Lovro Rimac, mladi je glumac, student Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu. U Zagrebu je i rođen 2000. godine. Iza sebe ima niz uspjeha, pjevačkih a i glumačkih. Ovog ožujka u organizaciji Prokulture Split ponovno će nastupiti u Večeri francuske šansone kao gost, jer je 2017. i 2018. proglašen pobjednikom.
Začuđujuća interpretacija i fini, prirodno izbrušen bariton nisu promakli ni publici, a ni žiriju. A vjerojatno i njegov šarm. Vrijeme je da malo bolje upoznamo mladića iz Vrhovčaka.
-Cijeli život živim u kući s obitelji na Vrhovčaku, selu iznad Samobora, a u Samoboru sam pohađao i osnovnu školu Bogumila Tonija. Nakon toga upisao sam i završio opću gimnaziju 'Tituš Brezovački' u Zagrebu, a nakon toga upisao sam glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu iz prvog pokušaja.
Iz prvog pokušaja? Super, kad je Akademija dramske umjetnosti u pitanju. Posebice zagrebačka! Ali glazba, glazbena umjetnost bila je prisutna od malih nogu. Zašto ipak glumački poziv?
-Dolazim iz glazbene obitelji, tata je završio crkvenu glazbu te sada predaje Glazbeni izraz u osnovnoj školi u Bregani, a sestra je diplomirala violinu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Moj tata vodi i zbor i orkestar u franjevačkoj crkvi u Samoboru već 30 godina te sam od rođenja okružen glazbom kamo god pošao. S 8 godina upisao sam violončelo u glazbenoj školi 'Ferdo Livadić' u Samoboru, a ubrzo potom učlanio sam se i u folklorni ansambl 'Mladost' te u zbor franjevačke crkve u Samoboru. Moja se pjevačka karijera kroz osnovnu školu polako razvijala te sam, zajedno s profesorima iz glazbenog izraza, shvatio da sam po prirodi solist i da je to nešto što trebam razvijati i cijeniti kod sebe. U to vrijeme (7.razred osnovne) učlanio sam se i u dramsku skupinu u školi te sam od prvoga dana dramske znao da je gluma ono što želim raditi u životu. Kako je vrijeme prolazilo, sve sam više bio siguran da se ne pronalazim kao violončelist te sam odustao od srednje glazbene škole i nastavio se baviti amaterskim kazalištem uz gimnaziju te sam i dalje pjevao na raznim događanjima, ponekad u zboru, a ponekad i kao solist. U srednjoj sam školi sudjelovao u brojnim Lidranima te sam se 2017. godine s monologom "Barun Munchausen" plasirao na državnu smotru gdje sam dobio mnogo pohvala od profesionalaca i poticaje da se glumom nastavim baviti profesionalno što sam od tada vrlo ozbiljno krenuo shvaćati te sam krenuo s pripremama za Akademiju dramske umjetnosti koju sam upisao odmah nakon završetka gimnazije. Od kada studiram susreo sam se s mnogim sumnjama, problemima i preprekama.
Nakon svega što sam do sada prošao zadovoljan da sam ovdje gdje jesam te mi je drago što sam puno toga naučio i o sebi i o glumi. I dalje pjevam te i dalje sviram. Često glazbu uključujem i u predstave. Smatram da su i glazbena i dramska umjetnost dio mene te da jedna umjetnost ne isključuje drugu, već vidim da su srodne i da se u mnogo toga poklapaju i međusobno nadopunjuju. Na pitanje zašto sam kao profesiju ipak odabrao glumu, a ne glazbu odgovorio bih time da, iako su i gluma i glazba dio mene te bih se svakako u bilo kojoj životnoj kombinaciji bavio i jednom i drugom umjetnošću, gluma mi je ipak izazovnija te time i zabavnija za istraživanje te razvijanje sebe kao osobe.
Večeri francuske šansone u Splitu zasigurno ćeš pamtiti, ne samo radi dvostruke pobjede već i zbog divnog prijema kod splitske publike, koja nije baš prema svakom milostiva?
-Na Večeri francuske šansone pobijedio sam dva puta. Prvi sam puta pobijedio 2017. s pjesmom Charlesa Treneta 'La Mer' te sam za nagradu otišao u Nicu i tamo proveo dva tjedna učeći francuski jezik, a 2018. pobijedio sam drugi put te za nagradu osvojio dvotjedno učenje francuskoga jezika u Vichyju. Pobjeda mi je tada puno značila. Bilo mi je jako drago što je netko prepoznao i nagradio moj trud i ljubav prema pjevanju, a isto tako bio sam presretan što sam dobio priliku otići u Francusku.
