Gažul (Gožul) je staro bračko pastirsko naselje koje se nalazi nekoliko minuta vožnje nakon skretanja za Vidovu goru. Ovo malo pastirsko naselje kamenih kućica i torova za stoku, danas je poznato Seosko obiteljsko gospodarstvo u vlasništvu obitelji Gospodnetić, a sudionici Noćnjaka u vikendu za nama opustili su se uz mirise i okuse bračkih i dalmatinskih specijaliteta.
Na Noćnjaku je boravila i Marijana Petir, zastupnica u Hrvatskom saboru i predsjednica Saborskog odbora za poljoprivredu. Na tu poziciju došla je prije dvije godine, nakon što je na izborima dobila povjerenje građana i ušla u Sabor.
Na temu poljoprivrede i maslinarstva u Dalmaciji porazgovarali smo s Petir u čarobnom ambijentu i hladu stoljetnih borova OPG-a Gažul.
U te dvije godine otkad ste predsjednica Odbora za poljoprivredu, jeste li primijetili da se nešto bitno promijenilo?
"Mi kao odbor nastojimo imat utjecaj i ustvari smo najaktivniji odbor u Hrvatskom saboru - po broju održanih sjednica, po broju iniciranih tema, po broju zaključaka, amandmana koje donosimo i na kraju krajeva po onome što je na kraju usvojeno. Možemo reći da kroz komunikaciju sa poljoprivrednicima na terenu i sa ribarima pokušavamo osmisliti rješenja koja onda predlažemo ministarstvu i drago nam je da neka od tih rješenja budu i usvojena."
Izgleda da se vaš mandat vremenski poklapa s ovom korona krizom kada smo i kao nacija postali više svjesni važnosti poljoprivrede. Je li ovo što se dogodilo nužno loše?
"Kaže se u narodu - svako zlo za neko dobro. Korona je osvijestila naše građane i potrošače, ali i donositelje odluka koliko je samodostatnost u proizvodnji hrane važna, no čini se da je taj prvotni entuzijazam, rekla bih lokalpatriotizam i domoljublje, kratko trajalo jer onog trenutka kad su se otvorile hrvatske granice, kao da se zaboravilo da postoji u blizini taj OPG od kojeg se u međuvremenu, u vrijeme lockdowna, redovito naručivalo i kupovalo.
U tom smislu treba podizati svijest i uvoditi mehanizme koji će hrvatsku hranu učiniti cjenovno dostupnijom našim potrošačima, tako da se tu išlo sa smanjenjem PDV-a što je dobra odluka, no i sami ste primijetili da nisu svi trgovački lanci slijedili to smanjenje i zato mislim da je jako važno da se osnaže udruge potrošača koje bi pratile i cijene koje su trebale bit smanjene, a nisu, kad se smanjuje PDV, ali koji će imati glavnu ulogu kad govorimo o uvođenju eura u Hrvatsku jer od 9. mjeseca bi cijene trebale biti dvojno iskazane i kako se ne dogodila ona zaokruživanja na više, a događaju se i u drugim državama.
U tom smislu sam i predložila da Ministarstvo gospodarstva koje u svojoj nadležnosti ima zaštitu potrošača osigura veća financijska sredstva da se osnaže udruge potrošača koje onda mogu sastavljati ili crne ili bijele liste, ovisno kako zauzmu stav."
To bi bilo i kao lista dužnika - postoji, ali nikom ništa.
"Ne bih se složila. Trgovački lanci ipak su shvatili da se ne mogu poigravati sa potrošačima."
Konkurencija je jaka.
"Konkurencija je jaka. Moj dojam je da imamo i puno više trgovačkih lanaca u Hrvatskoj nego što je to uobičajeno u nekim drugim državama članicama. Dok sam bila zastupnica u Europskom parlamentu, napravila sam sa svojim uredom jednu anketu jer sam htjela vidjeti koliko recimo u Belgiji, u njihovim trgovačkim lancima se prodaju domaći proizvodi i to je bilo jako zanimljivo jer sam otkrila i da mlijeko i meso, jaja i sir, voće i povrće, sve osim banana je bilo belgijsko. Oni imaju jake proizvođačke organizacije koje onda imaju veliku pregovaračku moć i nekako se uvijek nametnu i preferira se da se domaće plasira.
