Uhvatili smo u 'klinč' vlasnika novouređenog hotela Cardo u Dioklecijanovoj ulici, bivšeg nogometaša, tragičara, jednog od mnogih neuspjelih Hajdukovih pokušaja prodora u Europu, a sada uspješnog poslovnog čovjeka - Darka Miladina.
Vraćamo se u 2003. godinu...
Hajduk je tijesno izgubio u Rimu 1:0, ima priliku doma pokazati da se može i protiv velikih. Na uzvratu pun Poljud, na sjeveru teško ludilo, ako na Fiorentini i Romi nisu prodali tri puta više karata nego što može stati, ne znam kada jesu. Sve se trese, odlična koreografija, svi nabrijani. Znamo da ih možemo proći. Prvo poluvrijeme igramo dobro, ma što dobro, meljemo moćnu Romu. Krpan gura kroz noge Zebini, daje Buli i Ivan Pelizzoli ide po balun u branku. Alo, Bule zabija Romi!!! Poljud gori!
Drugo poluvrijeme, druga priča, stisli su nas i to dobro. Vulić šeta po crti, labud iz Orašja igra utakmicu života, borimo se lavovski, imamo i sreće, a i Runje brani dobro. Sve nam ide od ruke do proklete 83. minute kada Krpan ne trpa poklon Romine obrane. S druge strane Cassano (pazi, Capello na Poljudu mora uvest ovoga mangupa) daje balun u bunar, Runje je već u mislima na fešti u Tropica, pije šampanjac i puši Kubanku. Na feštu uklizuje Miladin i ostalo je povijest. Cassano zabija za 1:1 i Hajduk piše još jedno tragično ispadanje iz Europe.
Vela u izvještaju s utakmice tješi kako nije sramota ispasti od boljega, što se godinama kasnije pokazuje istinom. Danas ni Goricu ne možemo dobiti. Da je Miladin upoznat s činjenicom koliko smo Runji i njemu u nekim čudnim nabrajalicama, moja ekipa i ja izbrojali članova obitelji, vjerojatno ne bismo danas ovdje sjedili skupa. Ali kako bidan ne zna, a ja furbasto mučim, evo nas tu gdje jesmo...
Darko, zašto Split, a ne Dubrovnik?
- Igrao sam za Hajduka, oženio se. Gledaj, meni su u ratu sve srušili, majka mi je umrla mlada, sestra mi je došla na studij u Split. Žena mi radi u bolnici, dvije kćerke idu u školu, tako da je Split prirodan odabir.
Zašto si se uhvatio privatnog biznisa, što se nisi 'uhljebio' u Hajduku?
- Ne znam kad sam s tobom pričao o nogometu, valjda ti je jasno da ljudi koji se vrte oko nogometa u nas jako malo znaju o poslu kojim se bave, malo je iskrenih i poštenih, ja se u takvom okruženju ne vidim. Zato i ne pričam o nogometu, moraš se prikloniti sistemu, stranci ili struji, tvoj talent i radišnost su u drugom planu. Znaš kako sam slomio nogu u Mravincima? Igrali su pokojni Oliver i ostali pjevači. Ja na tribini i fali igrač. Kako ćeš Oliveru kazati da nećeš uskočiti? Nisam trebao igrati... Znaš da je Hajduku Valencija davala za mene 8 milja maraka, ja sam u Hajduka potpisao ugovor na pet godina. 40.000 maraka godišnje, to ti je, kad platiš podstanarstvo i dadžbine, kao da imaš 3.000 današnjih kuna mjesečno. Nakon 2009./10. sam otišao u poduzetništvo i mislim da nisam pogriješio.
Gdje ti je ekipa iz generacije, gdje je Popaj, nikad neću zaboraviti njegove škarice u kupu...
- Zvone ti radi odlično vino u Dubrovniku, Andrić u Istri ima kuću za odmor, Mate Bilić isto apartmane, Hrvoje Vuković nešto na Šolti, Puljiz na Starom Hajdukovom.. Vidiš, nitko od njih ne želi biti krpelj na koži našem Hajduku, svatko je našao svoj put...
