Stariji će se čitatelji sjetiti legendarne emisije “Drugo lice” u kojoj je voditelj Petar Vlahov bio ugostio dvojac Rojs i Spajić. Njih su dvojica objašnjavali Vlahovu i to po uzoru na jučer nažalost preminulog Antu Kovačevića, tko je u našem društvu za mudraca a tko za madraca i gdje je kome u društvu mjesto.
Izazivali su svojim odgovorima kod gledatelja urnebesan smijeh, a možda je najbolji odgovor bio na pitanje: “Što je metroseksualac?” Uzmucao se preznojeni dvojac na uskome kauču ne znajući kako ne uvrijediti od glave do pete ulickanog Vlahova. Slomiše jezike, ne bi li ostali tradicionalni i svoji, a opet s druge pak strane, uviđajni prema osobi koja im postavlja pitanja. Kasnije se na tu temu u svom klipu uspješno našalio splitski komičar Bernard Perić, hiperbolizirajući Vlahovljev izgled u spomenutoj emisiji.
Mada nam odgovori dinarski tradicionalno gojenih ćaća izazivaju smijeh, pokušajmo se staviti u kožu nekoga tko ne robuje konvencijama koje oni zastupaju. Živeći neki svoj sasvim drugačiji đir, u manje tradicionalnim bi sredinama oni bili dašak moderniteta i napretka koji pomiče granice, dok ih se na brdovitom Balkanu uladiči u škafetin s redikulima koji su iskočili iz tračnica malograđanštine.
Upravo nas je jedan takav, koji je potpuno van svih ustaljenih okvira ponašanja, pozvao na čašicu razgovora u poznati kafić Žbirac na Bačvicama. Povod da napravimo razgovor s Ivicom Karabatićem, Omišaninom s trideset i kusur godišnjom splitskom adresom je zapravo jedna benigna objava na društvenoj mreži u grupi Face Splita.
Karabatić je klikom Vedrana Šegvića završio na mjestu face u spomenutoj grupi i ta je fotografija pokrenula lavinu što pozitivnih što negativnih komentara. Novinarski instinkt koji čuči u nama odmah se dao u pretragu tekstova o Šegvićevoj “faci” kako bismo se uvjerili zašto ga ljudi kude ili hvale. Iznenadili biste se, ali o Ivici na internetskom pretraživaču, osim informacije da je Avin tata, ima jako malo. Stoga, kako bismo ispravili taj novinarski lapsus, dali smo si zadatak da ga što više ogolimo i bez cenzure predstavimo svekolikoj javnosti.
Hejterske komentare koji su se mahom ticali njegova ruha, stasa i odgoja kćerke starlete, Ivica je prihvatio sa smiješkom dok su pak nas, s druge strane, zaintrigirali oni pozitivni u kojima je u gotovo svima stajalo da je Ivica “duša od čovjeka”. Kako je Split mali grad, nećemo se praviti da autor ovoga razgovora Ivicu nikada do susreta u Žbirca nije vidio. Dapače, jedna od urnebesnijih kafanskih situacija je bila kada je Ava friško izašla u hrvatskom izdanju Playboya i kada smo u nikad prežaljenome Kantunu sa svim stalnim gostima kafića toga jutra komentirali kvalitetu fotografija. Zamislite situaciju u kojoj otac djevojke s naslovnice časopisa za odrasle i malobrojna jutarnja grupa Neninih (za one koji ne znaju, Neno je bio vlasnik Kantuna) krmeljavih ministranata prebiru masne stranice časopisa i komentiraju je li se fotograf previše zaigrao u fotošopu. O toj situaciji, o školskom kolegi Dinu Dvorniku, Severini i njenoj ljubavi pomorcu te o mnogočemu drugome, bit ćete u prilici pročitati u ovom poduljem razgovoru.
Ivice, diraju li Vas komentari na društvenim mrežama?
- Zašto bi me dirali? U vremenu kada se realni život preslikao u taj virtualni svijet u kojem kompleksaši pljucaju na ljude koje ne znaju i u kojem je krkanluk postao “mejnstrim”, ja se ne osjećam ugroženim. Obavezno stavi da su to kompleksaši - krkani, a ne seljaci kako se zna kazati, jer su seljaci marljivi i čestiti ljudi za razliku od ovih besposličara koji komentiraju. Ako konkretno misliš na fotku koju je Šegvić stavio u grupu Face Splita, ja sam Vedranu kazao da ne briše negativne komentare jer bilo da su pozitivni ili negativni vidiš da moja fotka tjera ljude da misle i nešto napišu, a to što će napisati mene uopće ne dira.
Takvim mi stavom želite kazati da vas ne dira ni to što vas već deset godina u radijskoj emisiji Martin iz Zagreba, Martin u Zagreb stavljaju u usta radijski voditelji?
