Govoriti i pisati o umjetničkom putu velike umjetnice Radojke Šverko, u svakom slučaju velika je čast i obveza. A možda bih i imao nekakvo pravo napisati par riječi o toj velikoj pjevačici, obzirom da pratim sva ta njena „putovanja“ tek pedeset godina. U neprekinutom nizu!
Pedeset godina od prve Radojkine izvedbe klasika hrvatske zabavne glazbe, pjesme "Kud plovi ovaj brod", autora Esada Arnautalića i Arsena Dedića, 1970. godine na Festivalu zabavne glazbe Split, Croatia Records obilježila je posebnim EP izdanjem. I eto, to je „mali povod“ razgovoru s velikom umjetnicom.
Kud plovi ovaj brod, pedeset godina! Je li taj brod, koji je započeo svoju plovidbu i ranije, po Vašem sudu brodio baš preko onih mora koja ste priželjkivali?
-Kad sam na Splitskom festivalu otpjevala tu pjesmu, nisam ni slutila kuda će sve ploviti taj moj brod. Nisam planirala nikakva putovanja, niti sam priželjkivala bilo koje luke. Ali, more je htjelo da otputujem, a nije nagovještavalo ni nevere, ni bonace, ni valove, ni oluje. Putovanju se još uvijek ne nazire kraj, ali vjerujem da će završiti na moru ljubavi i mirnog sna.
Dosljedna i tvrdoglava
Je li i koliko je pjesma Kud plovi ovaj brod značajna, obzirom da ste velike uspjehe imali i prije 1970-e, ali ti uspjesi u trenutku kad je pjesma otpjevana, nisu bili zabilježeni u ondašnjem medijskom prostoru?
-Pjesma je bila snimljena, ali se u medijskom prostoru dalo prednost snimci sa Sergiom Endrigom, koji je pjesmu otpjevao u alternaciji. Moju verziju su čuvali sa strane nekih šest, sedam mjeseci. Bila sam tužna. Puno godina kasnije, kada sam gostovala u Italiji, družila sam se sa Sergiom, pa smo o svemu tome diskutirali. No, ipak, važnija tema su nam bile mačke koje su on i supruga neizmjerno voljeli. Imali su 26 mačaka u kući i svaka se odazivala na svoje ime.
Ta Vaša sjajna karijera, koju bilježimo prvenstveno po nenadmašnim izvedbama, je li mogla ići nekim drugim, drugačijim putem. Mislim da biste trebali biti prezadovoljni?
-Unatoč mnogim preprekama i otegotnim okolnostima koje su me pratile kroz život, ipak sam uspjela održati kontinuitet, s većim ili manjim zastojima. Obitelj, djeca, razvodi, selidbe, podstanarstva, bolesti. Sve to umanjuje kreativnost i poticaj za prisutnost na sceni. Mnogo je lakše umjetnicima koji imaju ekipu suradnika koji osmišljavaju njihove karijere. Upoznala sam, boraveći u svijetu, mnoge producente i menadžere u ulozi kreatora sudbina poznatih i etabliranih zvijezda, ne samo iz svijeta glazbe, nego i filmskog svijeta. Ja ne bih mogla raditi po nečijem diktatu. Svoju dosljednost i tvrdoglavost sam ispoljavala čak i onda kada su me nastojali uvjeriti u suradnju koja će mi donijeti veliku dobit. Nema tog grada na svijetu koji meni može nadomjestiti moju zemlju, moje ljude, ovu našu ljepotu prirode, more, otoke i planine. Tko to ne osjeća, neka otputuje, neka udiše druge mirise. Nikad nisam požalila što sam se vraćala doma. Moja djeca jednako razmišljaju.
Klasična glazbi ublažava stresno stanje
Zanima me Vaš sud o sadašnjem stanju u zabavnoj glazbi. Jesu li vrhunski pjevači na neki način zapostavljeni. Koliko se uopće kod nas cijene vrhunski pjevači?
-Ne bih se htjela nikome zamjeriti, ali moram biti iskrena. Dobrih izvođača svakim je danom sve više. Kompozitora i producenata, također, ali glazbenih uradaka koje ću poželjeti čuti još koji put - sve manje. Jednostavno, ne dopiru do mene, ne bude mi emocije. Nisam jedina. Mnogi moji poznanici i prijatelji jednako doživljavaju glazbu i jednako reagiraju na našu zabavno-glazbenu scenu. Sve se više okrećemo klasičnoj glazbi koja nam ublažava stresno stanje. Imamo tako lijepih vokala, ali ako ih ne budemo njegovali i koristili na pravi način, neće opstati. Velika je odgovornost na autorima glazbe i tekstopiscima. Ne mora svaki uradak postati hit. Odgovornost je i na glazbenim urednicima. Iako znam da ni njima nije lako svakodnevno kreirati program i pridonositi ugledu zemlje glazbenim sadržajima.
Znam da ne krijete godine. Na kraju krajeva ta pedeseta obljetnica ipak nešto otkriva. Ima li u Vašoj obitelji glazbenih talenata?
-Moja cijela obitelj je na neki način određena glazbom. Starija sestra je umirovljena nastavnica glazbenog odgoja, a i pokojni brat je mlađe generacije podučavao glazbi. Mlađa sestra je kao djevojka, kao i ja, sudjelovala na pjevačkim natjecanjima, no ona se rano opredijelila za drugu profesiju. Kćeri su mi također velike ljubiteljice glazbe, kao i unuka, a i kod mog trogodišnjeg praunuka primjećujemo sklonost glazbi, što me neopisivo raduje.
