Poznata otočanka, voditeljica i predsjednica "Pokreta otoka" platforme za održivi razvoj hrvatskih otoka Maja Jurišić odlučila je okrenuti novu stranicu u svom životu.
Ova dugogodišnja predsjednica "Pokreta otoka" pokrenula je niz projekata i sada ulazi velikim koracima u politiku.
U velikom razgovoru za Dalmaciju Danas otkrila nam je kojoj je političkoj opciji pristupila te nam je kazala za što će se najviše zalagati tijekom svog političkog angažmana.
Za one koji ne znaju, tko je Maja Jurišić?
Dalmatinka sam koja je u potrazi za slobodom i životnom svrhom kreirala virtualni otočni posao da može raditi od doma i uživati u svim blagodatima otoka tijekom cijele godine. Oduvijek se vodim uzrečicom „ne sanjaj svoj život, nego živi svoj san“ pa tako i koračam kroz život.
Dugogodišnja ste predsjednica „Pokreta otoka“ međuotočne inicijative koja se zalaže za rješavanje problema otočana, njihovo osnaživanje i održivi razvoj otočnih zajednica. Možete li nam reći na koje ste sve akcije „Pokreta otoka“ posebno ponosni?
Zaista je u ovom kratkom vremenu bilo jako puno akcija koje smo pokrenuli i aktivnosti u kojima smo sudjelovali. Ponosna sam na sve što smo prošli i proživjeli posljednjih godina, ali kao najvažnije bih izdvojila:
- našu prvu plovidbu 2016. godine kada smo zajednički poslali jasnu poruku da smo živi i zimi na otoku i da bi nas se trebalo malo bolje čuti
- našu borbu za plaže i vraćanje Zlatnog rata na upravljanje otočnoj jedinici lokalne samouprave
- osvještavanje brojnih građana, otočana i predstavnika vlasti o problematici devastacije pomorskog dobra diljem Hrvatske te poticanje Splitsko-dalmatinske županije na početak sustavnog rješavanja ovog problema. Na inicijativu naših članova i stručnjaka izrađen je pravilnik o korištenju pomorskog dobra, kreirana platforma za prijavu devastacija te je započelo kakvo takvo sankcioniranje i zaštita pomorskog dobra diljem Županije. Daleko je to još od idealnog, ali smatram da su pomaci veliki
- u proteklom periodu kreirali smo desetke radnih mjesta zapošljavajući mahom mlade otočane i otvarajući virtualna radna mjesta kako bismo pružili priliku mladima da ostanu živjeti na otocima i kreirati svoje poslove
- spojili smo sve otoke u Hrvatskoj virtualno, osnažili brojne pojedince i umrežili dionike svih razina čime smo potaknuli participativno sudjelovanje otočana u donošenju odluka i zakona koji se tiču njihovog života
- sudjelovali smo u izradi Zakona o otocima te inicirali kreiranje otočnih koordinatora koji će podržavati otočni razvoj tzv. „bottom-up“ pristupom
- potaknuli smo i svojim znanjima podržali 5 otočnih zajednica za izradu energetske tranzicije dok smo desetke drugih otoka informirali i educirali kako i oni mogu biti dio tranzicije
- postali smo regionalni partneri Tajništva za otoke pri Europskoj komisiji koji predstavljaju hrvatske otoke i otočane…
Koje su po vama prednosti, a koji nedostaci života na otoku za koji se neumorno borite posljednjih godina? Smatrate li da ste dosadašnjim vlastima uvijek bili na određenim „marginama“?
Prednosti života na otoku su brojne, a mislim da su se zahvaljujući pandemiji dodatno potvrdile. Ako je trenutno negdje najzdravije živjeti onda je to definitivno na otoku. Zrak, more, sunce, priroda, mali vrt, bez gužvi, stresa i prometnih kolapsa - život je koji vjerujem svi želimo živjeti. No za živjeti na otoku treba se nekih stvari i svjesno odreći, kretanje je ograničeno, za doći do kopna ovisimo o brodskim linijama, vremenskim uvjetima, godišnjim dobima… No upravo taj odlazak i dolazak s otoka je ono što život na otoku čini posebnim i na dobar i na loš način, ovisi kakvo je vrijeme.
Ima naravno još nedostataka života na otoku – skupoća života, stihijski razvoj turizma, nedostatak vlastite proizvodnje, visoki prijevozni troškovi, neadekvatna zdravstvena skrb, manjak kvalitetnih ljudskih kadrova, nedostatak društvenih i edukativnih aktivnosti, devastacija obale i okoliša, korupcija… Sve ono što vjerujem da muči i mnoge na kopnu samo se meni čini da je na otoku, zbog njegove izolacije i svojevrsno izdvojenog sustava nekako sve vidljivije, ali i izazovnije za riješiti.
Ne znam iskreno što sam bila dosadašnjim vlastima, nekima sam se sviđala manje, nekima više, nekima sam ozbiljno ugrozila pozicije, neki su me se bojali, ali najvažnije mi je da su se koliko toliko razdrmali i pokrenuli… Osobito je važno da su se neki ohrabrili i zajedno s nama krenuli u ozbiljnije suradnje kao što je planiranje energetske tranzicije te kreiranje lokalnih timova za provedbu i uključivanje građana.
Kako bi se po vama hrvatski otoci mogli razvijati, na što treba posebno obratiti pozornost?