Kod nas, čini se da je to udruživanje još uvijek podcijenjeno i ne postoji velika svijest. Zato je dobro ovo što radi zadružni savez Dalmacije. Zadrugarstvo ima tradiciju u Dalmaciji. U drugim krajevima Hrvatske vuče neke negativne konotacije, ali tu se pokušava kroz proizvođačke organizacije poljoprivrednike nekako potaknuti da se udruže jer bi na taj način imali bolji nastup na tržištu, i prema potrošačima, ali i prema hotelijersko ugostiteljskom sektoru koji nažalost u Hrvatskoj nudi hranu koja nije lokalno proizvedena, a znamo da sve više turisti traže gastro doživljaj, oni traže emociju i u tom smislu mislim da nema boljeg nego ponuditi lokalnu hranu sa domaćih OPG-ova kroz kratke lance opskrbe hranom jer to izaziva manji ugljični otisak, a svi tome težimo. Svi se danas kunu u zaštitu planeta, u smanjenje emisija CO2, pa bi onda bilo dobro krenuti od vlastitog primjera."
Prije 60 godina Dalmatinci su išli raditi u Slavoniju, danas Slavonci dolaze zaraditi kao turistički djelatnici za često niske plaće. Je li spas Slavonije ipak geopolitički trenutak u kojem pšenica poskupljuje i u kojem brašno i takve stvari mogu dobiti na cijeni. Je li to šansa za nas, za Slavoniju?
"Kao što smo rekli, svako zlo za neko dobro. Ispalo je to što proizvodimo dovoljno žitarica i uljarica i što smo tu čak i u suficitu se pokazalo u ovoj geopolitički nestabilnoj situaciji kao dobro, ali mi nemamo dovoljno skladišnih kapaciteta niti silosa tako da smo apelirali na ministarstvo koje je raspisalo natječaj da se krene u izgradnju takvih kapaciteta jer se nama redovito događa, a dogodilo se i prošle godine, ja sam na to upozoravala, nije bilo previše sluha. Naš proizvod se izvezao, a onda se par mjeseci kasnije po 30 posto većoj cijeni uvozio. Dakle, moramo imati aktivnosti koje će biti logične, koje će slijediti jedna drugu. Ne možemo samo pričati o povezivanju zelene i plave njive nego ih moramo povezati.
Moramo udružiti proizvođače, stvoriti dovoljne količine, moramo nagraditi ugostitelje, hotelijere sa dodatnom zvjezdicom, poreznom olakšicom. Znači da svi nađu svoj interes, a na kraju krajeva oni podržavaju hrvatski nacionalni interes. Ista stvar je ovdje, nije dovoljno proizvesti žitarice i uljarice nego ih moraš imati gdje skladištiti. Postoji ona biblijska - kad imaš 7 dobrih godina, skupljaš za 7 gladnih godina. U tom smislu postoje pomaci, ministarstvo je tu i reagiralo kad smo govorili da je važno i kroz robne zalihe intervenirati jer ne znamo što sutra donosi. Ali mislim da je ključ u tome da počnemo proizvoditi proizvode sa dodanom vrijednošću.
Dakle, ne može spas Slavonije ili hrvatske poljoprivrede biti u proizvodnji samo pšenice ili uljarica, već ono što se proizvodi trebalo bi biti dorađeno tako da ima dodanu vrijednost, da kupac to želi kupiti, kao što primjerice maslinari ne proizvedu samo maslinu nego i maslinovo ulje. Nije dovoljno proizvest samo jabuku nego ajmo vidjet možemo li od te jabuke raditi i sok i pekmez i osušit ju. Nije dovoljno uzgojiti svinju nego ajmo od svinje napraviti kulen, pršut, dakle to je nešto što mi znamo radit, imamo znanje. Naša hrana je ukusna i jako kvalitetna, svi su s njom oduševljeni i to je neka naša strateška prednost. Ja sam kao predsjednica odbora za poljoprivredu inicirala, odbor je to prihvatio, a onda i Hrvatski sabor, da pokrenemo inicijativu da cijelu Alpe-Adria regiju proglasimo slobodnom od genetski modificiranih organizama jer u Hrvatskoj je zabranjena sjetva GMO-a pa i u pokusne svrhe, ali ne znaju pčela ili vjetar što je GMO, a što nije.