Nastupali ste na brojnim svjetskim scenama. Na koju biste se vratili?
- Pa to vi vrlo dobro znate – na splitsku. Na koncu, 18 puta sam
nastupila na Festivalu zabavne glazbe Split. I to nešto govori! Zahvaljujem se splitskoj publici na svakom pljesku i lijepim prijemom. Sve ostalo ostaje na gradu.
Radojka Šverko rođena je 9. travnja 1948. godine u Pazinu. Djetinjstvo je provela u Buzetu gdje je pohađala osnovnu školu, te bila članicom i solisticom pjevačkog i tamburaškog zbora. Tijekom 1960-ih godina nastupa na natjecanjima pjevača amatera diljem bivše države, a svoj prvi profesionalni nastup imala je 1967. godine na otoku Sveta Katarina kod Rovinja.
1969. godine započinje internacionalnu karijeru nastupom na Festivalu del Atlantico (Tenerife, Kanarski otoci), na kojem je nastupila s pjesmom „Nuestro mundo“ Alfija Kabilja i osvojila treće mjesto. Godinu dana kasnije, na pjevačkom festivalu u Rio de Janeiru, izvedbom pjesme „Svijet je moj“ Alfija Kabilja, osvaja drugo mjesto. Na istome festivalu uručena joj je nagrada za interpretaciju, The Most Outstanding Performance, koja se te godine počela dodjeljivati u čast netom preminule Janis Joplin. Otad je nastupila i osvajala nagrade na brojnim sličnim festivalima u gradovima diljem svijeta: Tokio, Los Angeles, Madrid, Seoul, Atena, Puerto Rico, Caracas, Curacao, Bratislava, Firenza, Palma de Mallorca, Barcelona, Sheveningen, Malta, Caven, itd. Često je na tim festivalima dobivala nagrade za najbolji glas i interpretaciju. 1969. godine potpisuje ekskluzivni ugovor za španjolsku diskografsku kuću Belter. Uz to, na španjolskoj televiziji je neko vrijeme imala svoju emisiju u kojoj je ugostila mnoge poznate umjetnike, uključujući Julija Iglesiasa.
Šira domaća javnost zapazila ju je 1970. godine kada je na Splitskom festivalu nastupila i pobijedila s pjesmom „Kud plovi ovaj brod“ Esada Arnautalića i Arsena Dedića. Uz brojne internacionalne festivale, Radojka Šverko sudjelovala je i na festivalima u Hrvatskoj i susjednim zemljama (Splitski festival, Zagrebački festival, Krapinski festival, Melodije Istre i Kvarnera, MESAM, Vaš šlager sezone itd.).
Surađivala je s brojnim skladateljima, tekstopiscima i aranžerima, kao što su Alfi Kabiljo, Zvonko Špišić, Andrej Baša, Silvije Glojnarić, Margit Antauer, Jaroslav Kubiček, Dalibor Paulik, Stipica Kalođera, Jakša Fiamengo, Maja Perfiljeva, Helena Papić, Olja Dešić i Ivo Popeskić. Također je surađivala s mnogim kolegama glazbenicima i pjevačima, kao što su Vladimir Babin, Alan Bjelinski, Ante Gelo, Matija Dedić, Tedi Spalato, Četiri tenora, Jasna Šumak, Ljerka Očić, Joe Meixner, Elvis Stanić, Tony Cetinski, itd.
Za njezinu su karijeru bile važne i suradnje sa slovenskim glazbenicima i autorima, kao što su Petar Ugrin, Dušan Velkaverh, Mojmir Sepe, Bojan Adamič, te Jože Privšek i Jure Robežnik.
U projektu pod nazivom Hrvatske dive od 2011. do 2014. nastupa s Gabi Novak i Terezom Kesovijom. Od samog početka svoje profesionalne karijere surađuje s mnogim svjetskim i domaćim simfonijskim i filharmonijskim orkestrima.
Ostvarila je i kazališnu karijeru ulogama u nekoliko mjuzikala i rock opera: „Gubec-beg“ (uloga Jane), „Grička vještica“ (uloga Nere), „Karolina Riječka“ (uloga Karoline), „Jadnici“ (uloga Fantine) i „Mirakul“ (uloga Mare). Glumila je i u filmu Rajka Grlića „Bravo maestro“ koji je 1978. godine bio u konkurenciji Filmskog festivala u Cannesu.
Repertoar Radojke Šverko je iznimno raznolik, a uključuje domaću i stranu glazbu, a unutar toga razne žanrove: šansonu, pop-rock, jazz, filmsku glazbu, te mjuzikle. Uz to, s repertoarom klasične i sakralne glazbe te gospela, desetljećima nastupa u crkvama diljem Hrvatske, a s tim programom je nastupila i u crkvama u Beču, Heidelbergu, Nürnbergu, Malmöu, Stockholmu, Trstu i Rimu.
Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja. Među njima se ističe pet glazbenih nagrada Porin, uključujući Porin za životno djelo. Jedina je glazbenica koja je iste godine, uz nagradu za životno djelo, osvojila i nagradu u redovnoj konkurenciji.
1995. godine za osobite zasluge za kulturu dodijeljeno joj je državno priznanje Republike Hrvatske, odlikovanje Reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića.
2017. godine koncertom u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, uz pratnju Zagrebačke filharmonije i Akademskog zbora Ivan Goran Kovačić proslavila je 50 godina karijere.
2018. objavila je koncertni album „As Time Goes By (Live At Jazz.hr)“, koji je dospio na drugo mjesto najprodavanijih domaćih albuma u zemlji.