Kaštela po prvi put u povijesti imaju predsjednicu Gradskog vijeća. S Doris Grgurin, rođenom Zadrankom, s adresom već preko tri desetljeća u Kaštel Kambelovcu, popričali smo o ulozi vijećnice, politici, projektima koji ju očekuju te o njoj osobno.
Na samom početku zamolila bih Vas da nam se u par rečenica predstavite
Rođena sam i odrasla u Zadru, djevojačko prezime mi je Matešić iz Dikla. U rodnom gradu završila sam osnovnu i srednju školu, potom i diplomirala psihologiju na Filozofskom fakultetu. Udana sam i majka troje djece. Važne su mi kršćanske vrijednosti u privatnom i javnom životu, zalažem se za poštivanje života od začeća do naravne smrti. Također, držim da je brak između muškarca i žene temelj obitelji i prirodnog okruženja za odgoj djece. Moji konzervativni nazori nisu mi prepreka za diskusije s ljudima drukčijih stajališta. Nije mi teško biti u politici jer nastojim govoriti uvijek isto o bilo čemu da se radi, bilo o nogostupu u nekoj ulici u Kambelovcu ili o priznanjima za nečiji godišnji humanitarni rad. Kulturna politika je, po meni, najvažniji dio politike, kako na lokalnoj, tako i na državnoj razini, jer u sebi sadržava odnos prema pojedincu i zajednici preko tradicije i suvremenog života, a što onda diktira financijsko planiranje i gospodarsko ulaganje u izabrane projekte.
Prva ste predsjednica Gradskog vijeća u povijesti Kaštela. Nosi li to neku težinu, teret. Iziskuje li posebno dokazivanje?
Pošto sam dosad vodila sjednice kao zamjenica predsjednika Gradskoga vijeća grada Kaštela, stekla sam određeno iskustvo. No, puno je zahtjevnija ova sadašnja dužnost. Treba poštivati svakog vijećnika i vijećnicu, bez obzira koliko se slagala s njihovim usmeno ili pismeno iznesenim mišljenjem. Teško je kad se pojedini vijećnici jave iz klupa ili kad se krene u određena vrijeđanja i omalovažavanja. Tad se postupa po Poslovniku. Zanimljivo je kad ponekad "padnu" i smiješni dobronamjerni komentari. To što sam žena ne mislim da mi je teže, jer već odavno žene rade u javnim službama. Držim da su naši ljudi naviknuli na učiteljice, policajke, liječnice., pa i na žene u politici. Politika nije ugodno područje, ali netko treba biti i u njoj.
Zašto ste baš odabrali HDZ i mislite li da su žene dovoljno zastupljene u politici i da se njihov glas dovoljno čuje?
HDZ je stabilna stranka, koja je imala svojih potresa, ali velik broj ljudi koje poznajem predano rade svoj posao u stranci i na svojim radnim mjestima i stoički podnose neugodnosti nastale uslijed nepriličnog ponašanja nekih članova stranke. Kao što sam navela u prethodnom odgovoru, mislim kako su se ljudi već odavno naviknuli na žene u javnom životu, pa tako i u politici.
Bili ste sudionica Domovinskog rata. Kako je isti utjecao na Vas i Vaš sadašnji život?
Domovinski rat i moj posao vojnog psihologa su me obilježili tako što trajno pamtim puno teških događaja, ali sigurno me rat nije obilježio kao one koji su propatili ranjavanje, zarobljavanje ili smrt člana obitelji ili suborca. Osobno mi je žao što se taj nama nametnuti rat u jednom dijelu javnosti i dandanas tumači kao građanski. Kao da smo ga mi htjeli. Žao mi je kad vidim mali broj zastava na našim kućama za državnih blagdana. Pitam se, jesmo li nezahvalni. Nadam se, većoj svekolikoj stabilnosti i demografskom oporavku Hrvatske.
Bili ste vijećnica, pa mi u kratkim crtama pojasnite za što ste se zalagali i čime ste se bavili u to vrijeme, a tiče se Kaštela?
Kao vijećnica proteklih sedam godina, najviše sam se zalagala za urbanizaciju Kaštel Kambelovca u kojem živim, a sve kako bi se olakšao svakodnevni život. Tu mislim na uređenje cesta i vatrogasnog puta, revitalizaciju Dudanovog parka, uvođenje jednosmjernog prometa na brcu i u okolnim ulicama, asfaltiranje ulica sjeverno od Ceste Ivana Pavla II. Također, u suradnji s Eko agencijom i VIK-om, postavljeni su pročišćivači na dva mjesta kako bi Polantana bila bez fekalije. Time su ispoštovane i dvije peticije naših sumještana. Još nije realizirana obnova obale i porta, osim nužnog betoniranja kako bi se spriječilo urušavanje porta. Vjerujem da će se u skoroj budućnosti i taj dio realizirati. Posebno bih voljela da se kambelovska obala uredi spajanjem modernih materijala s očuvanjem dijela prirodnog okoliša, . Naša djeca, i posjetitelji žele vidjeti nešto dalmatinsko i autentično. Naravno, da sam podržavala i sve vrijedne projekte izvan Kambelovca, jer, Kaštela su jedna cjelina. Radujem se projektu obnove kule Cambi u Kaštel Kambelovcu, rekonstrukciji željezničkog mosta i Krešimirove ulice, što nam slijedi početkom proljeća.
Na čemu biste poradili u Kaštelima. Što se može poboljšati?
Kao vijećnica, smatram da je potrebno baviti se svim aspektima koji direktno utječu na kvalitetu života naših sugrađana. Komunalni i prometni problemi, infrastruktura, prometna sigurnost i uređenje javnih prostora, ključni su za svakodnevni život. U svezi socijalnih problema mogu reći da su povezani s marginaliziranjem pojedinaca i obitelji, odnosno ranjivih skupina iz zajednice. Uzroci su kombinirani i ne bih ih sada analizirala. Grad se trudi pronaći sredstva i načine kako pomoći. POS-ovi stanovi su nužnost. Iz pozicije svoje struke mogu dodati kako imamo nedostatak stručnjaka na području grada Kaštela vezanih za rad u psihosocijalnoj struci, bilo da se radi o privatnoj praksi ili u društvenim organizacijama, što bi trebalo poboljšati u neko dogledno vrijeme.
Kad se vratimo unazad 10 godina, Kaštela su puno napredovala. Je li to zasluga Gradske vlasti, HDZ-a ili nekoga trećeg?
Mislim kako su dogovor, poštivanje rokova i prioriteta od strane Grada, naše županije i Ministarstva zasluga da danas imamo ovakva Kaštela.
Čime se Doris bavi u slobodno vrijeme. Imate li neke hobije, nešto što Vas ispunjava?
Hobiji...čitanje dobre literature, u koju spada i Biblija, odlasci na predstave, koncerte, izložbe, slušanje određenih Podcasta, pisanje poezije. Aktivna sam i u dramskom Kud-u Karol Wojtyla. Volim šetnje, a ljeti plivanje.
Na kraju smo kalendarske godine. Što bi poručili čitateljima Dalmacije Danas tj. vašim Kaštelanima?
Svim ljudima želim mir koje može dati ovo adventsko vrijeme i posebno mise zornice. Želim svima da učvrste svoj identitet tražeći odgovor ča smo na ovom svitu. Za mene je ovo vrijeme kad novorođeni Isus treba biti u središtu pozornosti. Još nam želim manje šopingiranja, a više druženja, domaće spize i pisme.
