Jučer je u prostorijama Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Splitu održana svečanost obilježavanja Svjetskog meteorološkog dana i Svjetskog dana voda.
Program na PMF-u nastavlja se danas radionicama Projekta modernizacije meteorološke motriteljske mreže u RH - METMONIC s početkom u 10 sati. Cijeli program možete pogledati ovdje: Program radionice projekta METMONIC_Split
Na jučerašnjoj svečanosti, predavanje je održao zamjenik glavne ravnateljice DHMZ-a, dr. sc. Ivan Güttler. "Uloga nacionalnih meteoroloških i hidroloških službi u odgovoru na klimatske promjene", bio je naziv njegovog zanimljivog predavanja nakon kojeg smo porazgovarali o mnogim pitanjima s ovog aktualnog područja.
Stručnjak ste, među ostalim, na temama klimatskih promjena. Znamo da su sveprisutne i da ih osjećamo na vlastitoj koži. Može li znanost dati odgovor na pitanje koliko su aktualne klimatske promjene rezultat prirodnih procesa, a koliko djelovanja čovjeka?
- Uzroci klimatskih promjene uključuju prirodne procese i ljudske aktivnosti. Tijekom geološke povijesti, klima na Zemlji doživljavala je prirodne promjene, kao što su ledena doba i toplija razdoblja. Prirodni promjene su bile posljedica prirodnih procesa koji uključuju promjene u Zemljinoj orbiti, solarnoj aktivnosti, vulkanskim emisijama i međudjelovanju između sastavnica klimatskog sustava. Znanstvena zajednica je, razmotrivši dostupna mjerenja, zaključila kako su aktualne klimatske promjene u najvećoj mjeri rezultat ljudskih aktivnosti.
Glavni čimbenik koji utječe na trenutne klimatske promjene je emisija stakleničkih plinova, kao što su ugljični dioksid i metan. Ugljični dioksid postoji u atmosferi kao rezultat prirodnih procesa. Međutim, nove količine ugljičnog dioksida nastaju spaljivanjem ugljena, nafte i plina, krčenjem šuma i industrijom te iznose približno 40 milijardi tona ovoga plina svake godine. Staklenički plinovi zarobljavaju toplinu u Zemljinoj atmosferi, što dovodi do globalnog zagrijavanja. Ovaj je tjedan Međuvladin panel o klimatskim promjenama objavio konačno izvješće u svom šestom ciklusu te sumirao najnovije rezultate istraživanja na ovu temu.
Mogu li se zaista spriječiti klimatske promjene?
- Možemo poduzeti korake kako bismo značajno ublažili utjecaj ljudskih aktivnosti na klimu i smanjili rizik od posljedica na koje se ne možemo prilagoditi.
Osnovni pristup je smanjiti emisije stakleničkih plinova, uglavnom kroz smanjenje upotrebe fosilnih goriva i povećanje upotrebe obnovljivih izvora energije. Dodatni alati na raspolaganju uključuju zadržavanje sposobnosti ekosustava na kopnu i moru za apsorpcijom ugljičnog dioksida te razne mjere štednje i učinkovitijeg korištenja energije koje bi bile ispravan pristup i u Svijetu koji nije opterećen brzim klimatskim promjenama.
Međunarodna suradnja je ključna u borbi protiv klimatskih promjena. Za razliku od nekih drugih okolišnih problema kao što su problemi lokalnog zagađenja tla, vode i zraka, problem klimatskih promjena je sličan u određenoj mjeri problemu ozonske rupe. To znači da emisije u državi ili gradu A utječu na stanje atmosfere u državi ili gradu B.
U nekim zemljama “zeleni” su čak dio vladajućih struktura. Dio javnosti smatra “slijepe” zelene politike mogu biti opasne baš kao i one koje ne prepoznaju važnost klimatskih tema. Kako bi se ispravna politika trebala odnositi prema problemu klimatskih promjena?
- Uvjeren sam da bi ispravna politika trebala biti znanstveno utemeljena te uključivati komponentu socijalne pravednosti. Prvi element uključuje kontinuiranu komunikaciju sa znanstvenom zajednicom, te ponekad promjenu u smjeru ukoliko rezultati novih istraživanja osvježavaju ili zamjenjuju prethodne znanstvene zaključke. U tom smislu možemo imati visoko pouzdanje u razumijevanje globalnih klimatskih promjena no potreban je nastavak intenzivnih istraživanja posljedica klimatskih promjena na razini gradova i manjih područja.
Vezano za drugi element, tj. socijalnu pravednost, klimatske politike trebaju biti osmišljene tako da štite najugroženije skupine i podržavaju pravednu tranziciju prema nisko-ugljičnoj budućnosti. Razgovori o rješavanju klimatskih promjena su vrlo složeni zbog velikog i raznovrsnog broja sudionika. Načelno je dobro što je ovaj proces uključiv no postoje problemi s brzinom čitavog procesa koju je potrebno povećati.
Idemo konkretno, kakva su predviđanja kretanja temperatura u Hrvatskoj do kraja stoljeća? Koje hrvatske regije su najizloženije promjenama klime i koji su ekstremi koji se mogu očekivati?
