U ono neko vrijeme kad je na našu glazbenu scenu sručio neki čudni vjetar, donoseći sa sobom nešto i ništa, u ono vrijeme kad se (rock) densalo sa stilom, smislom i bez smisla, neka imena su se ipak izdvojila iz tog šarenog cirkusa i opstala do danas. Jedan iz te ekipe Sandi Cenov, koji se izdvojio svojim glazbenim pristupom: dobar, snažan glas, dobra interpretacija i puno nepatvorene emocije koja se, dakako, zna osjetiti i prepoznati.
Ove godine Sandi neće nastupiti u Opatiji, na Dori, pa prvo pitanje i nije bilo usmjereno u smislu očekivanja prognoza, jer mu Dora nije prvi put na pjevačkom putu:
- Što se Dore tiče, prošle smo godine u ovo doba bili u žestokim mjerama i kao glazbenik sam se osjećao kao lav u kavezu. I nešto sam morao poduzeti. Tako da mi je sudjelovanje na Dori došlo kao odličan bijeg u neku vrstu starog normalnog vremena. Šušur, druženje s kolegama, bavljenje glazbom, putovanje u moj rodni grad (Opatija) i tako... Očekivanja su bila samo da se dobro zabavim i da ljude podsjetim da još uvijek ima nas koji nismo odustali od glazbe.
I mislim da sam uspio u svom naumu.
Uvodno sam na neki način naznačio da me kod Vas kao pjevača privukla ljepota stihova i način interpretacije, koji je po mom sudu dosegnuo vrhunac. Pa sad ne znam, ne mogu suditi, je li za to kriva pjevačka ili životna zrelost. Premda ni u ranijem periodu nisam ništa lošije mislio?
- Smatram da je bit svakog glazbenika u njegovoj uvjerljivosti, tj. u iskrenosti, kojom priča svoju priču. A kad dođete u fazu da uopće više ne razmišljate o tehničkoj izvedbi, jer s godinama to postaje automatizam, tada je samo bitno prenijeti svoje emocije na publiku. Pa tako iskreno uživam u svojim koncertima. A kako mi se čini - uživa i publika, koja tu iskrenost cijeni i prepoznaje.
Ibričina podrška
Ljubi sam vašu kćer - Iznenadili ste me ugodno, iznenadila me Vaša opravdana drskost da otpjevate tu vječnu pjesmu nakon sjajnih izvedbi Ibrice?
- Moju odluku da obradim tu divnu staru pjesmu prati i zanimljiva priča. Naime, imao sam prije par godina privatnu svirku na otoku Krku, gdje je bilo nekih 20-30 mladih ljudi koji znaju sve moje pjesme. U jednom trenutku me netko zamolio da otpjevam nešto što bih ja inače pjevao doma baš za svoj gušt, bez obzira na publiku. Bez puno razmišljanja sam otpjevao "Ljubi san vašu kćer". Nitko od prisutnih mlađih ljudi nije znao tu pjesmu, a oduševili su se kad su je čuli. Tada je pala odluka da je obradim na malo moderniji način da je približim tim nekim novim generacijama. Naravno da sam prvo nazvao Ibricu Jusića za dozvolu, koji je sjajno reagirao na tu ideju i podržao me, sto mi je u svemu tome bilo itekako važno.
Deda se ne da
Eto, pišu, čitam da ste miljenik žena…Možda i zbog toga što je kod Vaših izvedbi prisutna doza romantike i sjajna vokalna, primjerena agresivnost. Jesam li u pravu? Recite mi da znam i ja primijeniti taj recept?
- Svi smo mi kao klinci slušali i gledali izvod jače kao sto su Beatlesi, lijepili postere po zidovima i maštali o tome kako bi i mi to tako jednog dalekog dana... A to naravno uključuje i reakciju ženskog dijela publike. U tome naravno uživam. Pa tko normalan i ne bi!? Ali iznimno me veseli što u zadnje vrijeme sve češće doživljavam da me zaustavi i neki krsni momak da mi kaže kako sam ga baš "razvalio" s nekom od mojih pjesama, pa mi je to baš veliki kompliment.
Vrijeme ide, prolazi a bome i godine. Iznenadili ste one koji Vas vole slušati s jednom pjesmom koja će buknuti još i više. Makar u nekim životnim trenutcima?
- Znam na koju pjesmu mislite. Nedavno sam doživio rijetko doživljen uragan emocija. Radi se o pjesmi "Deda se ne da". Napisao sam je za jako dobre prijatelje, koji uskoro postaju baka i djed. Izveli su je kao iznenađenje na vjenčanju svoje kćeri i ne mogu vam opisati te emocije, koje su frcale dvoranom i kakvo je to divno iznenađenje bilo za sve prisutne. Tako da jedva čekam da napišem još koju takvu personaliziranu pjesmu i nadam se da ima još puno životnih priča, koje ću čuti i pretvoriti ih u pjesmu.