Nakon skoro četvrt stoljeća, grad Split i gradski kotar Žnjan, dočekali su svoju osnovnu školu. Kotar s više od 7.000 stanovnika osnovnu školu čeka još od 90-ih godina prošlog stoljeća i ovaj svečani dan velikim dijelom može zahvaliti upornim i neumornim roditeljima.
Očajni zbog svakodnevne vožnje po drugim gradskim školama koje su radile u tri smjene, godinama su pisali brojne dopise, slali mailove, sami prikupljali dokumentaciju, inicirali sastanke s nadležnima u Gradu, organizirali zborove građana i prosvjede, a sve s ciljem da djeca idi u školu u vlastitom kvartu, da se druže s vršnjacima iz svoje ulice. Većina te djece danas su već srednjoškolci ili studenti, neki čak i sami roditelji. Zato je gradnja ove škole pravo malo čudo.
Marijana Puljak i sama je stanovnica Pazdigrada. Gradska vijećnica i predsjednica stranke Pametno svoj prvi medijski istup imala je prije točno 9 godina, upravo na temu izgradnje pazdigradske škole. Vjerojatno tada nije ni slutila kuda će je odvesti aktivizam na lokalnom nivou.
Puljak nam je otkrila kako je izgledala njena borba za danas otvorenu školu na Pazdigradu:
- Povijest izgradnje škole Pazdigrad je više od 20 godina obećanja. San o izgradnji te škole traje od izgradnje samog kvarta '90-ih godina prošlog stoljeća. Moja obitelj tu je doselila 2003. godine. Kvart nam se činio lijepim, primjerenim ugodnom životu. Znali smo da nema škole, iako nam je kćerka tada kretala u prvi razred. Rekli smo da je kvart u izgradnji i da će stići infrastruktura. Godine su prolazile, a škole niotkud. Pričajući sa susjedima iz kvarta, jednog dana smo odlučili nešto konkretno napraviti. Prvu konferenciju za novinare sazvali smo 17. rujna 2008. godine. Danas možda slavimo 9 godina od prvog javnog istupa, vezano za ovu školu. Bila je to neformalna skupina građana, ekipa iz kvarta koja je htjela nešto napraviti i ukazivati na evidentan problem ovog dijela grada.
Tada smo počeli istraživati. Ni sami nismo znali da se osnovna škola u Splitu nije toliko dugo izgradila. Grad se širi, niču nove stambene jedinice, a nigdje škola, vrtića, igrališta...
2010. godine odlučili smo izići na kotarske izbore. Mislili smo da će nas tako gradska vlast ozbiljnije shvaćati. Napravili smo nezavisnu listu, a na iznenađenje svih, na tim kotarskim izborima smo pobijedili i uzeli mjesto predsjednika Gradskog kotara. Iz te smo institucije nastavili borbu za školu, ali i za sve druge nedostatke kvarta. Uslijedili su brojni dopisi, prosvjedi. Na jednom smo prosvjedu od muke postavili kamen temeljac, a održali smo čak i sat geografije gdje smo ljudima pokazivali gdje je to Pazdigrad jer ga nije bilo ucrtanog na nijednoj karti Splita.
2012. godine radovali smo se prvom dječjem igralištu u kvartu za kojega smo se također godinama borili. Dokazivali smo Gradu da je 1000 kvadrata zemljišta u njegovom vlasništvu. Igralište je otvorila tadašnja dogradonačelnica Anđelka Visković. Bilo smo sretni radi prve klackalice i prve ljuljačke u kvartu.
Inicijativa za pametne ljude i pametan grad
Nastavili smo borbu dalje i 2013. godine osnovali Inicijativu za pametne ljude i pametan grad. Shvatili smo da sličnih problema ima u svim gradskim kotarevima i izašli smo zajedno na izbore kao Nezavisna lista. Primjerom smo pokazali da se stvari mogu drugačije raditi, da politika može biti drugačija. Iz te inicijative je kasnije nastala politička stranka koja je postala prepoznatljiva u cijeloj Hrvatskoj.