Gdje ti je pamet bila uopće doći u Get, znaš li da je to kašeta brokava veća nego Hajduk?
- Pitaj svoje Getane; Pepu, Medu i Jamana. Ukazali su mi na ovu kuću, tada ruševinu. Bilo je osam vlasnika i država na papiru. Govorim ženi da bih kupio, a ona da kupimo nešto drugo... Ja se zainatio i sredio papire, krenuo u renovaciju. Svakog pošteno isplatio. Sam si mi pričao kako si ćirio unproforce i žene iz Đardina, kako na Đardinu, tako i po ovakvim ruševinama za vrijeme rata. E pa ja sam jedno pet tamića šprica i škovaca odavde izbacio prije početka radova. U Dubrovniku sam imao uhodan posao i znao sam da će Split doživjeti novu renesansu. Položaj grada je fantastičan, Srednja Dalmacija će za desetak godina biti ispred Istre. Neka se Zagora revitalizira, neka i otoci svi stanu za isti štap, bit će napretka.
Jesu li te konzervatori zaista 'izreketarili' kao što se priča?
- Gledaj, ja sam poštovao sva pravila, dolazim iz Dubrovnika koji je, ruku na srce, uređeniji od Splita po mnogim pitanjima. Rekao bih da se tamo zna tko pije, a tko plaća. Da i tamo nema propusta, ima, nažalost. Ja sam kuću htio vratiti u 15. stoljeće. Sve su smjernice ispoštovane, za neke su se stvari konzervatori čudili zašto koristim skuplje materijale. Ja sam sebi bio najstroži konzervator. Šera mi je radio vitraje, uzeo sam hrvatske krevete u Bernarde, svaki svoju priču priča, pod je venecijanska pržena cigla, plafone je ručno oslikalo deset mladih umjetnika s Akademije, dao sam im slobodne ruke, radili su vise od dva mjeseca. Lusteri su murano staklo, imam karte Splita, Trogira, Klisa, Šibenika, Zadra iz 15. stoljeća. Meni je ovaj hotel velika zadovoljština, ovdje nema brzog povrata novca.
Isto si malo ljubomoran na ekipu iz Judite, znam da jesi...
- Opet provociraš. Što imam biti ljubomoran, to je vrhunska ekipa i oni rade svoje projekte života. Hotel im ima lijepu priču. Stalno me nagovaraš da im ukradem Andriju, a to je nemoguće, ja moram raditi svoju priču i stvoriti svoga Andriju.
Kad smo kod Andrije, kakva je situacija s radnom snagom?
- Imat ćemo problema u budućnosti, i to velikih. Jako sam razočaran kadrom koji dolazi iz srednjih škola i s fakulteta. Tu ima prostora za ulaganje. Privatnici koji otvore škole u Splitu će se obogatiti. Ali predavači moraju biti vrhunski. Opatija i Dubrovnik to već imaju.
Što je bilo s udrugom? Ono su bile mučne scene, što ti je to trebalo? Lijepu ste sliku slali iz Geta...
