Veliku prašinu podigla je neobična i po mnogima kontroverzna haljina koja je nosila Lepa Brena u Novogodišnjoj emisiji.
Nije dugo trebalo da se dozna tko je dizajnirao haljinu o kojoj bruji cijela regija. Kao što je Dalmacija Danas već pisala, riječ je o Splićaninu Borisu Kargotiću.
Nakon prvog osvrta, napravili sam ekskluzivni intervju sa slavnim dizajnerom i došla do odgovora koji ovih dana zanimaju cijelu hrvatsku javnost.
Svi ljudi koji su nešto napravili u životu, nemaju potrebu to isticati jer sva moja djela govore o meni.
Tako i moj današnji sugovornik. Kada sam ga upitala što bi rekao o sebi, kao iz topa je odgovorio
- Ništa! Tu sam da pričamo o umjetnosti, o ljepoti života. Sve ružno ne želim sada da bude pored nas.
Priznajem, izuzetno mi je odgovaralo ovako pozitivno životno razmišljanje. Dogovor je pao, samo lijepo, ali ipak do kraja uletjela nam je i koja kritika, a Bože mili, ljudi smo.
Kad se sjetite svoga rodnog Splita, koja vam je prva slika?
Prva slika, ona blic, naš tinel, dnevni boravak i pogled na bedem. Sveti Duje tu oko mene, riva, more, Šolta, Brač, Hvar sve što sam mogao vidjeti sa 3 kata moje zgrade. Koja se nalazila u Sinjskoj ulici. To je ta prva slika, dan, širom otvorena ponistra i baš dan, sunce, vruće.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
"Postao sam zvijezda kada još nisam ni znao da zvijezde postoje"
Svi smo doživjeli neke anegdote u djetinjstvu. Da bi čitatelji mogli stvoriti sliku vas kao djeteta koji je odrastao u Splitu, možete li se prisjetiti nekih i razveseliti nas?
To vrijeme kod mene je prije škole. Početkom devedesetih nije bilo mobitela, sada ne mogu ni zamislit minutu bez mobitela, ali veoma mi je drago što se moje djetinjstvo događalo na ulici bez. Igrali smo se po cijele po cijele dane, onda bi mater zvala da dođeš doma jer je kasno ili na ručak ili večera. Tako bi vrisnula s trećeg kata da se čulo do Poljuda. Još mi odzvanja njezin glas.“ Boriiiissss, dođi doma“. Predivna mladost u Splitu mog djetinjstva.
Ali prava anegdota trajale je 12 sati.
Nisam ni u školu krenuo, kada sam se zakačio sa biciklom za jedan kamion. Krenuo je i ja nestao s njim. Nisam se smio otkačit jer smo ubrzo bili na Marjanu, Benama, Poljudu. Meni onda, kao djetetu nepoznati dio Splita. Osjećao sam strah jer se nikada nisam maknuo iz svoje ulice. Roditelji su bili satima u panici. U mojoj maloj glavi događala se drama, dok na kamionu nitko nije shvatio da tu postoje jedno dijete, zakačeno za kamion. Puno je bilo statista i mislili su da sam i ja. Izuzetno mi je postalo hladno. Već je došla duboka noć kada sam se uspio otkačiti i prepoznao svoj kvart.
Dolaskom kući naravno da sam dobio kaznu, najteže mi je bilo oduzimanje bicikle, ali dobro sam prošao nisam dobio batine.
Mjesec dana trajala je kazne kada je izašao spot, Nene Belana i mene u spotu s biciklom. E onda je prestala kazna i svi su bili ponosni što sam na televiziji. Jer onda to nije bilo lako kao sada.
Postao sam zvijezda kada još nisam ni znao da zvijezde postoje. Nadam sa da se neki statisti sjećaju malog djeteta koji visi na kamionu ili možda Neno Belan. Da, taj mali izgubljeni kreirao je kontroverznu haljinu Lepe Brene.
Pokušali ste se upisati na Akademiju dramskih umjetnosti u Splitu, ali niste uspjeli. Vi lijepo put pod noge i pravac Sarajevo. Tamo ste uspjeli i pronašli novi život. Čula sam da poslije rata više ništa nije isto. Došli su neki novi ljudi, a stara Sarajevska raja nestala. Što bi nam vi rekli o Sarajevu, kako ste ga vi doživjeli.