Nikada tamo nisam bio prije, a oduvijek sam obožavao putovanja te mi je uvijek bilo drago posjetiti zemlju u kojoj još nisam bio. Isto tako, oba sam puta putovao sam što je tada (s mojih 17 godina prvi put, a 18 drugi) jako utjecalo na moju zrelost i razvijanje samostalnosti. Moram spomenuti i da mi je ljubav prema francuskom prenijela majka. Ona je profesorica francuskoga te nam ga je od malena stalno približavala te iako kao mlađi nisam pokazivao veliki interes za učenje francuskoga, kada sam osvojio nagradu dvotjednog učenja francuskoga dvije godine za redom, iskoristio sam svaku priliku te u četiri tjedna došao do B1 razine poznavanja i korištenja francuskoga jezika. Sada slobodno mogu reći i da mi je francuski najdraži strani jezik te da sam se u njega jednostavno zaljubio, obožavam njegov zvuk, njegov duh te raspoloženje koje u meni budi kada ga govorim, čitam, slušam...
Zašto baš šansona?
-Pa budući da sam od rođenja okružen glazbom te da mi je majka profesorica francuskog jezika, smatram da mi je bavljenje francuskim šansonama došlo kao prirodna posljedica. No osim šansona pjevam i uživam u mnogim drugim žanrovima (mjuzikl, jazz, soul, pop, r&b, rock, klasična glazba) te pjevam na raznim drugim jezicima (na hrvatskom, talijanskom, španjolskom, makedonskom itd.)
Šansona ima i neki (ne)mali dramaturški timbar. Ne kažem da je on nužan za dobru izvedbu, ali je poznato da su mnogi uspješni šansonjeri bili i glumci. Kad bi ti sutra ponudili neku ulogu, koja bi to osoba bila koju bi mogao ili želio donijeti na sceni? Još uz tvoje lijepi i čisti bariton…
-Da, slažem se te mislim da je u šansoni interpretacija jako bitna. Šansone gotovo uvijek pričaju neku priču, te je po mom mišljenju pjevanje šansone pravi glumački zadatak, što je meni kao studentu glume koji se bavi i pjevanjem blisko i zanimljivo. Nemam neku određenu ulogu koju bih volio dobiti više nego neke druge. U svakoj ulozi može se pronaći neki izazov, neki gušt i neki prostor gdje se možeš izraziti, ali ako govorimo o nekim stilskim i estetskim preferencijama, posebno što se tiče glazbenog teatra, svakako naginjem ka cabaretu kao formi izvođenja te mjuziklu 'Chicago'.
Što se tiče isključivo dramskog teatra, trenutno me najviše zanimaju suvremeni realistični tekstovi, nisam dosad imao toliko prilike raditi na njima, a svakako se želim okušati. Inače mi je, od uloga koje sam do sada na Akademiji prošao, najdraža uloga svetoga Aleksija kojega sam igrao u režijskome ispitu Nike Bokić 'Sveti Aleksi' Tituša Brezovačkog.
Lovro, imaš 21 godinu. Previše si ozbiljan! Istina, ne družimo se pa se možda i varam. Kakav si privatno, kako sebe vidiš, kako te doživljavaju prijateljice, prijatelji, kolege?
-Pa privatno sam kao i svaki drugi čovjek, nekad nervozan, nekad radišan, nekad lijen, nekad presretan i zahvalan, a nekad nespretan i glup. Sve je to dio života i dio učenja i rada na sebi. Za sebe svakako mogu reći da sam uporan, vrlo duhovan te u suštini jednostavan, barem tome težim. Smatram da sam srčan i topao te da sam duhovit i zabavan, posebno kada se nakon napornog dana opustim. Zabava i smijeh sastavni su dio mog života bez kojih apsolutno ne mogu funkcionirati, posebno u strci i brojnim obavezama svakodnevice puno mi znači opuštanje i zabavljanje s prijateljima na kojima sam jako zahvalan. Isto tako mislim da je to i dio profesionalne deformacije nas glumaca, ili nas koji se bavimo glumom, ta neka otvorenost prema drugima.
Mislim da sam dobar prijatelj i dobar slušač, srčan sam; volim biti s ljudima i pomagati im u njihovim problemima, pokušati zajedno s njima otkriti u čemu je neki problem te iskomunicirati i truditi se ako postoji neka prepreka u odnosu s nekom bliskom osobom. To me jako motivira i uvijek otvara neku novu spoznaju. Smatram da je čar života u nekoj jednostavnosti, prisutnosti i iskrenosti te se trudim to troje iskombinirati i što češće prizivati.
Svakako mi je Akademija i susretanje sa samim sobom i s mnogim drugim poteškoćama puno pomogla u tome da se otvorim i da budem sretniji i ispunjeniji u životu te da u sebi nađem snagu. Uživam u planinarenjima s obitelji, u bilo kakvoj vrsti fizičkoga napora (posebno bicikliranje), volim ići u klubove, kafiće, družiti se u stanovima prijatelja itd. Jako volim i putovati te mi je žao što smo zbog pandemije ipak ograničeni to činiti u odnosu na prije.
Vidimo se u Splitu?
-Vidimo se u Splitu! Ove godine nastupam kao gost večeri te vas srdačno pozivam da nam dođete i podržite ovogodišnje natjecatelje. Za vas sam pripremio nekoliko svojih najdražih šansona te mislim da će se svaki ljubitelj šansone 28. ožujka lijepo provesti i osjetiti duh Francuske te barem na taj način tamo otputovati.
