U ona neka vremena kad je glazba bila na cijeni pod ovim našim nebom, isplivala su na površinu brojna kvalitetna imena glazbenika, skladatelja, pjevačica i pjevača.
U tim vremenima stvorene su neke pjesme iz pera čovjeka, koji kao da je bio srođen s mediteranskim podnebljem. I to se može dokazati na nizu primjera, to je stvarnost. Cose vere , kako bi rekli Talijani. Slobodan M. Kovačević, izuzetno skladateljsko ime, o njemu govore pjevačice, pjesme od kojih se neke tretiraju kao dalmatinske himne. I to s punim pravom. E, o tom Slobi se zadnjih godina malo piše (a on ima što reći), pa sam, eto, popričao sa slikarom, skladateljem, koji je u ona neka vremena došao iz Sarajeva u Split i postao splitsko dite.
-Moje rođenje, djetinjstvo kao i polazak u prostor za elementarnu edukaciju, osnovno, srednjoškolsko i fakultetsko obrazovanje je vezano za Sarajevo, grad koji je kozmopolitski determiniran i kojeg je krasila najsuptilnija i prelijepa civilizacijska fizionomija. Kako sjećanja naviru i neumoljivo nameću svoje slike i radnje, skoro da zaboravim da se cijelo to vrijeme, kao lopov, šulja uz mene moja gitara. Vodila me je i oslobađala introvertnosti, sramežljivosti i povezivala s pacijentima koji su bili ovisnici njenog šarma, zvuka i ljepote. Tako se upoznajem sa Bodom Kovačevićem, Fadilom Redžićem (poslije su to članovi grupe “Indexi”), a bend koji smo oformili u to vrijeme zvao se “Lutalice” – kaže Kovačević, koji već duže vrijeme živi u Podgorici.
-Moje prve kompozicije su stvarane u to vrijeme, a postoji mala mogućnost da su sačuvane u fonoteci radio Sarajeva. Zvale su se “Dr Preporod” i “Taj dan doći mora”. Dugačak je spisak ljudi sa kojima sam u to vrijeme svirao, družio se i sanjao snove daleke. Od Kemala Montena, Jadranke Stojakovic, Čobija, Bregovica, Zdravka Čolića i još mnogo ,mnogo drugih dragih i nezaboravnih ljudi.
Ne blijede sjećanja Slobodane, a puno je toga prošlo. U glazbenom i bilo kojem drugom smislu?
-Ne dozvoljavam zaboravu da mi iz sjecanja otme neke drage ljude, vedrinu, događaje, radost i ljepotu iz minulih dana i godina, zaborav je kod mene vlasnik svega onoga što je mrak, tama, bol, tuga, slabost i jad ljudskog postojanja, svako od nas nosi, ima krhku dušu, ali u svakom od nas ima nešto dobro.
Sjećanjima do ljubavi
Od Sarajeva, Splita pa do Podgorice nije veliki put, ali je zapravo na tom putu, na toj ruti oslikan cijeli jedan umjetnički život ?
-Nikada nisam govorio jezikom koji želi da dominira nad drugim ljudima. Moj jezik je uvijek bio okrenut ka upoznavanju svijeta i čovjeka u svim njegovim duhovnim i fizičkim djelatnostima. Uvijek sam govorio sebi: „Razmišljaj ispravno s ljubavlju, s nadom, optimizmom i ostvarit ćeš pobjedu u životu”. Ovo su ujedno bile frekvencije na kojima su se stvarale i uzdizale svaka od mojih pjesama. Odgovarajući na ova pitanja ja samo želim, makar na trenutak, da udahnem život onoga vremena i sjećanjem da pokrenem ljubav.
E, sad se dogodio sudar s Mediteranom i s morem. Kako je to doživio Sarajlija?
-Jedan izvjestan susret na splitskoj rivi s Iskrom, kako se zvala ona, a bila je tako lijepa i neponovljiva, kao i sveobuhvatna impresija koju je pružao Split, Dioklecijanova palača, more i Mediteran su pokrenuli kristalnu emotivnu interakciju i rodi se pjesma “More” i rodi se Teana i grupa “More”. I sve poprimi miris maslinovog ulja, brancina i orade, ali ništa manje značajni su: fratri , pici, škarpine, šarzi, arkaje, očade, bukve, jastozi, lignje, kozice, gambori i mogao bih vam nabrajati do sutra, jer sam poznanstvo o morskoj flori i fauni apsolvirao uz Nikšu Poklepovića, izuzetnog čovjeka i poznavatelja podvodnog ribolova, lova na divljač i ptice, a posebno pjesme i klapskog pjevanja. Nezaboravni su boravci u Milni, otok Brač, jedrenje i provedene noći uz gitaru i vino.