- Ma kakvi, samo obavezno napiši da sam ja u emisiju došao prije Nadanove mame i da sam tamo ne zbog lopovluka i malverzacija već zbog životnog stila. Ne znam bi li ovo uopće komentirao, vidiš da se tamo radi čistka, pa me strah da ljudima ne naškodim ako ih spomenemo. Bila ti je jedna smiješna situacija ovoga ljeta. Sunčam ti se ja na ležaljci na Kašjunima i dolazi mi konobar da bi me jedan gospodin počastio. Savjetuje mi da uzmem najskuplji koktel. I gledam ja tko me časti, kad ono bolja ili lošija polovica (kako se uzme) radijskog dvojca. Naravno da sam uzeo koktel, ali ne najskuplji (smijeh). Eto tu ja pozitivnu zafrkanciju u Splitu obožavam.
Možda je pitanje neumjesno, ali svjesni ste da živite u sjeni kćerine popularnosti, smeta li vas što ste često puta Avin tata a ne Ivica?
- Ma ni govora. Dijete je jedino blago koje ne možeš kupiti ničim materijalnim, ono je nekakva, ničim zaslužena, nagrada od Boga. Makar ne bih išao u detalje, prije šest sam se godina rastao od Avine majke. I jedino što mi je iz toga braka ostalo je moja kćer. Ja sebe ne smatram medijskom ličnošću, ja sam samo otac koji uvijek želi za svoje dijete biti tu.
Pripremajući se za ovaj razgovor vidio sam da vas Ava često apostrofira kao svoju mirnu luku.
- Naravno, njeni uspjesi su moji uspjesi i njeni padovi su jednako tako moji padovi. Valjda znaš da dijete nije glina pa ćeš ga ti modelirati kako ti se prohtije. I sam život je pun uspona i padova. Kako sam te viđao u Zadru za tvojih i Avinih studentskih dana znam da si upoznat s njenom prvom aferom s profesorom... (prekidam razgovor kako ne bismo otišli u krivi smjer).
Ma ja bih vas tu prekinuo da ne odemo u krivi pravac, mislio sam se posvetiti vama, a ne kćerki.
- Nemoj me prekidati, pričat ćemo skroz otvoreno, rekao sam ti kad ona padne i ja sam pao, kad ona postigne neki uspjeh i ja se u tome uspjehu vidim. Kada je bila uvučena u aferu s iznudom zadarskog profesora, kroz cijeli sam proces bio s njom. Kada dobiješ dijete svrha tvog života je ta osoba kojoj si udahnuo život. Što ne znači da ti sam prestaješ živjeti ali briga za dijete uvijek mora biti na prvom mjestu. Zato ja nemam nikakav problem s tom ulogom Avinog tate.
Kada se već spominjete Zadra, često u svojim medijskim istupima Ava dade do znanja da ima titulu profesorice. Bi li vam bilo lakše da joj je radni prostor zbornica ili učionica ili je vama i ovaj posao kojim se bavi sasvim prihvatljiv?
- Nemoj okolišati. Moja je kćer starleta i ja s tim nemam nikakav problem, tako da možeš nazivati stvari svojim imenom. Bi li Avi ili meni bilo lakše da odradi svoj radni dan u školi s djecom ili je moja Ava sretnija ovako što se može kroz art fotografije i kroz medijske nastupe izraziti, zbilja ne znam. Ali recimo ovako, bi li bila sretnija da robuje konvencijama i da u nemogućnosti zaposlenja u školi, radi potplaćena zakopčana do grla u kakvom tržnom centru kao većina današnje obrazovane mladosti. Ništa u životu nije ni crno ni bijelo, meni je bila bitna ta diploma, ne da umirim malograđanski poriv i da dokažem da moja kćer to može ostvariti već da mi taj tuljak koji je donijela kući bude kruna svih mojih ulaganja u nju. Ja ti nisam bio tipični roditelj koji bi hvatao nastavnike i kumio ocjene. Ja sam uvijek bio blizu i pitao kako se moja Ava socijalizira, kako se ophodi i jesam li možda pretjerao naspram druge djece kada bih se zaigrao u modnim kreacijama.
Znači nemate nikakav problem s tim što se ona bavi time čime se bavi?
- Naravno da nemam, pa sjećaš li se kada smo onda u Kantuna komentirali njene fotografije kada je po drugi put izašla u izdanju Playboya. To je posao kao i svaki drugi, želim da napišeš kako to nema nikakve veze s vulgarnošću i prostitucijom. Danas su djevojke, u većim tržištima od našeg balkanskog, carstva napravile na račun svoga izgleda.
Pročitao sam razgovor s jednom našom starletom koja dolazi negdje iz Slavonije. Kaže, ako u razgovoru ne laže, da zaradi deset hrvatskih prosječnih plaća slikavajući se za internetske platforme, kako Ava stoji na tome polju?
- To vjerojatno misliš na Josipu Karimović. Ne vjerujem da cura laže, zbilja se da zaraditi. I Ava zarađuje poprilično dobro na jednoj platformi, ali obavezno naglasi da to nema nikakve veze s pornografijom. Evo da ja tebi postavim pitanje, mada ne pratim baš rad spomenute cure. Bi li njena majka bila zadovoljnija da joj je kćer u Irskoj ili Njemačkoj, da dijeli sobičak s njih nekoliko i da je kao stranac na dnu društvene ljestvice? Taj uskogrudni pogled tko bi kakav posao trebao raditi me uopće ne interesira.
