Zahvaljujući ideji nekolicine entuzijasta i ljubitelja prirode iz Planinarskog društva AktivNatura Hrvatska je dobila dugometražnu turističko-planinarsku stazu.
Projekt nazvan Via Adriatica zamišljen je kao staza duljine 1.080 kilometara koja povezuje najatraktivnije planinske masive, vrhove i predjele duž Jadranske obale, od Istre do Prevlake, prolazi kroz tri nacionalna parka, tri parka prirode, šest značajnih krajobraza, tri posebna rezervata i cijeli niz zaštićenih područja, a većim dijelom pruža prekrasan pogled na Jadransko more i otoke.
Za snimanje GPS traga koristio se postojeći splet šumskih puteva, pješačkih i kozjih staza, od kojih je do 70 posto već bilo označeno markacijama Hrvatskog planinarskog saveza. Prilikom označavanja revitalizirale su se neke stare staze koje su koristili ljudi koji su nekad živjeli od zemlje i stočarstva, a posljednjih desetljeća bile su zapuštene. Kroz Via Adriaticu one će postupno zaživjeti.
Prvi posjetitelji Via Adriatica staze je dvojac iz Slovenije. Pia Peršič i Andrej Martinčič na 1080 kilometara dugu stazu krenuli su prije nešto više od mjesec dana, a mi smo ih susreli za vrijeme pauze i noćenja u Žrnovnici proteklog vikenda. Prespavali su na Seoskom obiteljskom imanju Antoničin mlin. Slovenci nisu krili oduševljenje svime što su doživjeli na putu, a otkrili su nam što su im bili najdraži i najteži trenuci dosadašnjeg tijeka njihove avanture. Krenuli su s rta Kamenjak u Istri, a konačna točka im je Prevlaka.
Pia Peršič stiže iz Krškog, ima 33 godine, planinarska je, brdsko-biciklistička i turistička vodička. Magistrirala je Baštinski turizam u Portorožu.
- Puno hodam, planinarim i bavim se brdskim biciklizmom, a svake godine napravimo i jedan veći put, ili na brdskom biciklu ili pješice u i izvan Slovenije - uvodno nam je kazala Pia.
Kako ste došli na ideju prohodati stazu Via Adriatica?
- Pratimo tu priču već dvije godine i planirali smo je prijeći, ali put još uvijek nije bio završen. Staza na nekim dijelovima još uvijek nije markirana, pa se krećemo uz pomoć GPS-a.
Krenuli smo 26. travnja s rta Kamenjak, a dosad smo prešli oko 700 kilometara.
Jeste li požalili što ste krenuli na ovaj put?
- To nikad ne dolazi u obzir, jer svaki put nam daje toliko novih dojmova, upoznajemo nove ljude i toliko novih krajeva koje još nismo vidjeli. To nam oduzima dah i ne dolazi u obzir da požalimo što smo na njega krenuli.
Je li nekad bila kriza po pitanju snage?
- Ne. Imamo jedan mali problemčić, a to je da Andrej mora biti na poslu 11. lipnja i zato malo žurimo i radimo dnevno oko pet kilometara previše kako bi sve stigli.
Prešli ste dvije trećine puta. Ide li sve po planu?
- Zasad da. Od ukupnog puta dva dana nismo uopće hodali. U Golubiću smo napravili dan pauze zbog kiše, a u Kninu jer smo se htjeli malo podružiti s ljudima, razgledati grad i odmoriti psa. Naš pas je s nama hodao do jučer, ali ipak smo ga odlučili ostaviti kod prijatelja koji će se dobro brinuti o njemu, da se malo odmori, jer smo prepoznali da ga vrućina iscrpljuje. On ide s nama svugdje, ali ovo mu je bilo previše.
Koje bi trenutke s puta izdvojili?
- Loši trenuci su bili na dijelovima staze koji nisu baš prohodni. Mi volimo hodati, da se nešto događa, ali ima dijelova gdje se osjećaš kao divlja koza provlačeći se kroz šikaru. Mislim da će se to kroz neko vrijeme urediti. Najteži dio je bio jučer između Moseća i Lećevice i prvi dio kroz Istru.
Meni su psihički bili najgori trenuci kad smo prolazili kroz Tulove grede, kroz minska polja. Imali smo koridor od osam metara kroz koji smo mogli proći, ali nije bilo staze, već samo teren, a mi smo između dvije table trebali pronaći put. Tada sam se ja okrenula i otišli smo cestom, napravili smo možda 10-15 metara više, ali ja sam bila mirna.
Danas ste došli u Split...
- Da, promijenili smo put jer nas je uhvatilo jako nevrijeme, kiša, kad smo dolazili s Malačke. Bilo je stvarno užasno, ja se jako bojim grmljavine i munja, a bili smo u centru nevremena.
Kakva iskusstva imate sa skloništima?
- Dosta smo spavali po domovima i skloništima i ako mogu primijetiti, skloništa na Velebitu i Dinari su neusporediva. Na Velebitu su stara, neću reći užasna, ali neadekvatna.
Najljepši dijelovi?
- Nemam najljepših dijelova, jer svaki dan mogu naći neki trenutak koji me inspirira. Danas kad smo bili na Kozjaku, bila sam tu prvi put, bilo je stvarno prekrasno tako imati cijeli Split na dlanu. Pogled na nallipši grad na svitu nema konukrecije. Isto tako na Velebitu, Premužićeva staza je prelijepa, ali meni je osobno najljepši dio onaj uz more od Alana. U Istri smo već ranije odradili put od Sisola do Učke i isto je lijepo.
Hrana?
- Napravili smo logistiku. Prije nego smo krenuli otišli smo autom i na svakih 25-30 kilometara smo stavili boksove s hranom za nas i za psa, jer nismo znali ljude. Ali sad od Knina dalje svaki dan nas sve čeka spremno, dočekuju nas planinarska društva i svi nam pomognu. I s pasom i imamo sve što nam treba.
Je li vas to iznenadilo?
- Da, jako. Sad nam više nije na prvom mjestu da trebamo hodati, već upoznavanje novih ljudi i druženje.
Sad ste tu u Žrnovnici. Je li vam zanimljivo ovdje uz rijeku?
- Jako zanimljivo i jako lijepo.
Imate li savjet za one koji će jednog dana poželjeti otići na Via Adriatica?
- Ne trebaju raditi ovakvu kilometražu kao mi. Via Adriatica ima etape od 15 kilometara na svojoj stranici.
- Via Adriatica je napravljena da odradiš 2, 3 dana, ideš kući, pa se vratiš na nju. Ovaj način na koji smo mi išli je logistički teško izvedivo i to je cijeli projekt. Možda je to previše za većinu ljudi - dobacio je njen parner Andrej Martinčič.
Brinete li se da će vas uhvatiti ljetne vrućine?
- Sad smo počeli brinuti o tome, zato smo odlučili ujutro ustajati u 4 sata i početi hodati u 5.
Jeste li primijetili razlike u mentalitetu ljudi od Istre do Dalmacije?
- Da, jesmo. U biti su svi ljudi bili dobri prema nama, ljubazni, ali u Dalmaciji je bilo ludo. Uz put koji smo išli uvijek smo imali otvorene ruke i ljudi su nam doslovno davali ključ od kuće - ludo - zaključuje naša sugovornica.
U nastavku pogledajte neke od najzanimljivijih foto trenutaka ovjekovječenih na Via Adriatica stazi u dijelu koji prolazi kroz Dalmaciju.