Bitka za OŠ Pazdigrad je simbol dugotrajne borbe roditelja koji su jedina konstanta u ovoj priči. Promijenile su se 3-4 gradske administracije dok se ovo izguralo.
Apsurd je vremena u kojem živimo da se stanovnici drugog po veličini grada u državi moraju tako dugo boriti za nešto što je drugdje normalno. Škola je nužan sadržaj bilo kojeg gradskog kvarta.
Žnjan danas ima oko sedam tisuća stanovnika. Najveći prirast dogodio se prije 15-ak godina kada su se gradile zgrade i dolazile obitelji. I danas tu žive uglavnom mlade obitelji, čija su djeca osnovna do srednja škola. Naša najmlađa Iva će sada krenuti u 6. razred u ovu novu školu. Borili smo se za svoju djecu, ona su prerasla školu, no došla su neka druga djeca. Sigurna sam da će ova škola biti, ne samo centar za obrazovanje, nego za društveni, kulturni i sportski život sa svojim igralištima i fenomenalnom školskom dvoranom. Sigurna sam da će tu zaživjeti mnoga događanja.
Mnogi kažu da je ova škola primjer drugima, što je to toliko drugačije u njoj?
- Rekla bih da u školi nije ništa specijalno drugačije nego bi svaka normalna škola trebala imati. Možda smo navikli u Splitu da škole nemaju svojih dvorana ili imaju "poludvorane", koje nemaju sve potrebne sadržaje. Ova sportska dvorana svojim dimenzijama odgovara međunarodnim natjecanjima. Prava je to dvorana sa svim mogućim sadržajima, sa svlačionicama, tuševima. Postoji ogromna kuhinja. Čula sam da kuharica ide na obuke da se nauči koristiti sve moderne aparate koji tamo postoje. Djeca mogu imati produženi boravak u toj školi. Postoje male dvorane za pilates, aerobik. Osim toga postoje vanjska igrališta, dva košarkaška, malonogometno igrališta, pomoćno, atletska staza, skok u dalj... To je sadržaj jedne normalne, prosječne europske škole. To je u Splitu zaista nedostajalo. Neki ljudi nas možda gledaju s podsmjehom, zašto se veselimo nečemu što je normalna stvar u današnje vrijeme. No, kad se sjetimo kroz što smo sve ove godine prošli, da se ova škola izgradi, zato smo ovako sretni i zadovoljni.
Ima li novozaposlenih?
- Za sada je nastava u školi organizirana uz pomoć nastavnika iz drugih škola. Imamo privremenu ravnateljicu koja je ravnateljica OŠ Trstenik. S formiranjem Školskog odbora, ministarstvo će pokrenuti postupak pisanja natječaja, primanja nastavnog osoblja i biranja ravnatelja.
I dalje postoji problem nedovršene prometnice uz školu...
- To je svakako problem za kojega smo se nadali da će biti riješen do početka školske godine, ali nažalost nije riješen. Takve se stvari lome na imovinsko-pravnim odnosima. Problem je što se na trasi te prometnice nalazi čestica u posjedu jedne obitelji koja traži od Grada adekvatnu satisfakciju u vidu stana u vlasništvu, a Grad nudi neke druge opcije. Čekamo da ti dogovori završe da se ide u realizaciju prometnice.
Zašto se škola zove "Žnjan - Pazdigrad"?
- Ovo je osnovna škola u kotaru Žnjan, a u kvartu Pazdigrad koji pripada kotaru Žnjan. Po trenutnim prostornim planovima u kotaru je predviđena još jedna škola na području iznad žnjanskih blizanaca. Kako je poznato da je Gradu Splitu potrebno 20-ak godina da izgradi osnovnu školu, onda je nađeno međurješenje i ova je škola nazvana "Žnjan - Pazdigrad".
Škola je riješena, što je sljedeći gorući problem ovog dijela grada?