Kao dobar odgovor na ovo pitanje bih Vaše čitatelje uputio na javno dostupan tekst i najsvježiju analizu koju je nedavno objavio DHMZ na svojoj web stranici, a riječ je o doprinosu za Osmo nacionalno izvješće Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji UN-a o promjeni klimi.
Kada govorimo o temperaturnim ekstremima tu nas nažalost očekuje intenziviranje ovog problema. U slučaju promjena u hidrološkom sustavu, područje Europe, koje uključuje Hrvatsku, je u prijelaznoj zoni između sve kišnijeg sjevera Europe i sve sušeg juga Europe.
Najizraženije promjene možemo očekivati u tendenciji smanjenja ljetnih količina oborine na obali i jugu Hrvatske.
U čemu se konkretno manifestiraju klimatske promjene u našem dijelu svijeta posljednjih desetljeća?
- Manifestacije klimatskih promjena u našem dijelu Europe uključuju nekoliko efekata. Prosječne godišnje i sezonske temperature porasle su tijekom posljednjih desetljeća, što dovodi do češćih i intenzivnijih toplinskih valova te utjecaja na poljoprivredu, zdravlje ljudi i ekosustave.
Količina i raspodjela oborina se mijenjaju, s tendencijom smanjenja ljetnih oborina i povećanja zimskih oborina u nekim područjima, što može dovesti do češćih suša, poplava i erozije tla. U tom smislu je ljeto 2022. sadržavalo oba negativna elementa, i visoke temperature i izostanak oborina te se čitavo Sredozemlje borilo s posljedicama suše i pojave požara otvorenog tipa. U djelu mora i oceana, osim porasta temperature, mjerimo porast razine. Riječ je o porastu od 3 do 5 mm godišnje no akumulirano kroz desetljeća dovodi do povećanja rizik od poplava, erozije obale i štetnih utjecaja na priobalne ekosustave.
Koliko je točno porasla razina mora posljednjih 30 godina i je li to bilo u skladu s prijašnjim očekivanjima. Koliko je predviđeni porast razine mora do kraja stoljeća u gradovima Dalmacije koji su na moru?
- Izvješće IPCC-a donosi procjenu da je od 1901. do 2018. srednja razina globalno narasla za 20 cm. Nažalost, mjerimo i ubrzanje ovog porasta. Od 1901. do 1971. je bio oko 1.3 mm svake godine, dok je od 2006. do 2018. porastao na 3.7 mm svake godine. Iako su detaljne projekcije za porast razine mora za zatvorena mora kao što je Jadran još tema intenzivnih istraživanja, u odnosu na 1995.-2014., IPCC daje raspon mogućih procjena razine svjetskih mora od 28 cm do 55 cm do kraja stoljeća u slučaju vrlo brzog smanjenja emisija stakleničkih plinova.
Dok u slučaju nastavka intenzivnog korištenja ugljena, nafte i plina raspon se kreće od 63 cm do 101 cm. Ovdje moramo imati i puno dulju vremensku skalu na pameti. Želimo sačuvati hrvatske obalne gradove i za buduće naraštaje i stoljeća te ćemo u tome biti uspješni samo u slučaju brze i temeljite stabilizacije koncentracija stakleničkih plinova.
Čak i laicima je vidljiv prosječan porast temperatura Jadranskog mora. Hoće li se trend nastaviti i što to znači za biljni i životinjski svijet, ali i lokalnu mikroklimu?
- Posljedice klimatskih promjena na ekosustave i bioraznolikost izlaze iz moje najuže ekspertize. Definitivno porast temperature zraka, mora, rijeka i jezera donosi značajan stres na živi svijet. U ovom slučaju su klimatske promjene jedan od glavnih pritisaka na ekosustave i pojedinačne vrste, zajedno s onečišćavanjem okoliša različitim kemikalijama, prekomjernim izlovom pojedinih vrsta te prenamjenom zemljišta i uništavanjem izvornih staništa.
Moja procjena je da je pitanje bioraznolikosti za red veličine teži problem od problema klimatskih promjena te je nužno potrebno klimatske promjene usporiti i zaustaviti, a da bi se fokus donositelja politika i odluka snažnije prebacio na rješavanje ostalih pritisaka na ekosustave.
Split ima stari opservatorij na Marjanu. Je li vrijeme da službenu postaju Split dobije u samom gradu jer Marjan je ipak - šuma?
- Podržavam ideju o dodatnim mjerenjima unutar grada Splita. Uz zadržavanje glavne meteorološke postaje Split Marjan, dugoročno je potrebno širiti mrežu meteoroloških postaja na splitskom području. Kroz projekte METMONIC i AIRQ ulažemo u razvoj ovakve infrastrukture.
Ako je suditi prema broju meteorologa amatera, Dalmacija obožava meteorologiju, čak najviše u Hrvatskoj. Kako to tumačite?
- Specifični i raznoliki vremenski i klimatski uvjeti su sigurno poticaj velikom interesu za meteorologiju u Dalmaciji. Osobno sam često impresioniran fotografijama oluja, munja i pijavica koju često meteorolozi i fotografi amateri dijele putem društvenih mreža i portala.
Vrijeme i klimatski uvjeti naravno imaju i važne posljedice za poljoprivredu, energetiku, turizam i promet u Dalmaciji te sam siguran da će ova zajednica rasti u budućnosti.
