Prije punih šest mjeseci, u gradu podno Marjana održana je "Bradata aukcija". Petu po uredu, potpuno netipičnu, a opet tradicionalnu humanitarnu akciju organizirala je Županijska ligu protiv raka - Split. S ciljem podizanja svijesti o raznim oblicima karcinoma kod muškaraca i prikupljanja novca za rad Lige.
Na račun Županijske lige protiv raka - Split uplaćeno je, do u lipu: 235.282,87 kuna! To je rekordan iznos, najbolji u posljednjih pet godina, koliko akcija traje.
.png)
No, na 'Bradatoj' se istaknuo jedan mladić velika srca, humanitarac Luka Kanaet, poznatiji kao 'Sličice pričaju'.
Dvadeset šestogodišnji Splićanin iz kvarta Mertojak na lanjskoj 'Bradatoj' sakupio je do sada najveći rekord bradate aukcije od 36 tisuća kuna.
Nije se eksponirao u javnost, sve je to napravio iz 'sjene'. Prvi put 'istupio' je u javnost i to u intervju za Dalmaciju Danas. Iako se trudio svo vrijeme biti medijski neeksponiran, sada je došlo njegovih '5 minuta'.
Otkrio nam je Luka što ga je potaknulo za prijavu na 'Bradatu', odakle inspiracija za naziv 'Sličice pričaju' te koje su mu nogometne legende 'tiha patnja' za razgovor i potpis.
- Prijava na 'Bradatu je došla tako spontano iz razgovora s prijateljima koji su dio ekipe 'Sličice pričaju'. To su moji jako bliski prijatelji Mirko, Ivan, Darko, Petar i Frane Karlo koji mi je prenio cijelu priču za 'Bradatu'.
Obrijao sam bradu u humanitarne svrhe. Po mojoj želji brijao me Siniša Šunjić, koji je uz Marka Sučića inicijator akcije. Imao sam još dvije želje, prva je bila upoznati DJ Duplu, Damira Duplančića iz 'Izgubljene generacije', a druga želja, ali ne i manje bitna upoznati kuhara Predraga Žmiru.
Osim što sam obrijao bradu, prodao sam svoje dresove preko stranice 'Nogometne Ikone' i donirao sakupljeni iznos. Jer kako kaže ta stranica, ikonski je pomagat - kazuje nam Luka.
Prije svega veliki ste humanitarac. Najprije 'Bradata' pa potom i humanitarni turnir za djecu Centra Juraj Bonaći.
- Humanost je jednostavno dio mene. Jednom kolekcionaru iz Petrinje sam samo dan prije potresa, kojeg se svi nerado sjećamo, trebao poslati album. Nakon par dana u Facebook grupi kolekcionara, najvećoj u Hrvatskoj, započele su rasporodaje.Tako sam i ja sudjelovao i rasprodao većinu svoje kolekcije, a novac donirao čovjeku iz Petrinje.
Potom je uslijedila moja osobna pauza. Skoro godinu i šest mjeseci sam se isključio iz svijeta kolekcionara. U tom trenutku sam imao samo pet posto svoje kolekcije, jer sam ranije rasprodao sve.
Ali, na nagovor ponajviše prijatelja Fabijana Tomića sam otvorio Instagram profil 'Sličice pričaju'.
U početku je sve to bilo kroz šalu, bio je to moj antistres i antidepresiv.
Luka vodi Instagram profil 'Sličice pričaju'. Kako i sam naziv profila kaže, na njemu se mogu naći mnogobrojne fotografije sličica. Svaka sličica ima svoju priču, koju potpisuje mali Luka koji je uistinu veliki čovjek
O kome ste se sve do sada pisali na 'Sličice pričaju'?
- Prva priča je bivši igrač Hajduka, Dinama tj. Croatie Zagreb Srđan Mladinić. Srđan mi je u početku pomagao. Uslijedio je Nenad Pralija, pa Darko Butorović i tako se nastavilo. To me i dan danas čini sretnom osobom. Tako sam stupio u kontakt s mnogim bivšim i sadašnjim igračima.
Ne mogu ne napomenuti, posebnu zahvalu mom prijatelju Petru Bosančiću bivšem igraču Hajduka i ukrajinskog Mariupolja koji je trenutno igrač Širkom Brijegu. Počeo sam tada 'hvatati potpise' i nastavio do danas.
Više puta ste nam u razgovoru kazali da iza profila 'Sličice pričaju' ne stojite samo vi.