Prvi angažman grupe More u ljeto 1973 je vezan za Supetar, za Brač, Vila Marija, tako li se zvaše?
-Članovi grupe su: Meri Cetinić, Marija Kuzmić, Vjeko Benzon, Dalibor Jurašin i moja malenkost. Isto ljeto u grupu uskače Oliver, koji je uz moju podršku i pruženu ruku napustio Dubrovačke trubadure, bukvalno pobjegao iz Dubrovnika, tim prije što je poznavao umjetnički kapacitet članova grupe “More“. Svirao je Howner klavinet dok je Meri svirala klasični pianino prilagođen za svirku s grupom. Ekipa je bila tako uigrana da je zvučalo nevjerojatno dobro i moćno! Živa je istina i ne da se hvalim, uostalom to nam je pričao jedan od gostiju koji je ujedno i bio muzičar i direktor hotela “Golf” na Bledu.
Ljudi nisu mogli vjerovati da tako neko može dobro da svira, zvuči, pa su se neki i kladili da je to ustvari Play-back, a ne živa svirka, dok se nisu uvjerili, prilazeći nam i provjeravajući očima i ušima da mi to baš izvodimo. Repertoar nam je bio sastavljen od svjetskih imena do naše autorske muzike; Sergio Mandes, Ike&Tina Turner, Stevie Wonder, Roberta Flack, Aretha Franklin, Janis Joplin, Jose Feliciano, Tom Jones…Nemoguće je obuhvatiti sva događanja i mnoge ljude koje sam upoznavao i sa kojima sam surađivao u raznim projektima i nastupima, koncertima. Podjednako sam upoznavao i izgrađivao sebe, okružen izuzetnim ljudima i iskustvima koja su proizlazila iz naših druženja i kontakata.
Konoba bez festivalske nagrade
Nakon svih tih velikih imena rađaju se i velike pjesme. „Sarajevski“ momak dobro je oslikao boje Dalmacije?
-Naturalizirani Splićanin, kako me je na jednom koncertu grupe ,,More'' najavio Edo Peci, postajao je sve ispunjeniji, superiorniji i kreativniji. Rađaju se pjesme: „On je moj bol“, „Horizont, ¨“Ja ću plakat' sama“, ,,Gdje god da pođeš'', ,,Bakalar“ „Moj muž'', ,,Spavaj, spavaj draga'', ,,Beskrajno more'' (Elda Viler), ,,Ovo vrijeme'', ,,Volim je ludo'' (Oliver), ,,More ti mi život značiš'' (Zlatko Pejaković), ,,Ne idi dušo'' (Maja Odžaklijevska), ,,Noćna ptica'' (Marjan Miše), ,,Pružala si mi mnogo'' (Milo Hrnić), zaključno s ,,Karijolom'' i ,,Konobom''. Izuzetno me raduje činjenica pjesma ,,Konoba'' (1985) koja te godine nije dobila ni jednu nagradu na festivalu, postaje dalmatinska himna, narodna pjesma. I dan danas krasi svako druženje, koncerte, sve prostore u kojima čovjek sebe prepoznaje i čuva.
'' Konobo moja, radosti sva, dušu sam svoju svu tebi da',
konobo moja, ka dom si moj, čuvam ti pismu ka' život svoj.''
U želji da nagradim tad već anonimnog i mladog čovjeka Roberta Šunjića, što me zaintrigirao za priču o 'konobi' koja nije imala ovaj refren, a kojega sam ja, nadahnut njegovom slikovitom i emotivnom pričom napisao i kod prijave djela u Z.A.M.P., prijavljujem njega za autora teksta. I nije mi zbog toga žao, kao što bi mi bilo žao da nisam poštivao nešto što je iznad svih nas i što je univerzalno, a to je istina. Nadam se da se neće naljutiti na ovu moju kratku ispovijed, želim da mu se zahvalim i čestitam i vjerujem da će naša ,,Konoba'' još dugo, dugo čak i kad prođemo mi, ostati kao lanterna lijepe pjesme, toplog srca, čiste duše, čovjekove radosti i postojanja.