- Pitao si me jesu li me konzervatori išli 'reketariti'. Udruga je jedini subjekt koji me u životu išao 'reketariti'. Dakle, ja im priđem, pričam s njima, ponudim suradnju. Išao sam otvoreno s njima, rekao im da su na državnome, ali da su nadređeni nemoćni da ih izbace. Nisu imali ugovor i nemaju ga ni sada. Ove dvije sobe u kojima i dalje skvotiraju, pogledaj kako izgledaju... Služe im da prespavaju i ništa drugo. To nije nikakav inkubator umjetnosti. Zbog njih su mi svaki dan dolazile inspekcije i policija. Policajcima je na kraju bilo neugodno dolaziti, a morali su. Iz udruge su govorili da mene ne mrze nego moj kapital. A oni sami imaju štandove gdje prodaju sve samo ne umjetnost. Znači grupa švercera, neradnika mene napada što ulažem svoje krvavo zarađene novce. Ti si dolazio i pitao o čemu se radi, ali ti nisi novinar, novinari su dolazili i tražili skandal. Skroz krivo izvještavali. Scene su zbilja bile grozne i ja se ispričavam Getanima na tome. Ali nismo u komunizmu, mislim da je vlasništvo svetinja. Ja dok sam isplatio osam vlasnika kuće i državu prošao sam kalvariju. Znaš kako je kada vlasnici ne pričaju, a imaju zajedničku nekretninu i onda mi dođe netko, bez ikakve pravne i moralne osnove i ide me 'reketariti'. Radili su promociju preko mojih leđa, eto ih tamo, ja sam s njima završio, neka se Grad i država bave svojom imovinom... Mene taj prostor ne interesira, niti bi me interesirao da nije bio u sklopu moje kuće. Ne možeš raditi parcijalnu sanaciju. Ili sve ili ništa. Kažem ti, nikome nisam ukrao, sve sam pošteno platio i hoću da se to zna. Žena mi je rekla prodaj i zaradi, čak i Getani koji su me u ovo uvukli. Ali ja sam ovan, i kad se nečega uhvatim, idem do kraja.
Ne voliš novinare?
- Pričam s tobom jer nisi novinar, danas je novinarstvo daleko od onih novinara iz Basketa. Danas su vijesti “kopipejst”, jedan napiše, drugi prepiše, a nijedan nije ni bio na mjestu zločina. Dođi, pitaj me, popričaj sa mnom. Vidiš da sam u trenirci, nos mi je u razini tvoga, nit sam bolji, nit sam lošiji od tebe. Ja sam stalno bio ovdje, u trlišu, rekli su mi makni se sa gradilišta i sve prepusti odvjetnicima i radnicima. Ma zbog koga? Meni je ovo strast, ja ću ove novce teško ikad vratiti, ali sam napravio nešto lijepo, nešto na što većina ljudi koja dođe ostane bez teksta.
Kakva je budućnost Geta i Splita?
- Grad i gradski oci su za ništa, nerad i neznanje. Ja još nisam dobio lokaciju za parking. Da sam dao nešto ili potezao veze, vjerojatno bih dobio. Ja neću tako, uzeo sam garažu u Atriuma u najam. Mnogo je problema s kojima se poduzetnici susreću. U Banovini niti znaju kako, niti ih je briga kako ih riješiti. Evo nekoliko mojih pitanja: zašto je prolaz kroz Podrume zatvoren noću, zašto ne prebace jednoga uhljeba iz ureda u Banovini u Podrume pa da se može proći i noću? Što je sa šetnicom s južne strane Palače? Zašto je grad ovako išaran i šporak? Što ne naprave restrikcije turističkim vodičima? Vodi li pastir lakše krdo od 10 ili od 100 ovaca? Ne znaju što s karetima... Ako nisi u stanju sam nešto napraviti, samo prepiši od pametnijih. Pa nije turizam od jučer i samo u Splitu. Brodovi se vežu na Zapadnoj obali, je li to legalno? Pogledaj Bačvice, kao plaže u Albaniji...
Darko, napunio si mi glavu. Nisi tipičan nogometaš, ali jesi po vokaciji i ne možeš od toga pobjeći... Je li ti žao Rome?
- Nemoj me o tome pitati. Mi smo se barem s Cassanom tukli, danas ove tuku momci iz druge lige.
Nešto za kraj?
- Ljudi dođite vidjeti hotel. Volite svoju baštinu, ovo što mi imamo nema svugdje! Dogodit će se privatnik Saloni, dogodit će se privatnik Klisu, pa čak i Šupljoj crkvi, sve zbog nesposobnosti uhljeba u sustavu i onda će udariti po čovjeku koji bude želio uložiti svoje novce. Svaka sličnost s Hajdukom je slučajna!!!
