Ne znam, stvarno ne znam kad sam se ikada poslužio s tuđom mišlju i to iskoristio za naslov! Učinilo mi se da je u tom naslovu Iva Korbler rekla sve ono što je vrijedno i bitno o umjetniku Neni Mikuliću. I još je Iva napisala… „kada promatram Mikulićeve radove, često mi se dogodi da u pozadini automatski čujem dijaloge iz Malog mista, neke Arsenove morske stihove ili Runjićev Picaferaj… onaj trajni duh starog Mediterana koji nije još zaboravljen u ovoj našoj trash & high-tech generaciji.''
Ali o tome i nešto više bit će riječi na izložbi Mikulića 17. kolovoza, u utorak u 20 h, Kuća jezika i kulture Peristil powered by OTP, Poljana kraljice Jelene 1, i to pod nazivom “Ništa se ne baca”!
Zašto taj naziv kojim se poziva na izložbu? U tom smislu nemojte baciti i moje pitanje?
- Od prvih ozbiljnijih početaka bavljenjem umjetnošću vrlo rano sam počeo ugrađivati kojekakve dijelove u skulpture i reljefe u slikama (slikoreljefima). Nakon što sam potrošio sve zanimljive oblike koje sam mogao iskoristiti po kući, od viljuški, komada metra, kojekakvih federa i sl. posta sam sve više pravi škovacin. Ako bih ugledao bačen neki stari tv ili videorekorder npr., ja bih ga pokupio i tražio zanimljive dijelove koje bi ukomponirao u radove. Kasnije sam počeo skupljati i staro drvo, štokove od vrata i to mi je bio odličan materijal za skulpture. Kod drva je najvažnije da je suvo...a šta ima suvlje od štoka koje se sušio u zidu 20-30 god. Danas radim i sa željezom pa u skulpturama možete prepoznati dijelove mašklina, čekić, dijelove škara, klišta...itd itd.. Ovu godinu se puno bavim papirom i počeo sam sad sklapat od starih neuspjelih crteža nove, tako da kidam komadiće starih koji mi se sviđaju i od tih "puzli" nastaju potpuno novi radovi i spašena je neka dobra crta koja je bila "za bacit".. Dakle naziv je višestruko s razlogom a najbolje ga objašnjava ptica na plakatu za čiji rep sam iskoristio moje potrošene stare kistove koji su bili "za bacit". Dakle Vaše pitanje je na mistu i ostaje "ugrađeno" u ovaj intervju.
Poluretrospektiva
Izložba je 17-og kolovoza, što ćete od svog umijeća izložiti. Neću i ne želim (a i ne osjećam se pozvanim) tumačiti Vaše slike, skulpture, crteže, linije, premda...Recite mi, kako ste uspjeli u nekoliko naizgled jednostavnih pokreta, otkriti ljepotu ženskog lica. To mi izgleda savršeno. Njen lik se može smjestiti u bilo koji period. Za muškarca bih rekao da je iz vremena...Iz vremena koje je prošlo!
- Izložba će biti moja prva poluretrospektiva i pokrivat će moje najvažnije cikluse u slikarstvu i skulpturi u zadnjih 13-14 godina. Također ću izložiti i 20tak crteža kojima se najviše ozbiljno bavim u zadnje dvije godine. Crtež lica o kom pitate je nastao nakon mali milijun crtežića koje sam radio kao skice za metalne skulpture lica. Sam materijal me prisilio da mu se prilagodim i tražim najjednostavnija rješenja i sve više sam i nesvjesno postajao minimalist. Metal je izuzetno zahtjevan za oblikovanje i nedostatak kovačkih sposobnosti sam želio kompenzirati jednostavnošću i čistoćom izraza i od tih skica su upravo nastale i dvije nove grafike. Žena je svedena na znak i drago mi je da ste je doživjeli lipom, a muškarac je s brkom automatski "gurnut" u neka prošla vrimena, ali i taj brk je moj zaštitni potpis iz ranijih faza.
Kad smo već kod likova žene i muškarca kod Vas , u Vašem opusu vidim i drugačije žene i muškarce. Ne libite se pokazati njihova lica i u nekom drugom i drugačijem svjetlu. Katkada mi se učini da su ružni pa i „nakazni“. Dobro, o tome nam svjedoči povijest ali i sadašnjost. Eto, ja bih, primjerice. volio vidjeti ženu koja je inspirirala Schuberta kad je skladao svoju čuvenu Serenadu. Ali…?