To znači da moramo i naše susjede uvjerit da zauzmu isti pristup i da se kroz takav jedan model brendiramo, da budemo lider u cijelom tom području, kao zemlja koja je očuvane tradicije, prirodne i kulturne baštine, zemlja u kojoj se proizvodi ekološka hrana, hrana koja ima okus, koja vas ne ostavlja ravnodušnim. Mi možemo ispričat tu priču i tu priču svatko tko dođe može doživjet. Moramo se malo više potruditi jer imamo sve samo to ne koristimo na dobar način."
Spominjali ste pozitivan primjer zadruga u Dalmaciji, ali kada govorimo o Dalmaciji, svi je vežemo uz turizam. Na tome tanjuru u dalmatinskom restoranu hrana je često iz Turske, Španjolske, Italije,... Zašto su sinjsko, imotsko i vrličko polje poluzapušteni? U čemu je problem?
"Problem je što ne postoji entuzijazam za bavljenje poljoprivredom. Poljoprivreda je posao pod vedrim nebom, poljoprivreda je težak posao."
Ali sustavno navodnjavanje ima veze sa sustavnim planiranjem.
"Slažem se, ali hoću reći da kad se bavite poljoprivredom vi ne možete planirati ni ljetovanja ni zimovanja, posebice ako ste stočar. To je jedna vrsta opredjeljenja. Vi se morate opredijelit da bi se bavili poljoprivredom i u tom smislu EU daje izdašne potpore za mlade poljoprivrednike kako bi se postigla generacijska obnova. Sljedeće godine kreću potpore za pokretanje poljoprivrednog biznisa za mlade do 40 godina koji će iznositi 100.000 eura što nije zanemariv novac.
Drugo su te strukturne promjene koje se moraju dogoditi ili možemo reći infrastrukturne gdje vi s pravom spominjete navodnjavanje. Mislim da je 20-ak projekata sad u fazi realizacije koji će se financirati iz sredstava EU, no moramo se dotaknuti geneze. Geneza je ta da je između 2005. i 2009. godine išao nacionalni plan navodnjavanja. Država je gradila sustave navodnjavanja na koje nitko nije prikopčan. Nitko! To je mrtvi kapital. Danas EU kaže - mi vam nećemo graditi sustave navodnjavanja novcem poreznih obveznika dok vi nama ne dokažete da imate dovoljan broj korisnika koji će se priključit na taj sustav navodnjavanja. I tu je dvostruki posao. Osim što se pripremila projektna dokumentacija da bi se to realiziralo, da bi se sustavi izgradili, osim novca potrebni su i korisnici koji se žele priključiti.
Treći problem, koji sam ja primijetila, je pitanje cijene te tehnološke vode za navodnjavanje gdje mi se javljaju poljoprivrednici koji ustvari ovise o tome na koji način će komunalno društvom nadležno na tom području oblikovati cijenu vode. To nije regulirano sa razine države nego na lokalnoj razini. Tu se pojavljuju neke cijene koje su jednostavno neodržive. Moramo reći i da navodnjavanje nije proces koji je za svaku kulturu isplativ. To također treba uzeti u obzir. Problemi su višestruki, možda ono što najviše demotivira ljude da se bave poljoprivredom je pitanje tržišta. Pitanje plasmana, hoće li proizvod koji proizvedu imati gdje prodati i hoće li to biti po poštenoj cijeni. Tu se uvodi red, ali daleko je to od onoga što treba biti.
Mi smo među prvima u EU donijeli zakon o suzbijanju nepoštene trgovačke prakse koji daje rezultate, to se mora reći. Mijenjali smo ga u međuvremenu na temelju iskustava koja smo imali, ali proizvođači mi kažu da se tu sad već vidi uvođenje reda i trgovački lanci više ne rade one stvari da uzmu vaš proizvod pa ako ga ne prodaju vrate ga i kažu - bilo je nešto oštećeno. Toga više nema. Cijene se ugovaraju unaprijed i ti odnosi se nekako stabiliziraju, ali to je opet ključ da bi vi zadovoljili potrebe trgovačkog lanca ili hotela ili ugostitelja - morate imati količine. Ne može nam se događati da netko entuzijastički, iz dobre namjere uvede slavonski doručak u jednom hotelu na Jadranu, a onda nakon 2 mjeseca nema ni šunke, ni kulena, ni sira,..."
