Još uvijek učim u što se upuštam!
Je li Vas više privlačilo zborsko ili orkestralno dirigiranje?
U Zagrebu se na prvoj godini uči opće dirigiranje, a zatim se opredjeljujete za smjer. Ja sam završio zborsko dirigiranje. Iskreno govoreći, taj opći zalet na orkestralno dirigiranje u Hrvatskoj, uz čest karakter egomanijaka, kao da je zborsko dirigiranje manje vrijedno, još me više učvrstilo u odluci da idem „kontra“. Pet godina učenja dirigiranja u Zagrebu bilo je škola za sebe, ali siguran sam da sam malo više napredovao tek na tri godine studiranja u Njemačkoj.
Kako se uopće dogodio odlazak na nastavak školovanja u Njemačkoj?
Imao sam osjećaj da moje obrazovanje nije gotovo sa završetkom Akademije u Zagrebu. Vjerovao sam da trebam i mogu naučiti još. Čuo sam pozitivne dojmove kolega glazbenika o Njemačkoj, ipak muzički geniji kao što su Bach i Beethoven izbijaju iz svake pore njihove glazbene kulture. Razmišljao sam o Njemačkoj, Rusiji i Francuskoj, no Njemačku sam osjetio kao najbližu – u svakom smislu. Uzeo sam InterRail kartu, otišao tjedan dana na put, obišao sam pet gradova, javio se svim profesorima s kojima sam želio stupiti u kontakt i rekao sam samome sebi – ako sad ne nađem dobrog profesora za sebe, neću se ovime uopće više baviti! Ostavit ću se glazbe, otvorit ću neki biznis i gotovo. Srećom – išlo je po planu – glazbenom planu. U obilasku svih tih gradova najviše mi se svidio Köln i profesor Alexander Rumpf, upoznao sam se s njim, vidio kako radi, prošao prijemni i sve se posložilo. Ondje sam na kraju završio orkestralno dirigiranje, tako da sad imam hrvatsku i njemačku diplomu i oba dirigentska smjera.
Kojem ste se radnom mjestu nadali nakon završetka glazbenog obrazovanja?
Oduvijek sam htio raditi u operi i nije mi bilo bitno koji točno dio. U Njemačkoj sam radio kao zborovođa, dirigent i korepetitor, ništa mi nije bilo ispod časti, uživao sam. Ne volim se ograničavati. Nekad su svi u kazalištu radili sve, a danas možeš izići s faksa polukvalificiran i s pretjeranim stavom o vlastitoj veličini i nedodirljivosti. Nakon završetka fakulteta našao sam posao u Mittelsächsisches Theater Freiberg u Freibergu, ali bio sam otvoren za nove izazove jer nisam bio u potpunosti zadovoljan. Čuo sam da je u Osijeku otvoren natječaj za dirigenta zbora, prijavio sam se i dobio posao te za tri mjeseca opet bio u Hrvatskoj.
Kako je okolina reagirala na povratak u Hrvatsku?
Moji su rekli „Sin mi se seli iz Njemačke u Hrvatsku, dok svi ostali čine obrnuto“, ha-ha. Šalu na stranu, obitelj je u svakoj odluci bila ogromna podrška.
Jeste li zadovoljni svojim radnim mjestom u osječkom HNK-u?
Pola sam godine na poziciji zborovođe u HNK-u Osijek, a vjerujem da smo u tom periodu našli zajednički jezik, na obostrano zadovoljstvo. Zborovođa prije svega mora željeti raditi taj posao, inače će se svi kompromisi i planovi koji nisu u skladu s tim radnim mjestom preliti na zvuk zbora i dogodit će se stagnacija, ili čak nazadovanje. Vođenje zbora ne smije biti usputna platforma da bi netko nešto nekad dirigirao, to je proračunato i bezobzirno. Ako mi se ponudi da nešto dirigiram, vrlo rado, volim to i to je također dio mog posla, i vrlo sam zahvalan kazalištu u Osijeku na već ukazanim prilikama kao što je koncert „Iz hrvatskih partitura“ koji sam pripremio i dirigirao te opera „Prodana nevjesta“ gdje sam bio asistent dirigenta. Ali ne želim da se netko osjeća dužnim nuditi mi angažmane kao da mjesto zborovođe nije željen posao. Jako volim osječki zbor, čine ga vrlo dragi i jednostavni ljudi, unutar ansambla nema previranja i zavisti, pravi su tim. Radimo na tome da se što više družimo i održavamo dobru energiju. Čini mi se da je njihov zvuk mnogo bolji, a trud i rad iza njega itekako se vide i čuju.