- Nakon dosta godina prikazivanja samo ljubavi, radosti i šarma došlo je do nekog zasićenja. Čak je malo postalo naporno da osvajam publiku na prvu loptu. Površnim gledateljima neke slike mogu izgledati strašno, ali ovdje mi je u prvom planu slikarska gesta i povišena emocija. Često radim vrlo brzo i takvo ekspresivno slikarstvo je izuzetno strastveno. Nekad sam više umoran ili bolje rečeno potrošen nakon 10 minuta takvog rada nego da cili dan radim neku "isplaniranu" skulpturu. Dakle naizgled strašna kontura može imati puno veću snagu i ljepotu prikaza nego neki "zašećereni" kič. Ovdje moram napomenuti koliko ja ne volim kič i koliko mi zna bit' zastrašujući, a okruženi smo s njim na svakom koraku.
Zašto drvo a ne kamen kao sredstvo, materijal za oblikovanje?
- Zato šta je podatnije i toplije...a bome je i lakši posal. Ipak sam ja Dalmatinac. Ae! Zezam se...kamen mi je nepoznanica i nikad se nisam usudio pokušati izvesti ni nešto najmanje u kamenu...Opet, kad pogledam Davida ili Mojsija kojem je Michellangelo skoro razbio kolino da ga natira da progovori - padaju sve teorije o podatnosti ili nedostatku topline.
Alberto Giacometti...motiv ili inspiracija. Eto, dopustite mi da Vam dam za taj crtež: Sjedni 5!
- Genijalan umjetnik prije svega. Nevjerojatno je kako se njegov suvonjavi lik i usko lice zrcali u svim njegovim stanjenim djelima. Obožavam i njegov nered u ateljeu gdje količina gipsane prašine podsjeća na rasuto brašno u starim mlinicama. Ja sam ga nacrtao prstom na mobitelu...to sam usavršio u zadnjih par godina i to je crtež iz čistog obožavanja. Ti portreti po meni i nisu neka umjetnost već više vještina i ja to radim samo zbog zabave a i vježbam malo ruku.
Ljudi, zviri… beštimje ćemo izostaviti. Pod „zvirima“ mislim na životinje koje su opet jedna sveprisutna ljepota u našem svijetu i u Vašim djelima?
- Živio sam s kokericom Ninom 14 godina...i to je "žena" koja je najviše izdržala sa mnom a i ja s njom. Čista ljubav. Ona je bila i moj model i naučila me da volim "zviri" i potakla da mi još više uđu u umjetnost..
Spontano mentoriranje
Tri dana nakon Vaše izložbe i Dado će se predstaviti u nekom drugom prostoru?
- Moj brat blizanac Dado prvo je iznenadio i oduševio mene svojim brzim napretkom, ali bome i sebe. Premda nije toliko dugo u ozbiljnom slikarstvu ja ga već sada doživljavam kao ravnopravnog kolegu. Trenutno skupa izlažemo na Hvaru i to mu je prvo javno predstavljanje, a sada će se u France Alliance u Marmontovoj predstaviti s više radova i potpuno solo.
On je radio druge poslove, nekoliko godina je proveo izvan Hrvatske. Iako nije studirao slikarstvo uvik je nešto slikao, ali ne baš intenzivno i to je izgledalo kao i kod većine amatera. Prije 6-7 godine sam mu dao par savjeta dok se mučio oko neke veće slike jer se zapetljao i pomogao sam mu da izvuče rad. Nakon toga je počelo njegovo ozbiljno učenje i moje spontano mentoriranje.
Radili smo jako puno i ja sam to doživio kao veliku radost i neki moj uspjeh. On slika apstraktno, već je izgradio svoj stil i ja sam zbilja ponosan na njega. Više mu moji savjeti kao mentora nisu ni potrebni, puno uči i zna mi npr. otkriti neke nove sjajne umjetnike u svijetu za koje nikad nisam čuo, ili se zna dogoditi da ne mogu uopće skužiti kako je izveo neki detalj u slici jer stalno otkriva nove geste i rješenja. Cili njegov novi opus ja bih nazvao istraživanje struktura površine. Meni je njegovo slikarstvo već zbilja vrhunsko, ali malo je nezahvalno da brat ocjenjuje brata i ljudi to obično ne shvaćaju ozbiljno. Upravo zato sam npr. poslao fotke njegovih radova Eugenu Borkovskom, čuvenom kustosu iz Istre koji je ujedno i umjetnik, i upitao sam ga - šta ti se čini, kako "ovaj lik" slika?
Naravno nisam otkrio da je to moj brat....i Borkowski se oduševio na neviđeno i odmah ponudio "tom liku" izložbu u galeriji Fonticus u Grožnjanu koju vodi. Također, Borkowski mu je napisao i sjajan tekst za ovu izložbu u Splitu. Gosp. Denegri iz France Alliance je bio za izložbu čim je vidio prve dvije slike...Dakle struka ga je već počela prepoznavati, a vjerujem da će vrlo brzo i šira likovna publika.