Jeste probali ulja na Noćnjaku?
"Jesam, jučer sam imala priliku isprobati ako se ne varam, jedno 6-7 maslinovih ulja."
Jeste li naučili raspoznavati kvalitete maslinovih ulja?
"Pa ja nisam ekspert za to. Mogu procijeniti dal mi je nešto fino ili nije fino, sva su bila doista izvrsna, jako su se dobro sljubljivala sa jelima koja su bila ponuđena i sa vinima. Na kraju krajeva sva međunarodna priznanja govore da mi imamo doista izvrsna maslinova ulja, jedino što ne proizvodimo dovoljne količine, bitno više uvozimo nego što izvozimo. Puno manje koristimo maslinovog ulja u svojoj prehrani nego što je to prosjek u mediteranskim zemljama tako da je to nešto na čemu moramo poraditi.
Trebamo uvesti jače nadzore i kontrole, zadnje izvješće državnog inspektorata pokazalo je da je svako drugo maslinovo ulje koje je bilo uzorkovano bilo, možemo reći, lažno deklarirano. Pisalo je ekstra djevičansko maslinovo ulje, a ono što se našlo unutra nije bilo to. To je vrlo problematično. Manji broj uzoraka sa takvom oznakom koja nije odgovarala sadržaju je bio iz Hrvatske, veći broj tih uzoraka je bio iz Španjolske i Italije, iz uvoza. Kroz te kontrole moramo maknuti nelojalnu konkurenciju, ali i zaštititi potrošače koji moraju znati da ne kupuju mačka u vreći."
Možemo reći da ste blizu "oltara" kada govorimo poljoprivredi. Što bi savjetovali mladim Dalmatincima koji se sutra misle baviti poljoprivredom? Čime da se bave?
"Mislim da se svatko treba baviti s onim što je autentično u određenom kraju Hrvatske. Ovdje sasvim sigurno maslinovo ulje, vinova loza, ovčarstvo imaju svoju perspektivu, ali daleko od toga. Znam mlade poljoprivrednike jer sam bila 5 godina ambasadorica najboljeg mladog poljoprivrednika u Hrvatskoj, koji žive u Dalmaciji i koji su izvrsni povrtlari i koji su razvili svoj posao i opskrbljuju doista cijelo jedno područje čak i šire od županije, tako da ovisi o tlu, podneblju, okruženju i osluškivanju tržišta. Ako se nalazi u blizini neki ugostiteljski objekti koji bi voljeli otkupljivati domaće proizvode, treba procijeniti koju to vrstu proizvodnje pokrenuti.
Ako ste mlada osoba do 40 godina i želite se baviti poljoprivredom, mislim da je sad idealna šansa zato što se sve karte stavljaju na generacijsku obnovu sela i u tom smislu su potpore izuzetno izdašne. Mi smo predložili, ide novi zakon o poljoprivrednom zemljištu, naš odbor je predložio dosta amandmana, posebno u smislu bodovanja, da se dodatnim bodovima da prednost mladim poljoprivrednicima za zakup poljoprivrednog zemljišta, da se uvede kategorija žena poljoprivrednica koje treba posebno nagraditi, da se vrednuje i obrazovanje i udruživanje i domicilnost i da podupremo one male i srednje koji jesu nositelji naše poljoprivredne proizvodnje, ali i čuvari hrvatskog sela."
Toliko je zemljišta iscjepkanih na tisuće vlasnika, toliko je neobrađenog i zapuštenog zemljišta. Može li država ili ne može nešto pokušati?
"Država pokušava. Nedavno smo usvojili zakon o komasaciji koji bi trebao doprinijeti okrupnjavanju poljoprivrednog zemljišta. Kroz zakon o poljoprivrednom zemljištu će se ustvari regulirat pitanje zabrane parcelacije na parcele manje od 1 hektra zato što ako ne krenemo sa nekim takvim zakonskim mjerama, teško da ćemo ikada doći do okrupnjavanja. Kroz nacionalni program oporavka i otpornosti osigurana su financijska sredstva za okrupnjavanje 18 000 hektara poljoprivrednog zemljišta do 2026. godine. Naravno da je to puno premalo u odnosu na ono što treba, ali treba od nekud krenuti."