- Današnjim otvaranjem škole jedna je bitka završena, jedan san se ostvario, ali ima puno bitaka koje treba dalje voditi. Uz spomenutu prometnicu kraj škole, tu su još gradski vrtić koji je zamišljen da bude u nastavku ove škole, međutim zemlja još nije otkupljena od strane Grada. Uz sve one prometne probleme i čepove koji tište ovaj dio grada; famozna Bračka, Lovrinačka, Primoštenska... Prometna izolacija ovog dijela grada je velik problem. Dio kvarta još nema potpuni vodovod i kanalizaciju, to treba dovršiti. Kao i ostatku grada i ovdje postoje problemi s parkingom. Nastavljamo se kroz Gradsko vijeće boriti za školu na Pujankama, za školu na Kili. Tamo imamo naselje koje je niknulo, a čini ga 700 obitelji u isto toliko stanova. Niti postoji vrtić, niti škola.
Kraj Plodina se nalazi nedovršena građevina. Što s njom?
- Radi se o poslovnoj zgradi. Ne znam u kojem je statusu trenutno. Svako malo se najavljuju dovršenja, pale se svjetla po zgradi, najavljuje se nastavak projekta. Međutim, zgrada stoji nedovršena već dugi niz godina i kao takva predstavlja sigurnosni problem za djecu i sve stanovnike.
U kuloarima se priča da će u listopadu krenuti uklanjanje ilegalnih objekata na Žnjanskom platou. Znate li što o tome?
- Nisam upoznata s neslužbenim pričama. Ono što znam je da je priča o Žnjanskom platou priča o nepoštivanju zakona u gradu Splitu, županiji i državi. Za njega bi morao vrijediti važeći Prostorni plan na kojem je točno ucrtano na kojem mjestu mogu biti ugostiteljski objekti. Taj se plan ne poštuje. Inspekcije su izlazile na teren, izdavale svoje naloge. Zašto ih ne provode, to je pitanje za njih. Moramo konačno početi poštivati zakon i konačno da se u svome gradu i državi osjećamo sigurni. U pravnoj državi koja funkcionira svima će biti lakše; i investitorima, ugostiteljima koji će unaprijed znati pravila igre, znat će što će im se dogoditi ako prekrše ta pravila. Tek tada će se svi ponašati u zadanim okvirima.
Slijedi li u Splitu vruća politička jesen? Hoćete li podržati proračun?
- Danas očekujemo pozive i materijale za sjednicu koja je u planu sljedeći tjedan. Sigurno da ćemo za proračun iznositi svoje prijedloge, komentirati predloženi proračun, stavljati svoje primjedbe, davati ideje. Svi znamo da podrška proračunu znači ovakvoj vlasti u gradu Splitu. Tijekom kampanje smo rekli što mislimo o ovakvoj gradskoj vlasti i podršku joj na takav način ne mislimo davati.
Kako biste ocijenili prve korake splitskog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare?
- Teško je dati velike ocjene nakon ovako kratkog razdoblje. Za konkretnije ocjene ćemo pričekati prve radne sjednice. Ono što mogu komentirati je da sam više očekivala kako će se postupati vezano uz katastrofalan požar koji je došao u sam grad Split. Očekivala sam da će se puno više govoriti o odgovornosti. Ovaj požar se raširio i ugrozio na desetke tisuća ljudi. Tko je kriv za lošu organizaciju? Tko je kriv što se godinama stvari nisu rješavale i urbanistički zapuštale? Nije se sanirao Karepovac koji je mogao eksplodirati i napraviti rupu kao nuklearna bomba. Toliko vremena nakon požara nemamo akcijskoj plana, preventivnog plana, nisu sanirana sva stabla koja prijete stanovništvu nakon požara. Što ako nas pogodi neka nova nepogoda? Očekujemo sada kiše i bujice koje će se slijevati niz opožareno područje. Puno sam više tu očekivala, no ide se smjerom kako se to inače radi u državi, a to je "stavimo sve pod tepih, nemojmo pričati o odgovornosti i odgovornima". Zna se zašto se to ne radi, jer su odgovorni upravo među njima. To su njihovi stranački prijatelji, dužnici i bolje je o tome ne pričati, jer se svaka kritika proglašava nehrvatstvom ili nekonstruktivnošću, a zapravo kritika ide u smjeru da nam se ovakve stvari ne dogode opet i opet.
