I ove godine na Dan žena održan je 11. odabir Splitskog cvita, a jedna od latica Splitskog cvita otišla je kući s priznanjem u rukama. Ove godine biralo se između njih osam, a nominirane su bile Marina Vidović - predsjednica udruge Feniks, Ecija Budić – odgajateljica u Dječjem vrtiću Dobri, Sonja Šumić – suvlasnica Naklade Fragment, Dubravka Ledina - voditeljica mobilnih palijativnih timova i stacionarnih odjela Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, Morana Koludrović – prodekanica za studijske programe i kvalitetu na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu, Darija Baković Kramarić - predstojnica Klinike za bolesti srca i krvnih žila KBC-a Split, Marija Lulić – dugogodišnja chefica hotela Park i potpredsjednica ŠKMER-a, i Daša Gazde – arhitektica i predsjednica udruge Društvo arhitekata Split.
Sve su nominirane žene zavrijedile priznanje jer su svojim radom i trudom učinile mnogo za svoju okolinu, no ono ipak ide u ruke samo jednoj, prvoj među jednakima. A ona je ove godine Marija Lulić, profesionalna kuharica s pet desetljeća iskustva koja je u tajne svog zanata uputila brojne kuhare.
Svečana dodjela priznanja održana je u Staroj gradskoj vijećnici s početkom u 10.30 sati, a tročlani žiri koji je donio odluku o nositeljici priznanja činili su Milena Mratinić, predsjednica udruge Naš kvart, Rade Popadić, glavni urednik portala Dalmacija Danas i Tonći Jukić, glavni urednik Radio Sunca.
Sve nominirane latice ove godine su uz prigodnu plaketu na dar dobile i knjigu Ružičasti crnjak, autorice Slavice Aralice, a dobitnica priznanja Splitski cvit je uz to je dobila i skulpturu umjetnice Karin Grenc.
Dalmacija Danas popričala je s umjetnicom Karin Grenc oko suradnje s manifestacijom Splitski cvit, inspiracije za izgled skulpture, te o izložbi koja je prošli tjedan otvorena u Zagrebu.
- Kako je došlo do suradnje s manifestacijom Splitski cvit?
Do suradnje je došlo najviše zahvaljujući mojoj prijateljici i kolegici Ani Mariji Botteri. Nas dvije smo već duže vremena u dodiru s manifestacijom Splitski cvit, i prije smo na razne načine sudjelovale u tom događaju. Pomogle smo i u organizaciji izložbe žena, što je trajalo nekoliko godina. Cilj je bio promovirati kolegice umjetnice u njihovom radu i podsjetiti na značaj umjetnosti u životu, a izložbe smo imale u Gradskoj vijećnici. Tema radova je bila slobodna, ali su radovi predstvljali žensku perspektivu.
Ove godine smo odlučile malo 'začiniti' manifestaciju izradom posebne skulpture za pobjednicu. Naime, obično se prilikom dodjele nagrade dodjeljuje i neki simbol nagrade. No, dosada te divne žene ne bi imale nešto za pokazati i sačuvati za sjećanje na Splitski cvit. Nismo htjeli da to bude samo plaketa s imenom, ili komad papira, već unikata skulptura, nešto individualno i trajno, da bude uspomena.
Vidjeli smo da je to našu ovogodišnju pobjednicu razveselilo. Nadamo se da će ovo zaživjeti te potaknuti i druge, da se započne tradicija da svaka žena ode kući s uspomenom, a usput i jedni druge promoviramo. Želimo i da sve latice Splitskog cvita jedne godine dobiju nekakvu uspomenu.
- Koja je bila glavna inspiracija za skulpturu?
Za mene ne postoji slučajnost. Nedavno sam imala izložbu s još dvije kolegice, Almom Čače i Teom Morić Šitum, na temu intuicije. Ja sam svoj dio izložbe prikazala tako što sam tematiku intuicije povezala sa srcem. Sve izloženo su bila srca, uglavnom u drvu jer je to moj glavni materijal. Intuicija se najčešće povezuje s ženama, jer je možda kod nas žena nešto izraženija ili je mi bolje osluškujemo. Nema veze s nečim racionalnim, već je emocionalna i dolazi iz srca.