Kada već donosite intimu u tom odnosu otac i kćer, koliko smatrate svojom zaslugom ili krivicom da se Ava formirala u osobu kakvu je danas poznamo?
- Gledaj, ja nisam nikad patio od društvenih normi. Ja sam njoj kada je imala petnaest godina kupio štikle od 15 cm. Pa ako se mora na njima slomiti, neka se slomi ispred mene. Ona i njene prijateljice su u meni imale prijatelja. Tako bi se njene prijateljice obukle u misne haljine da bi zavarale roditelje, a u ruksacima nosile odjeću i obuću za diskoteke. Ja bih im se pomogao srediti i tako sam zapravo bez da one znaju imao kontrolu gdje su, s kim su i mogao utjecati da im se što loše ne desi.
Ja bih skrenuo razgovor s Ave i Avinog tate na vas. Tko je zapravo Ivica? Oni koji vas znaju duže znaju da ste čitav radni vijek u trafici. Kako to da ste upravo taj posao odabrali?
- Ja sam ti, sam vidiš, dosta kreativan, likovnjak. Sa mnom je u razred išao veliki i nikad prežaljeni Dino Dvornik. Kako sam se oženio rano, trebalo je donositi kući novce, tako da sam se našao na poslu koji i danas radim i koji mi je prirastao srcu. Da samo znaš koliko kupaca samo zbog mene dolazi i koliko je tu poznanstava i prijateljstava ostvareno.
Često vas vidim u noćnim provodima. Možete li usporediti noćni život u vašoj mladosti i danas?
- Ja sam ti se za taj noćni život zakačio u Italiji. Jedna me prijateljica odvela u klub gdje sam prvi put u životu vidio taj kič i glamur njihovih plesačica. I sutradan sjedne s nama jedna cura za stol i meni prijateljica kaže pa to je ona ista cura koja je plesala sinoć. Takav sam i ja, uredim se i odem svu negativnu energiju ostaviti kroz ples u klubu. Nekad u Semafora ili u Shakespearea, a danas u Centrala. Napiši obavezno da mi Central puno fali, to je baš klub svjetskog standarda. Ja ti nisam od onih koji će se razmetati. Najgore mi je kada naša mlađarija cijeli tjedan skuplja kako bi se mogla pokazati s bocom pića na stolu. Mene to materijalno ne interesira. Ja se okružim strancima, njihovom otvorenošću i pozitivnom energijom i išvogam se kako bih mogao miran posvetiti se životnim obavezama.
Kako reagiraju na takav stil života vaši vršnjaci koje je život odveo daleko od svijeta zabave?
- Briga me kako reagiraju, ja ne krijem godine, evo 56. na leđima. Kao što ja ne pametujem nikome kako bi se trebali ponašati tako ne volim da mi se popuje. Mislim da je svugdje, osim kod nas, normalno da život ne prestaje nakon tridesete.
Što time konkretno hoćete kazati?
- Kod nas se ljudi potpuno zapuste ulaskom u brak. Kao da život tim činom stane.
Jedan srpski pisac na tom tragu piše svoju autobiografiju, popisao je sve do ženidbe, a onda kazuje da život jednostavno stane. Ne mislite zbilja da ne postoji sretan brak i sretni bračni parovi?
- Krivo si me shvatio, brak sam po sebi nije ništa loše, ali konvencije koje se za brak vežu čovjeka sataru. Tako žena postane služavka mužu i djeci, a muž onaj slon u afričkoj pustinji kojega obitelj do krvi čoka kao što slona čokaju ptice. Ljudi, život je nagrada i privilegija, okovi koje nam društvo nameće nisu prirodni.
Znači, party zvijer u mladosti i danas?
- Ma ne samo party zvijer, nego životni rituali. Stariji će ti se čitatelji sjetiti Cheerija. Najbolje bombice u gradu. Tamo sam upoznao Severinu i tadašnjeg momka pomorca. Napiši da za nju mislim kako je jedina istinska zvijezda u Hrvatskoj. Te male stvari, te pozornice, taj dašak glamura i kiča mene drže mladim.
Kad ste već kod kiča, ja se ne mogu ne nasmijati na te naočale koje ste izvadili na stol.
- Normalno da ćeš se nasmijati, moda i je provokacija oka. Ne znam jesi li upratio ali su srpski i naši tabloidi prenijeli da jedino Karleuša i ja imamo ovakve. Samo naglasi da sam ja ovakve iste nosio 1984.
Što kroz smijeh što kroz ugodan razgovor uvjerio nas je Ivica kako oni komentari u kojima piše da je duša od čovjeka i kako je prije svega brižan otac (makar nije odgojio svoju kćer konvencionalnim načinom) zbilja stoje. Za kraj smo mu rekli da se jednom pametnom odjavi od čitatelja za koje smo uvjereni da će ovaj tekst zatrpati brojnim komentarima.
- A šta ti iman pametno za kraj kazati, ljudi čuvajte se u ovome vremenu novog normalnog i slijedite srce, a ne društvene konvencije i norme. Radite ono što vas ispunjava i veseli i ne robujte pomisli da se baš svakome morate svidjeti.