Dakle grupa ,,More'' u kojoj je vokalna solistica Meri Cetinić 1973. godine, izdaje za ,,Jugoton'' – današnja ,,Croatia Records'' , singl ploču ,,More,More'' i ,,Zla djevojka'' koju solistički u grupi pjeva Oliver. Nevjerojatan uspjeh postiže pjesma ,,More, more'' , a godinu dana ranije nisu je htjeli primiti na Splitski festival.
Dalje, 1975. godine, grupa ,,More'' dobiva prvu nagradu stručnog žirija i treću nagradu publike sa pjesmom ,,Gdje god da pođeš'', pa pjesma ,,Samo simpatija'' (1978.godine). Meri odlazi iz benda po drugi put. Prvi put 1975. godine poslije dobivenih nagrada na Splitskom festivalu i drugi put poslije "Samo simparija" (1978. godine).
Rezigniranost, očaj i ljutnja su bili pokretači i prisilitelji na odluku da ja preuzmem ulogu vokalnog soliste u bendu. Tako je i bilo. Pjesma ,,Sami sebi mi smo krivi'' ili ,,Gdje je ljubav, gdje je pjesma'' i još sedam kompozicija: ,,Nemoj otić''', ,,Novi Horizont'', ,,Ti i ja bi mogli sve'', ,,Vjeruj mi'', ''Autobiografska'',,, Krivac si ti'', itd. Pola je materijala snimljeno u Splitu u ,,Tetrapak'' studiju, kod Pipa Čovića, a pola u Londonu u ,,Matrix'' studiu.
Nekako sam na jedvite jade uspio sa izmaltretiranim grlom i glasom da snimim vokale i tako je na kraju krajeva i ostalo na finalnim snimcima što je i uočljivo na pjesmi koja je na moje zadovoljstvo naišla na izuzetnu podršku i muzičkih urednika i slušatelja. Pjesma ,,Sami sebi mi smo krivi'' postaje kultna pjesma i ima svoje vidno mjesto u pop-rock enciklopediji EX YU. Sa svojom univerzalnom porukom ukazivala je na čovjekove slabosti i istovremeno prizivala pjesmu, ljubav i prave stvari.
Tko je zapravo kumovao nastanku kultne grupe „More“?
Čovjek, koji je kumovao na neki način nastanku grupe ,,More'' i njenom prvom angažmanu, zvao se Dragan Plenković i bio je generalni direktor hotelskog poduzeća u Supetru, na Braču. Svakako da mu dugujemo zahvalnost za ovakvu podršku i razumijevanje. U jesen '73 dobivamo poziv iz ,,Jugotona'' (,,Croatia Records'') da snimimo dvije numere za naš prvi singl. Od prvog slušanja na radio stanici, pjesma ,,More'' dobiva akceleracijsku nezaustavljivost i ubrzo ''zapljuskuje'' sve radio i tv postaje u bivšoj državi pa i dalje. Uslijedili su pozivi na brojne koncerte i festivale (Split, Opatija, Ljubljana BUM FEST., Zagreb fest., itd..)
Uslijedio je i poziv iz Milana za ovu pjesmu. Željeli su da je na ,,San Remu'' izvede grupa „Ricchi e poveri“. Na moju naivnost i na kraju žalost, nije došlo do realizacije, jer sam ja na njihovo pitanje je li pjesma izdana i je li se nalazi u prodaji - odgovorio potvrdno, mada je tada bila na samom startu i moglo se intervenirati, pa potom kad prođe ,,San Remo'', izađe u javnost kod nas. Ali dobro, bilo je kako je bilo i ne valja se žaliti, jer pjesma ,,More'' je već odavno postala kultna pjesma, evergrinskog oblika i pojavnosti, jer je i danas nakon pedeset godina prisutna i rado slušana. Kako je grupa ,,More'' od prvog dana postala kultna grupa, s ponosom, zadovoljstvom i zahvalnošću želim pokušati nabrojiti sve članove koji su joj pripadali i krasili njeno postojanje: Meri Cetinić, Oliver Dragojević, Marija Mihanović, Vjekoslav Benzon, Dalibor Jurašin, Zvonimir Boldin, Tonči Delazota, Bojan Beladović , Zlatko Brodarić (Šćula), Remi Kazanoti, Mladen Magud, Joško Guinović, Vlado Džaja, Mladen Baučić (Baučo), Doris Dragović, Tedi Spalato, Jasmin Stavros, Joško Banov, Branko Tarana, Milka Čakarun Lenac, Branka Kante.