Izložba je bila otvorena taman prije no što sam radila na skulpturi za Splitski cvit. Kako sam još uvijek bila u tom ozračju, nekako se posložilo da i ova skulptura bude povezana sa srcem. Imala sam malo vremena, no inspiracija me povukla i sve se brzo posložilo. Tako je nastala skulptura u drvu koja prikazuje srce iz kojeg raste cvijet.
Te žene, bez obzira na zanimanja ili nešto drugo što ih određuje, nisu samo zaslužne za posao koji rade dobro, već sve što rade rade sa srcem. To je to davanje.
- Uglavnom i radite u drvu?
Da, to već traje nekih desetak godina. U svom radu nekako najviše posegnem za drvom. Prije sam samo slikala na platnu i na raznim podlogama, no kada sam prvi put slikala na drvu sve se promijenilo. To mi je bio idealan spoj topline, prirode drva i njegova života, ta podatnost. Svaki komad ima svoju osobnost, nešto unikatno. Nikad ne koristim novo, kupljeno drvo. Tražim drvo s nekim životom prije, nekom pričom. Ili ga izvadim iz mora, ili nađem u šumi, ili pak odbačeno drvo tijekom renovacija koje ljudi bace.
Obrada drva uglavnom se smatra muškim poslom, pogotovo zbog alata koje se koristi: sjekira, pila, itd. Ja se time služim jako dugo i posvećeno, i mislim da tu nema razlike. Sve dolazi s iskustvom i ljubavlju.
- U svojim umjetničkim djelima često se bavite vjerskim tematikama. Kako je to započelo, što vas je tome privuklo?
Sve je proizašlo iz teškog životnog razdoblja. Vjernica sam cijeli život, no to nije bilo u mom umjetničkom fokusu. Međutim, kada sam prolazila kroz teško razdoblje kada mi je majka bila bolesna i dok sam ju njegovala, pronašla sam mir u sakralnoj umjetnosti. Zapravo sam mislila da neću ništa moći raditi, no to je očito bila moja terapija.
Započela sam upravo s prikazima muke, i to u manjim formatima jer ne bi imala puno vremena. To mi je dosta pomoglo. Nisam ni imala namjeru to izlagati. Poslije toga jednostavno više nisam nalazila nadahnuće u stvarima u kojima sam prije nalazila. Uvijek se vraća na sakralnu tematiku, jer vidim koliko je život krhak i kako se sve može u jedan dan promijeniti i možemo nestati. Bez vjere u Stvoritelja, što smo, odakle smo, ništa nema smisla. To sve proizlazi iz moje zahvalnosti, jer smatram da sam ovaj dar koji imam dobila - nisam ga zaradila, nisam ga zaslužila, nego sam ga dobila od Boga. Jedino mi je prirodno bilo da mu na ovaj način i zahvalim.
- Prošli tjedan ste imali izložbu u Zagrebu. Možete li nam reći više o tome?
Imali smo skupnu izložbu posvećenu sv. Jeri. Ta izložba je okupila radove likovne kolonije „Sveti Jeronim“, održane u okviru obilježavanja 30. obljetnice utemeljenja Splitsko-dalmatinske županije. Kolonija je otvorena već u rujnu prošle godine kada je u crkvici sv. Jere povodom obilježavanja 30 godina Splitsko-dalmatinske županije tu sudjelovalo čak 24 umjetnika, slikara i kipara. Na izložbi su prikazani radovi koji predstavljaju sv. Jeronima. To je organizirala Splitsko-dalmatinska županija i Sveučilište u Splitu, i svi smo se odazvali jer nam je sv. Jere jedna od inspiracija i to mjesto nam je čarobno, ako nemaš inspiraciju tu je sigurno dobiješ. Sve je bilo tiskano i u obliku kalendara i grafičke mape. Sada smo to predstavili i u Zagrebu.
Radovi će biti donirani bratovštini sv. Križa u Varošu, što je moja župa, tako da se ta priča lijepo zaokružila.
- Ima li već planova za ubuduće?
Uvijek se nešto priprema. Ja sam teški radoholičar. Da stanem stvarati, ja ne znam što bih onda bila! Ja sam u statusu samostalnog umjetnika, što znači da je to moj posao, ali i moj poziv. Ja od toga živim. Da mogu, radila bih i više! Trenutno ilustriram jednu knjižicu, a ima još i dosta drugog posla.
