Prvog jesenskog vikenda u godini na planinarskom domu Umberto Girometta susreli smo zanimljivog gosta iz Slovenije. Radi se o iskusnom planinaru Miru Koderu koji se nakon dugih 27 godina vratio na Mosor. Planinu je posjetio u sklopu svoje svojevrsne planinarske turneje po Dalmaciji. Miro ima zanimljiv običaj da sa svakog planinskog vrha na kojem boravi ponese jedan kamenčić. Na Mosoru je uzao kamenje s Ljubljana, Vickovog stupa, Kozika... Kod kuće već ima kolekciju od nekoliko tisuća kamenja s gotovo svih kontinenata svijeta.
Dalmacija se puno promijenila od vremena kada je posljednji put tu boravio, govori iskusni slovenski planinar, izražavajući strah da bi turizam i komercijalizacija mogli srušiti ono najvažnije, a to je autohtonost.
Kakav je osjećaj biti ovdje nakon 27 godina?
- Osjećaj je dobar, odličan. Kao da sam na Vršiću u našim kućama.
Koliko ste godina u planinarstvu?
- Planinarim 52 godine. Obišao sam sve planine od Južne Amerike pa do Himalaje. Obišao sam sve najviše vrhove Balkana, a nedostaje mi najviši vrh Hrvatske. Mislim da ću se na Dinaru popeti ovih dana.
Što se radili kao planinar u Sloveniji?
- Bio sam planinarski zapovjednik pod Špičkom i pod Jalovcem, koji je jedan od najljepših vrhova na svijetu. Na taj vrh sam se popeo 258 puta. Od tu sam se spustio na skijama.
Gdje živite?
- U Jesenicama.
Što planinari danas znače jednom društvu?
- Više nisam u Upravama društava. Sad sam samo član i uživam u planinarenju. Planinari društvu znače zdrav život, da uživamo u prirodi. Nažalost, članova ima sve manje i manje. Svi kažu kako ne žele biti članovi društava jer nemaju nikakve koristi od toga. Ja nisam član iz koristi, nego iz ljubavi prema planinama.
Gdje spavate dok ste u Splitu?
- Baš ovdje na Mosoru, i to sljedeća dva dana.
Sad ste na turneji po Dalmaciji. Bili ste na Biokovu. Što ste tamo vidjeli?
- Popeo sam se na Vošac, novi planinarski dom. Nakon toga sam se popeo na Sv. Juru i nakon toga se ponovno vratio na Vošac. Malo sam porazgovarao s lokalnim planinarima te se spustio u Makarsku.
Što vam se čini od današnje Makarske?
- Makarska je puna turista. Ima mnogo turista iz Njemačke, Mađarske i Poljske. Nažalost, nijedna mlada Dalmatinka nije bila u tangicama (smijeh), da vidim nove generacije. U Makarskoj sam izdržao jedan sat te sam pobjegao na čašici vina, koje nažalost nije kao nekad.
Kakve su Vam cijene u Hrvatskoj?
- Cijene su dosta visoke, više nego u Sloveniji.
Što još planirate vidjeti u Dalmaciji?
- Sutra idemo na Kozjak, a nakon toga u Split, da se podsjetim svojih mornarskih dana. Radio sam na istraživačkom brodu Hidrografskog instituta Split, za kojeg ne znam da li još postoji.
Kažete da ste nekada bili navijač Hajduka. Jeste li ikada bili na Poljudu?
- Bio sam na staroj Plinari, gledao derbije Hajduk - Zvezda. Zanimljivo je da se nikada nije govorilo da igraju Hajduk i Zvezda, nego katolici i pravoslavci.
Pratite li sada hrvatski nogomet?
- Pratim Hajduka i malo Rijeku. To su sada slabe utakmice. Izdržim 15 minuta gledajući. To mi više sada sliči na seosku ligu.
Kad ste bili na Triglavu?
- Prije pet godina. Nikada nisam imao simpatije prema tom vrhu. Najviše volim Jalovec (Alpe).
Koji je najviši vrh koji ste osvojili?
- Aconcagua, najviši vrh Južne Amerike, 6960 metara. Par puta sam bio u Nepalu, i popeo se do 6500 metara.
Koja je bila najopasnija situacija u kojoj ste se našli?
- Kad sam bio na Jalovcu lavina me odnijela prema dolje. Uhvatio sam se rukama za drvo, a ispod mene je bila provalija duboka 700 metara. Imao sam puno sreće. Proživio sam i tsunami na Tajlandu 2004. godine. Bio sam na jugu kad se more diglo 16 metara, a Francuzi koji su bili sa mnom su nestali.
Imao sam i jedan sudar u Laosu, u kojem je poginulo dvoje ljudi.
Danas je planinarska oprema napredovala?
- Da, to je postao veliki biznis. Svi imaju kompletnu opremu, a pola planinara ne zna rukovati njome.
Jeste li primijetili klimatske promjene na slovenskim planinama?
- Klima se promijenila, ima manje snijega. Ljeta su vruća, ima dosta oluja i grmljavina. U planinama ima više nesreća.
Što napraviti kad planinara zatekne nevrijeme na planini?
- Najbolje je skriti se ispod nekog kamena. Treba ići dalje od vrha, sve željezo maknuti sa sebe. Jednom me udario grom na planini, ali sam i tu imao sreće što sam preživio. Sreća prati hrabre.
Je li vas na planini ikad životinja napala?
- Ne. Zapravo, je jedna ovca. Šetao sam sa susjedom, a 50-ak ovaca je jurnulo na nas. Vidio sam prošle godine male medvjede u Rumunjskoj. Na sreću, majke nije bilo s njim.
Je li tako da je planinarstvo sve više vezano uz turizam?
- Planinarstvo je danas postalo kao nekakva moda. Svugdje ima puno planinara i alpinista. Koliko uživaju u tome, ja ne znam. Kad dođu na vrh nekakve planine, samo selfiji i Facebook.
Koji Vam je najimpresivniji planinarski dom koji ste posjetili?
- Jedan u Karnskim Alpama, gdje su bili pastiri i netaknuta divljina.
Zašto je sve manje domaćih životinja na planinama?
- Neće mladi da se bave pastirstvom. Mogu lakše zaraditi novac, a jedino se još stari bave time.
Kakva su vam iskustva sa slovenskom gorskom službom spašavanja? Naplaćuju li svoje usluge?
- Ne naplaćuju ništa, samo ako budu pijanice ili neki veći problemi. Volio bih se da se sve to naplaćuje, onda bi se drukčije ljudi ponašaju.