U Sarajevo sam bio zaljubljen prve dvije godine, a poslije sam počeo osjećati tragove rata, koji se dugi niz godina ne mogu izbrisati. Ogromna je tuga u mnogim ljudima koju su prenose na mlađe generacije, a u njima se iz tuge stvara bijes. Kod nas na akademiji nije bilo tako, Srbi, Hrvati, Muslimani, iz svih gradova od Korčule do Prijedora. Mi smo sve slavili, Pravoslavni Božić, Rimokatolički, Bajram. Bili smo otok radosti i umjetnosti.
Dok sada kada promislim na Sarajevo, dođe emocija… ne mogu tu više živjeti.
Iako je Sarajevo urbana sredina i od Beograda. Jaka rok kultura, a izrazito kazališnoj, filmskoj kulturi i tradicijom. Slobodno mogu reći Holivudski nivo. Ponavljam, kad promislim na Sarajevo javlja se ono, ne mogu više. Grobovi su po cijelom gradu, jezivi prizori, posebno osjetljivim ljudima, a moraš biti osjetljiv ako se želiš baviti umjetnošću. Samo zamislite dvoje mladih zaljubljenih sjede na „šentadi“ ljube se, a oko njih grobovi. U tom užasnom ratu toliko je bilo smrti da se osjeća do dan danas. Toliko smrti da su cijeli stadion napravili u groblje.
A, jesmo li se dogovorili samo radost i umjetnost.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Da, malo smo se zanijeli. Idemo mi do burnog, velikog grada. Recite mi kako se osjeća mladi momak kada iz mirnog, opuštenog Splita, gdje svatko svakoga poznaje dođe živjeti u milijunski grad kao što je Beograd?
Ja sam iz jedne izuzetne pristojne obitelji, fino odgojeno dijete. Sve to što sam onda bio, više ne postoji. Sam sam se promijenio, postao sam drskiji. Zbog toga mi haos kojim se živi u Beogradu odgovara. Taj grad je jedna džungla i samo jedan haotičan čovjek kao ja može ovdje živjeti. On je agresivan grad, ali ja se više ne nalazim se u miru. Drži me ovakvo ludilo, možda nešto luđe sada. Osvojila me ova fantastična energije grada koji ne spava. On nikada ne spava, ovdje se osjećam sigurno, živi 24 sata dnevno, pun je svjetla i života. Lud grad podijeljen u sto grupa. Ima svaki dan, nekoliko predstava, možete pogledati dvadeset filmova
Stalno si u pokretu, ujutro u 4 sata možete pojesti pečenje, ovo lupam, da vizualno shvatite.
Uređeni haos i ja se tu snalazim, ne u nekom zelenilu. Osjetim da mi čak ponekad treba i nešto luđe. Ljudi i Hrvatskoj misle da je ovo opasan grad, ali ne.
Što je vaša najdraža ljubav? Gluma, moda ili nakit?
Glumiti da nakit može biti haljina, šalim se. Svo troje, ali definitivno haljine i Visoka moda, Moda je već dugi niz godina dio mene. Haljine sadržaju veliki dio nakita. Volim visoku modu, ta riječ je Francuski tvorevina i visoka moda ima svoja pravila. Prvo pravilo treba biti ručno izrađena. Da bi se nešto nazvalo visoka moda. Obavezno se treba potrošiti sto sati. Obična majica nikada ne može biti visoka, ni jednu majicu ne možete raditi sto sati, čak da je i nogom šijete. Zato sadrži nakit, perlice, kristale i obavezno ručni rad. To je visoka moda, to je moja ljubav.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Znate da sam i ja modna kreatorica, tako da veoma dobro znam koji je to trud i odricanje. Što ste stavili na čekanje u svom životu da bi mogli živjeti svoju ljubav, visoku modu?
Nisam se ničega odrekao jer je to moj poziv, ne posao. Ja živim 24 sati. Ja volim modu i kada se umaram. Nekada umor, nekada preispitivanja. Sve ja to volim jer je to dio moje ljubavi. Kao kada i volite osobu, volite i njene mane jer je to dio nje. Jedini problem nekada sam imao sa rastrošnošću i dogodi se da ostanem bez novaca, ali u koroni sam mnogo toga naučio, najviše koliko smijem da potrošim.