Trenutačno se punom parom pripremate za iznimno zanimljiv projekt čije će se treće izdanje odviti u Makarskoj. Kako je nastala inicijalna ideja za Festival glazbe kULTRA, jednu od posebno vrijednih stavki Vaše biografije?
Prijatelj i vrsni klarinetist Ivan Siciliani i ja kroz Udrugu Artes Liberales pokrenuli smo festival s ciljem promicanja, razvitka i unapređenja glazbene, literarne, likovne i scenske umjetnosti, poticanja novih umjetničkih praksa te njegovanja kulturne baštine na području grada Makarske i šire. Godinu prije njegova prvog izdanja organizirali smo ciklus koncerata na kojima smo svirali nas dvojica i još neki naši prijatelji i kolege. Pomislili smo – ako možemo organizirati tri kvalitetna koncerta u Makarskoj, vjerojatno možemo i sedam, samo moramo prilagoditi sredstva. Još jedna bitna suradnica, prof. Ana Čorić s Muzičke akademije u Zagrebu, izvrsna je glazbena pedagoginja, putuje, marljivo radi i stalno se educira, radi na svom doktoratu i bila je odlična osoba za ovaj projekt. Ona je pokrenula radionice za djecu i mlade koje se održavaju u jutarnjim terminima, a navečer održavamo koncerte. Tako na dva fronta populariziramo klasičnu glazbu. Gradu Makarskoj i Turističkoj zajednici jako se svidjela ta ideja pa su nas poduprli, što je bio izvrstan početak. Naš renomirani operni pjevač Luciano Batinić priključio nam se svojim nastupom u prvoj godini, publika je bila oduševljena, kao i kroz svih šest manjih koncerata, a publika posebno voli posljednji, veliki koncert orkestra na kraju manifestacije.
Što Festival kULTRA priprema ove godine?
Ovogodišnji će se festival u Makarskoj održavati od 22. do 29. kolovoza. Kako je naš novi partner, Javna ustanova „Park prirode Biokovo“, prepoznala vrlo uspješnu provedbu kULTRA festivala u 2022. i 2023. godini, ove su godine stavili naglasak na važnost obilježavanja Međunarodne noći šišmiša. Tako će tema festivala biti šišmiš, pod čijim će likom biti tematski ujedinjen glazbeni program i radionice za djecu. U glazbenom programu publici će se predstaviti Ansambl Elementum (Ana Tutić, flauta, Janko Franković, violončelo i Tin Fledrović, harmonika), Osječki barokni ansambl (violine: Bela Nagy / Vladimir Piskunov / Vilim Škreblin / Katarina Ćuk, viola: Veronika Kilmajer, violončelo: Maja Iljovski / Irena Kranjčević, kontrabas: Igor Crnek i čembalo: Maro Rica), Jovial Saxophone Quartet (Patrik Prežgaj, sopran saksofon, Luka Norac, alt saksofon, Jakov Varezić, tenor saksofon i Filip Dujmović, bariton saksofon), a festival će zatvoriti festivalski komorni ansambl „Biokovsko zvonce“ (Mislav Salopek i Ante Slišković, violina; Rebeka Heaton, viola; Katarina Evetović, violončelo; Petruš Petruševski, kontrabas; Andrea Jelavić, flauta; Ivan Siciliani, klarinet; Borna Augustinović, udaraljke; Ivana Ana Perić i Filip Grmoja, klavir i Maro Rica, dirigent).
Među radionicama ističu se kULTRA KIDZ: ŠIŠ-Karneval & Noćna šiš-šetnja te Zbor To Go, radionica za odrasle. Za svakoga ponešto, nadamo se što većem odazivu i dodatnom jačanju kulturnih kapaciteta Makarske i okolice.
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Splitsko-dalmatinske županije u okviru Javnog poziva za financiranje promicanja i razvoja kulturnih sadržaja