Muzika je jedinstven i univerzalni medij
Efekt blizine splitske sveukupnosti otvarao je nove vidike i pisao stranice prolaza kroz svakodnevnicu?
-Izuzetno talentirana muzička spodoba i moj drug –Tedi, jednog me dana upoznaje s izuzetno šarmantnom i prelijepom Doris. Poslije određenog prenemaganja i nećkanja, pristala je da s Tedijem dođe na audiciju. Iako prije toga nije pomišljala na pjevanje, već na balet, jer joj je teta bila Ana Roje, Doris je postala vokalna solistica grupe ,,More''. Poslije ljetne gaže na Braču (Bol), odlazimo za Ljubljanu, gdje u studiju ,,Tivoli'' (Aco Razbornik) snimamo album (LP) ,,Hajde da se mazimo''. Projekt ,,Hajde da se mazimo'' sa grupom ,,More'' u koju je uplovila Vila Krstarica (kruzer), a Doris te godine, donosi nova događanja, izazove i pobjede , pretočene u bezbrojne nastupe širom zemlje i u svijetu.
Paralelno sa grupom ,,More'', sa kojom su me vezali sve emotivni i kreativni lanci (kadene), radim kao studijski producent i aranžer, muzičar i kompozitor, mnoge druge projekte za Olivera Dragojevića, Mišu Kovača, Alena Slavicu, Maju Odžaklijevsku, Marjan Miše, Milo Hrnić, Neda Ukraden, Pingvini, Tomu Zdravkovića, Janez Bončina, Goran Milošević, Meri i Tedi Spalato, Zlatko Pejaković, Đani Maršan, Dubrovački trubadori, itd..
Boje, slikarstvo i muzika. I talent! I onda se čovjek nađe u sredini poput splitske?
Bez obzira što sam se ja bavio i morao baviti jednostavnijim muzičkim formama, tu moram biti zahvalan svojoj realnosti i svijesti o tome gdje živim, potreba za novim saznanjima i savršenoj svirci kao i produkciji je rasla i konstantno bila prisutna u meni.
Kako iz tih podgoričkih rakursa gledate na hrvatsku glazbenu scenu?
-Kako redovito dobivam muzički časopis ,,Cantus'' od Hrvatskog društva skladatelja, čiji sam član, imam poprilično dobar uvid na hrvatsku glazbenu scenu i događanja. Raduju me uspjesi mnogih kolega i razne aktivnosti iz svih žanrova i priželjkujem da glazbena misija ide uzlaznom (cresendo) putanjom. Vrijeme i okolnosti u kojima danas obitavamo, nisu nam nešto bas naklonjeni, ali muzika je nezaustavljiva i nema granica. Ona je jedinstven i univerzalan medij, bez kojeg bi čovjekov život bio prazan i ništavan.
Kćerka Teana je već odavno krenula u svijet glazbe. Neće jabuka daleko od stabla?
-Raduje me to. Inače je profesorica glazbe i mnoge nove talente je izgradila i dovela na put kojim prolazi uspjeh, sklad i ljubav. Ona je to i pokazala i dokazala, da su znanje, rad i upornost siguran prolaz do pobjede.
A pogled na Prokurative ii na FZG Split?
-Za Splitski festival me veže mnogo toga, tako da sam mu uvijek želio sve najbolje. Svakako da mu sa svojim iskustvom želim pomoći i stojim na dispoziciji. Grupa ,,More'' je poput samog mora, u svoj prostor prihvaćala je i održavala mnoge ribe i ribice, upravo onako na način kako je to njen vođa (Capo di makina) , prihvaćao ljude i pronalazio komunikaciju sa kojom je slao poruke i pokušavao doprinijeti i osvjetljavati put po kojem bi svi mi trebali da idemo. Na taj put sam se oduvijek kladio i on se zove LJUBAV.