- Tu su i moji prijatelji koji su uz mene svo vrijeme i daju mi 'vjetar u leđa'. Teo, prijatelj iz kvarta, prepoznao je moj rad i trud. Kazao mi je više puta 'guraj tu priču, to je tvoje'. Danas je i on dio priče 'Sličice pričaju' i puno sam mu zahvalan što me podržao i gurao kada je to trebalo. Da nije bilo mojih prijatelja Petra, Nikole, Nina, Marija, Lovre i kume stranice Ivane ne bi bilo ni mojih priča.
Ne mogu da se ne zahvalim gospođi Bego na njenim riječima i da ne čestitam rođendan mome kumu Marinu koji je na brodu.
Hvala dragom Bogu što sam okružen pravim prijateljima koji su uvijek tu za mene, isto kao i ja za njih.
Slobodno možemo kazati da ste se do sada vješto 'skrivali od očiju javnosti' iza profila 'Sličice pričaju'. Iako razloga za skrivanje nije bilo. Kako se 'rodila' ljubav prema sličicama i dresovima?
- Nogometne sličice i dresovi su moj hobiji od kad znam za sebe. Zbog toga sam danas zahvalan mom ocu, jer sam zbog njega stasao u osobu kakva sam danas. Krenulo je sve od malih nogu, ali ljubav je kao što vidite prisutna i dan danas.
Koliko ti treba vremena za napisat jednu Instagram objavu, odnosno priču o pojedinom igraču?
- To dosta ovisi o igraču. Prođem svaku njegovu utakmicu koju je odigrao, čitam dosta strane forume i prikupljam informacije od prijatelja koji poznaju igrača o kojem pišem. Treba mi otprilike 3 do 4 dana uz posao i obveze. Možda bih stigao nekad i u jedan dan napisati da se tomu posvetim u cijelosti čitav dan.
Ima li svaka do sada objavljena sličica potpis?
- Svaka sličica koja je objavljena do sada ima svoj potpis.
Imam i pod rubriku: Nemam sličicu imam dres.
Tu su dresovi koje sam dobio od igrača, ali nemaju svoju sličicu.Točnije postoji jedan dres koji ima pripadajuću sličicu, ali su se sličice izgubile zbog rata u Ukrajini jer je to igrač Mariupolja. Riječ je o sličici makedonskog reprezentativca Stefana Spirovskog, on mi je poslao svoj dres s potpisom. Tu je također i moja najveća tiha patnja.
Svi imamo nekoga u životu za kim žalimo zbog njegovog potencijala, to je Tonći Mujan. Tu je i dres Petra Bosančića, kojeg od milja zovem menadžerom stranice. Imam stvarno dosta dresova koje imam kući, a o kojima ću pisati u toj pod rubrici.
Imam rubriku i off-topčina, tu ću pisati o ljudima koje sam upoznao kroz razgovor koji su vezani kroz sport i tu stranicu.
Postoje li neki igrači s kojima se nadaš da ćeš stupiti u kontakt u skoroj budućnosti?
- Naravno da postoje igrači s kojima bih volio porazgovarati i da mi se potpišu da mogu pisati priču o njima. Definitivno najsretniji bih bio kad bi mogao sjest s Blažom Sliškovićem.
I još jedan veliki čovjek iz Zagreba, bivši golman Marsonie, Slavena i Dinama Mario Jozić. Toliko mi je taj čovjek napravio dobrih stvari da ne znam kako bi mu se zahvalio za života. Daj Bože da se jednog dana susretnemo.
Pratiš li Hajduk? Ideš li na utakmice?
- Hajduk je meni u familiji s koljena na koljeno. Pokojni djed Mate je imao pretplatu, tako i moj otac. Prošao je to zlatno doba Hajduka. Otac je bio u navijačkoj podskupini Torcide - nesvrstani i prošao je sve s Hajdukom. S guštom odem na Poljud kada ne radim, to je ljubav prema Hajduku koja uveseljava ne samo mene nego i cijeli Split.
Iznimno nam je zadovoljstvo i čast da se jedan humanitarac i nadaren mladić pridružuje timu portala Dalmacija Danas. Uskoro će naši čitatelji imati priliku uživati čitajući Vaše kolumne. Što ćete pružiti čitateljima?
- Poručio bih što mi je rekao pok. Don Luka Vrljičak: 'Tek smo počeli...'
I za kraj kako potpisujem priče od početka, a to svi znaju, citirao bih V. Očašića: Svima vama koji ste bolesni želim da sto prije ozdravite posebice maloj djeci.
.
