Martina Nimac Kalcina je kandidatkinja za dožupanicu HGS-a za Splitsko-dalmatinsku županiji. U Intervjuu za Dalmaciju Danas otkrila nam je što zamjera aktualnoj vlasti, što planira prvo napraviti ako postane dožupanica itd.
Za što ćete se najviše zalagati kad postanete dožupanica?
Za ljude. Prvenstveno za ljude koji žele raditi, živjeti i doprinositi našoj županiji. U tom smjeru sam se borila posljednjih pet godina kao predsjednica Zajednice obiteljskog turizma pri HGK jer se upravo kroz obiteljski turizam ističe važnost i uloga našeg čovjeka. Paralelno sam se zalagala za OPG-ovce i sve male poduzetnike jer sam svjesna da svi ovisimo jedni o drugima, a stječem dojam da dosadašnje vlasti nisu toga svjesne, kao ni krize u kojoj su se zatekli naši ljudi. Zalagat ću se maksimalno za održivi razvoj destinacije, što uključuje sustavno planiranje zasnovano na analizama trendova i potreba naših ljudi.
Ima li nešto što zamjerate dosadašnjoj upravi?
Dosta projekata koje poduzimaju su korisni i nastojat ćemo ih i dalje zadržati, međutim, loše su se postavili prema svima koji su pogođeni ovom krizom, a neovisno o krizi, brigom i odnosom prema privatnim iznajmljivačima, koji su nosioci razvoja svake destinacije.
Naime, obiteljski smještaj godinama se bori za svoj zasluženi status. Nevjerojatno je da isti čini 70% smještaja u našoj županiji, dok sam turizam doprinosi u BDP-u županije sa 70%.
Iz samo te činjenice jasna je važnost i uloga koju obiteljski smještaj ima u našoj županiji, a to je samo jedan suhoparan, osnovni podatak koji ne ističe njegovu enormnu ulogu u razvoju destinacije. Činjenica je da su ljudi sami ulagali u svoje objekte i maksimalno se zalagali da dovedu goste iz svih dijelova svijeta u svoje smještaje te da im pruže maksimalnu uslugu.
Upravo ti "naši ljudi" su zaslužni što su se njihova mjesta pokrenula iz mrtve točke. Radi njihovih objekata, njihovih gostiju, njihovog zalaganja pokrenulo se poslovanje nekih drugih djelatnosti u tim mjestima, poput konoba, izletišta, agencija, izleta, dućana....
Ne samo da su uglavnom zaboravljeni, prepušteni sami sebi, nego umjesto da se njihova važnost iskoristi maksimalno za razvoj drugih djelatnosti i za razvoj destinacije, o njima se najčešće priča u kontekstu poskupljenja određenih davanja, izjednačavanja davanja s poslovnim tarifama ili smanjenju broja njihovih kreveta.
Kako biste im pomogli?
Još 2019. u vremenu prije Covida, kada je Pravilnikom prebačena nadležnost donošenja Odluke o visini paušalnog poreza na gradove i općine, HGS se zalagao da ista se ne povećava. S obzirom na veliku krizu, visinu paušalnog poreza ćemo smanjiti sve dok se popunjenost smještaja ne vrati na postotke iz 2019. Za smanjenje na isti način ću se zalagati i u ostalim općinama i gradovima.
U pogledu komunalne naknade, u gradu Splitu su privatni iznajmljivači izjednačeni s poslovnim prostorima. Zakon o komunalnom gospodarstvu definira koeficijente plaćanja naknade za poslovne prostore i stambene. Suprotno zakonskim odredbama, privatni iznajmljivači plaćaju naknadu kao poslovni prostori.
Što se tiče turističke pristojbe koja se plaća po noćenju, a koja je u direktnoj nadležnosti županije, vraćamo je na iznose iz 2019. godine, od 10 kn po krevetu i noćenju. Naime, sramota je da je ista pristojba u doba najveće krize dignuta na iznos od 15,00 kn.
U velikom broju gradova i smeće se plaća po skupljoj tarifi nego što to plaćaju domaćinstva.
Također je donesen i nacrt prijedloga Zakona o gospodarenju otpadom, koji bi trebao biti usvojen ovog ljeta, a prema kojemu se privatni iznajmljivači izjednačavaju s velikima, hotelima, kampovima, trgovcima... i to ne samo u pogledu cijene već će trebati i sklapati ugovore za odvoz smeće s ovlaštenim tvrtkama i to posebno za svaku kategoriju otpada, po tržišnim uvjetima i odlagati ga na način kako to rade velike hotelske kuće te time pokazuju pravilno zbrinjavanje reciklirajućeg otpada.
Sve što se radi, uglavnom se radi na otežavanju poslovanja kako iznajmljivača tako i obrtnika i malih poduzetnika. Za neke stvari smo se u zajednici zaista uspjeli izboriti ali radi se konstantnoj borbi s vjetrenjačama te se nadam da će me ljudi prepoznati kao nekoga tko se i do sada volonterski borio i kao takvoj pokloniti mi povjerenje da se nastavim boriti za pravedniji sustav i bolje iskorištene naše resurse.
Osim financijskih problema i poteškoća s kojima se susreću naši domaćini, postoji li način kojim bi se pomoglo i poboljšalo njihovo poslovanje?
Uz sva financijska povećanja davanja, izostala je sustavna i organizirana briga o poslovanju obiteljskog smještaja i njihovom razvoju, koja se bazira na konkretnim projektima i rješenjima, poput sufinanciranja njihovih projekata u skladu s potrebama i trendovima gostiju, izdavanja odgovarajućih certifikata prema brendiranju smještaja i proizvoda, sve popraćeno s marketinškim aktivnostima za odgovarajuću promociju, usklađivanja s trendovima, poticanje i sufinanciranje raznih projekta u skladu s brendiranim smještajima i proizvodima, projektima vezanim za održivi razvoj, povezivanjem s uslugama i sadržajima iz okolice, međusobnim udruživanjem, osobom nadležnom za komunikaciju s domaćinima, međusobnom komunikacijom iznajmljivača putem digitalne platforme. Uz sve to nažalost niti jedna uprava nema sluha za njihovu važnost i sami su prepušteni sebi. Sudjelovala sam u pokretanju programa dodjele sredstava županije za privatni smještaj te ću isti projekt i dalje podržavati.