Doris Dragović, glazbena diva koja će ove subote nastupiti pred splitskom publikom (u klubu Vanilla) otkrila je samo za čitatelje portala DalmacijaDanas kako se priprema za nastupe, kakvo je ljeto očekuje, kad će objaviti novu pjesmu.
U Splitu vas očekuje koncert na kojem će biti puno mladih ljudi, kakve vam emocije takvi susreti probude?
- Srce mi je puno kadgod vidim mladost, neovisno o njihovim emocijama prema meni. Ja sam zaljubljena u mladost, najradije bi ih slijedila.
Za svaki koncert se posebno pripremate, a u Splitu ćete izvesti i neke pjesme koje do sada niste izvodili?
- Mi uvijek osvježavamo repertoar i čini mi se da bi mi to radili i da ne pripremamo nastup, naprosto je to naša ljubav. Uhvati nas ponekad, kao i danas za vrijeme probe, smijeh kad se prisjetimo nekih prastarih pjesma. Grupa Flesh i ja smo zajedno više od dvadeset godina, cijeli jedan život. Volimo izvući takve pjesme ne samo na način da ih se prisjetimo nego da ih obradimo, da osvježimo glazbene aranžmane. Tako će biti i na koncertu u Splitu.
Imate ovog ljeta zanimljivih koncerata?
- Ja nikad nemam previše koncerata ljeti jer nemam force za puno nastupa. Bižin malo od toga. Ali, točno, imam nekih lipih bokuna ovog lita, rekla bih. Vesele me neki susreti s nekim dragim ljudima.
Razmišljajući o vama, zaključila sam da ste vjerojatno jedina pjevačica u Hrvatskoj koja može raditi velike koncerte, u najvećim dvoranama, a da tome ne prethodi izlazak novog albuma. Zapravo mi se čini da ste u tom smislu, doista fenomen. Novog albuma nema odavno, a vi 30.11. imate koncert u zagrebačkoj A reni. Kako se to može objasniti?
- Hahahaha, jedino mi pada napamet dugovječnost kao objašnjenje. Ne mogu o tome ni razmišljati kao o fenomenu. Jednostavno pivan i to volim! Moji prijatelji iz banda i ja smo vrlo nahranjeni nakon ovakvih proba, a možete misliti kako nam je kad dođemo na pozornicu. Kad je iza tebe toliko puno albuma i toliko puno materijala i pisama da možeš tri koncerta sastaviti. Zapravo ti ni ne treba nikakvih novih pjesama.
Ali publika kod svih pjevača traži nešto novo. Osim kod vas?
- To su neka pravila posla, struke, koje neko prati. Ja tako više ne radim (smijeh), i ja sam se nekad brinula o tome, da sve ide tim redom. Lipo je kad ti je “pogon” neka nova pisma. Eto, i ja sam imala nekih lipih dueta u zadnje vrijeme, s klapom Rišpet, s Jacquesom. Imam i ja nešto novog što te osvježava u smislu kreativnosti. No, jedino uživo koncerti diraju moj centar u mozgu. Ne mogu to ni objasniti. Zbog takvih glazbenih situacija, ja se svaki put osjećam - novom. I svakom koncertu pristupam kao da je prvi. Imali smo tri koncerta u Lisinskom, tri identična repertoara, ali ja sam svaki put bdila “ka kvočka nad pilićima” od prve note, tona, koncentracije.
Neće, dakle, još izaći novi album, ali hoće nova pjesma. Ivan Huljić je napisao?
- Prenerazila sam se kad sam shvatila da je Ivan osim glazbe, napisao i stihove.
Ljudi često ne vjeruju da djeca mogu postati uspješna kao roditelji, mnogi će kazati “ma to su mu mater i otac pomogli”?
- To je smiješno, poremećeno čak. Njegov rukopis je njegov, očev je očev. To je meni evidentno, kad poznajete glazbu kao ja, sve vam je odmah jasno. Ni ne osvrćem se na takve komentare. Tako sam se ugodno iznenadila Ivanovom zrelošću. Vjekoslava je poetesa moje duše jer me strašno poznaje, njoj je dovoljno reći jednu riječ oko koje ona izgradi cijelu priču. No, Ivan je stvorio cjelovito djelo. Razmišljamo da je pustimo u eter u rujnu. Nije mi ni važno kad ćemo jer iako mi je teško govoriti o pjesmi, mislim da je ova pjesma “valjak”, “teško naoružanje”. Nema veze ni s vremenom, ni s godišnjim dobom, ni s godinom. Imam osjećaj da i ako nitko ništa ne napravi za nju, ona će sama sebi sve betonirati i zaustaviti se u ljudima. Tako se dogodilo i s pjesmom “Jedini”. Ona nema ni spota, nije bilo nikakve reklame, propagande, ničeg živog, a to je što je. Tako mi se čini da će biti i s ovom pjesmom.
Na kraju vas moramo upitati kako vam je suprug Mario?
- Hvala na pitanju, Mario je Bogu hvala, dobro. Pliva, a to je preporuka i liječnika. Znate da je on u tome izvanredan, ali mu je plivanje bilo i dosadilo jer je cijeli život u bazenu. No, na jesen će krenuti i sa svojim težim treninzima.
Kakvi ste vi s plivanjem?
- Ja plivam uglavnom na kauču (smijeh) i to je sve što o plivanju mogu reći. Ali, ima jedan dvoipolgodišnji Dante koji mi je uzeo srce pa se samo s njim “potočan ponekad do kolina”.