Samodostatnost i održivost su dvije ključne riječi. Proizvodnja vlastite hrane, korištenje domaćih izvora obnovljive energije, razvoj održivog turizma, kreiranje dugoročnih stambenih rješenja, uvođenje transparentnosti u rad lokalnih samouprava, digitalizacija javnih usluga… Hrvatski otoci i otočani bi mogli puno bolje i kvalitetnije živjeti no promjena se događa prvo u nama samima i u našim obiteljima. Kada težnju prema samoodrživosti i smanjenju osobnog utjecaja na okoliš primijenimo u vlastitim životima, onda će se i društvo oko nas rapidno mijenjati.
Ipak, često u medijima čujemo da su otoci pusti, pogotovo u zimskom periodu. Je li to istina i kako biste vi privukli mlade da se ponovno vrate na svoje otoke?
Istina je da su otoci zimi pustiji no primijetila sam i da je ova zima bila drugačija, da su mnogi izolaciju uzrokovanu pandemijom odlučili iskoristiti da provedu zimu na otoku. Meni je to dobar znak, čini se da sve više ljudi bira otok kao destinaciju za život, a digitalizacija i mogućnost rada od kuće ubrzala je doseljavanje ljudi na otoke. Vjerujem da dolazi vrijeme kada će mladi sami željeti povratak, s virtualnim radnim mjestima smo započeli i iz iskustva možemo potvrditi da je itekako moguće biti na otoku, a raditi s cijelim svijetom.
Ono što je sljedeći izazov, da bismo privukli više ljudi, je adekvatan cjelogodišnji smještaj i mogućnost za gradnju samostalnog života na otocima. Naime, dugoročni najam na otocima je još uvijek rijetkost, stanovi koji se iznajmljuju uglavnom nisu adekvatni za život zimi, cijene su neregulirane… Onima koji imaju nekog na otoku jedina je opcija da žive s drugim članovima obitelji, a onima koji nemaju ništa na otoku stvar se dodatno komplicira. Smatram da nam ovo postaje osnovni preduvjet kada govorimo o opstanku života na otocima.
Odlučili ste se angažirati u politici. Recite nam što je presudilo da se odlučite na taj životni potez?
Već me dugo vremena javnost percipira kao dio političkog života jer sudjelujem aktivno u procesima donošenja zakona, razgovorima s predstavnicima vlasti, kreiranju politika i programa. Do sada sam taj dio svojih aktivnosti gledala kao osobnu odgovornost da reagiram na nepravilnosti, devastacije i da potaknem zajedničko djelovanje i planiranje razvoja. Sve ove godine sam kroz proces učila kako sustav uopće funkcionira te koji su načini utjecaja na donositelje zakona te provedbe promjena koje želimo. Neki su to zvali aktivizmom neki politikom, ja sam to nazvala životnom školom o politici i društvu.
Presudio je osjećaj spremnosti da promjene radim „iznutra“ kao i tim ljudi koji mi ulijeva povjerenje i iza sebe ima konkretne rezultate koji su usmjereni ka zelenoj, održivoj i boljoj budućnosti.
Zašto ste izabrali baš ovu političku opciju, odnosno koaliciju „ZA“, zajedno s trenutnim gradonačelnikom Vrgorca Antom Pranićem?
Rad Ante Pranića u Vrgorcu pratim već nekoliko godina i moram priznati da su upravo njegovi rezultati bili inspiracija da se politički aktiviram. S obzirom da djela pokazuju mnogo više od riječi, smatram da projekti koje je pokrenuo i proveo u Vrgorcu govore dovoljno o njemu i onome što može napraviti kao župan. Njegove ideje i vizije usklađene su s vrijednostima u koje vjerujem, a izabrao je i sebi slične suradnike.
Naime, Daša Dragnić, kandidatkinja za dožupanicu moja je profesorica s fakulteta koju iznimno cijenim i od koje sam uživala učiti, dok je Ante Renić, kandidat za dožupana osoba koja uvijek ulijeva povjerenje i staloženost te je zadovoljstvo surađivati s njim. Presudili su ljudi, njihove životne vrijednosti i stručnosti. Napokon imam dobar osjećaj za ljude u politici i ponosna sam da imam prilike upravo s ovim timom ljudi doprinijeti razvoju Splitsko-dalmatinske županije u kojoj sam se rodila i odrasla.
Sigurno ćete i dalje težiti biti prava promjena. Što ćete napraviti i koji su vam daljnji planovi u politici?
Uvijek ću težiti biti promjena koju želim vidjeti i potaknuti. To je jedini recept za uspjeh. Biti i raditi ono što govoriš je najvažnije da bi ostali dosljedni i zadržali izgrađeno povjerenje. Ispred koalicije "ZA" sutra ću predstaviti plan za energetsku tranziciju s konkretnim akcijama koje želimo pokrenuti ako nam građani daju povjerenje.
Što se mene tiče energetska tranzicija i uključivanje građana put je kojim želim nastaviti graditi društvo, otoke vidim kao predvodnike novog održivijeg doba, a njihova iskustva i prakse lako možemo replicirati na ruralna područja cijele Županije. Svakako važno je za početak predstaviti program građanima, uključiti što više ljudi u naš rad te zaslužiti njihovo povjerenje. Nakon izbora možemo pričati o konkretnim akcijskim planovima.
Svakako ulaskom u politiku ne staje moj rad za dobrobit otoka, naprotiv znanje i iskustvo koje stječem putem rado dijelim s volonterima, zaposlenicima i članovima te zajedno učimo na mojim greškama.