Trenutno ne mogu ni biljku da imam bez svoje domaćice, ni psa, kamoli djecu. Mnogo toga se treba poklopiti dok ne budem siguran da mogu jedno drugo treće i peto.
Znači ničeg se nisam odrekao, samo sam odgodio.
O kontroverznoj haljini
E sada me zanima Brena i haljina.
Iz Breninog tima su me pozvali na suradnju. Volim Brenu, njeni koncerti su najveseliji. Bio sam na mnogim koncertima, vani i u Hrvatskoj, ali Brena je Brena.
Napravili smo prvu haljinu za nastup u Budvi. Bilo je pet haljina u šivanju i došla je na probu, naravno probe i razgovor. Privatno se volimo družiti, pa se uvijek i pojede. Posebno su mi dragi njeni savjeti, jer su izuzetno specifični i dragocjeni. Izuzetno je lijepo biti u prisustvu takve osobe, koja uvijek ima što da kaže.
Ova haljina stvorena tako što je mene puklo da napravim obrise ženskog tijela, u obliku Venere. Pozvao sam svoj tim i rekao, ovo moramo napraviti da li je za prodaju ili komercionalno ne znam.
Ali moram je napraviti!
Kada ju je vidjela, odmah je rekla da želi baš nju. Ja sam se protivio: „Nemojte baš ovo, jeste sigurni.“
Obukla je i rekla. „Mogu da dišem, mogu da pjevam, mogu da raširim ruke, da želim baš nju.“
Voli ona da pomjera svoje granice i voli svoj posao.
Obožavam je kao model i kao osobu.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Trebala je vašu haljinu obući Brena i zapjevati u Novogodišnjoj noći da bi svi mi čuli za vas. Dok ste vi i te kako poznati. Što vi kao kreator nudite svijetu van ove naše male sredine, po čemu ste prepoznatljivi?
Raskoš i bogatstvo me predstavlja u svijetu mode.
Netko kaže kič, dok su to za mene, kristali i perlice. Ja uživam sa čim se moram umoriti, što od mene zahtjeva vrijeme i trud. To sam ja i to me predstavlja. Što se meni sviđa i što sve trebam napraviti da bi bilo drugačije i posebno.
Koje svjetske zvijezde ulazi u vaš svijet perlica i cirkona?
Byonce, Madonnu, Arianu, Gaga, Nicki Minaj. Dok su Byonce, Madonna sto puta kao i Nicki Minaj.
"Želim kreirati odjeću Severini i Ćaći"
S kojoj osobom iz Hrvatske bi voljeli surađivati?
Naravno Severina, jer smo oboje iz Splita i ona je seks simbol. Bilo je nekih dogovara, ali se nikako nismo uspjeli dogovoriti. Ja sam uvijek otvoren za suradnju, posebno sa ljudima koji mi pašu energetski. Rozga je bila moj idol kada sam bio mlad, tako da i ona ulazi u moj krug perlica i kristala. A Gospođa Josipa Lisac, bila bi fantastičan eksperiment, nemojte da ispadne nešto negativno. Ovo eksperiment sam upotrijebio jer bi mi mnogo toga dozvolila i uživao bih. Gospođa Lisac uživa u novom, neobičnom.
Zvali su me za suradnju s Kolindom i ona mi je baš simpatična. Uživam je gledati, dok ljubi sve nogometaše u svlačionici.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Bilo bi lijepo vidjeti na Kolindi vaše nestašne kristale. Već mi mašta radi, pa se prebacujem na političare. Kako bi njihova odjela ukrasili, molim vas samo ne perlicama?
Jedini političar kojem bih kreirao je gospodin Sanader, poznatiji kao Ćaća. Njemu bih mogao dizajnirati odijelo sa iskrivljenim rigicama, pa malo pravo rigice, pa gori doli. I posebno bih pazio da svaki rub rigica ima perlice i kristale u pastelnim bojama. Da ipak ne bude preuočljivo, ali ipak bi prevladao glamur. Maštu bih najviše kanalizirao prema rigicama.
Nikako ne bih mogao za Maju Šuput izgleda kao Karleuša za sirotinju, a sama Karleuša izgleda ka Karleuša za sirotinju.
Nećemo dalje!
Nećemo!
Slatko smo se nasmijali. Ja sam zatvorila laptop i krenula je priča dvoje ljudi zaljubljenih u modu i sve što ona donosi sa sobom.
Hvala Boris!
