Alkohol je dio naših života, uz alkohol slavimo, opuštamo se, tugujemo, uz alkohol se svađamo, uz alkohol se volimo, uz alkohol zaboravljamo. Brojni su razlozi zašto posežemo za alkoholom i njegovim umirujućim učinkom. Međutim, učestalo i neumjereno ispijanje alkohola, nosi sa sobom brojne posljedice. Razna pića i razne efekte koje ima alkohol, mnogi počinju isprobavati u mladosti. To potvrđuje i nedavno istraživanje OECD-a po kojem su mladi Hrvati u dobi od 15 do 16 godina u samom europskom vrhu po konzumaciji alkohola. Zabrinjavajuć je podatak, kako je njih 45 posto u posljednjih mjesec dana barem jednom konzumiralo veću količinu alkohola. Nalazimo se na petom mjestu na ljestvici, a ispred nas su još samo Danci, Nijemci, Austrijanci i Slovaci.
Lucijana Rupić Krstić, psihologinja u Psihijatrijskoj bolnici Ugljan i terapeutkinja u Klubu liječenih alkoholičara Zadar, kazala je Zadarskom kako je i nisu toliko iznenadili rezultati istraživanja.
– Mladi su produkt društva, a mi kao društvo prihvaćamo alkohol i alkoholiziranje, na neki način ga i potičemo. Na primjer, ima toliko reklama za pivo i alkohol, a nema niti jedne za prevenciju i edukaciju. Mladi većinom piju u vršnjačkom društvu, ali za razliku od odraslih osoba se jako, jako napijaju. Njima je cilj izaći, napiti se i natjecati u tome tko može više alkohola popiti. Također, to je baš stvar našeg društva jer i njihovi roditelji piju, svi piju. Uz sve to, općenito se bilježi porast i drugih duševnih poremećaja kod mladih poput anksioznosti, depresivnosti i slično. Na prvu, alkohol »liječi« puno problema, pa ljudi to koriste kao neku vrstu samoliječenja. Alkohol ne rješava probleme, ali ima onaj sedativni, umirujući učinak i to je ono što ljudi vole, to opito smireno stanje pod utjecajem alkohola. Samo kad to preraste u problem, u ovisnost, onda je to veliki problem za obitelj i okolinu, upozorava Rupić Krstić dodavši kako mladi s alkoholom koriste i neke druge supstance, to ne mora nužno dovesti do ovisnosti, ali često se događaju neka rizična ponašanja, nasilna ponašanja ili izostaju iz škole, a roditelji to, nažalost, ne vide odmah.
– Mladi uglavnom piju vani, pa onda obitelj možda ne vidi na vrijeme problem, nego kad se dogodi neki incident. Važno je u obitelji razgovarati o alkoholu, o posljedicama alkohola i ovisnostima. Kod nas, u dalmatinskim obiteljima se tradicionalno puno pije. Bevanda iza ručka, iza večere, nekad pivo, a na feštama se napijemo. I to je neka poruka koju šaljemo mladima. Ali ne priča se o tome, jer nitko tko je pio alkohol nije pomislio da će jednog dana biti ovisnik, doći do toga da mora na liječenje. Treba razgovarati s mladim ljudima, da im postane jasno da alkohol može biti veliki problem. Zavod za javno zdravstvo provodi preventivne programe, pojedine udruge imaju preventivne programe i slično, ali mi se čini da ljudi alkohol ne shvaćaju dovoljno ozbiljno. Uvijek nađu nekog goreg od sebe i za njega kažu da je alkoholičar. Teško je shvatiti, teško je priznati da imaju problem, ističe Rupić Krstić.
U klub dolaze i odlaze
Klub liječenih alkoholičara u Zadru djeluje već pedesetak godina, a članovi se sastaju svake srijede u 18 sati. Uz Rupić Krstić, s članovima radi i doc. dr. sc. Mladen Mavar, ravnatelj Psihijatrijske bolnice Ugljan, koji je u klubu dugi niz godina, od početaka. Klub je otvoren za suradnju s gostima i studentima iz drugih ustanova ili sveučilišta, a sudjeluje u radu i s drugim udrugama na mnogim projektima.Kako Rupić Krstić kaže, u klub ljudi dolaze i odlaze. Tu su i stari i mladi, muškarci i žene, a prosjek godina članova varira od 20 do 70 godina. Grupa je otvorenog tipa, na sastanke dolaze novi, ali i stari članovi koji dijele svoja iskustva. Rupić Krstić nam je objašnjava kako teorija kaže da u klub dolaziš pet godina da pomogneš sebi, a nakon pet godina da pomogneš drugome.
– U Klubu imamo dosta članova koji su prošli hospitalno liječenje u nekoj od psihijatrijskih bolnica u državi, a koje ih upućuju na postojanje kluba. Osim takvih slučajeva, manji broj članova dolazi sudskom odlukom o javljanju u klub. Vrata kluba su otvorena svima, tako da dolaze pojedinci sami ili na nagovor i podršku obitelji, kaže Rupić Krstić te ističe kako ljudi dođu do informacija o postojanju kluba kad im je potrebno, međutim, treba staviti naglasak na prevenciju i edukaciju.
– Prije je bilo puno više klubova liječenih alkoholičara, sad je samo ovaj jedan u Zadarskoj županiji, što bi trebalo biti drukčije s obzirom na broj ljudi koji imaju problem s alkoholom. Koliko ovdje ima sjedalica, a ima ih, tolika i grupa bude ponekad. Ima ljudi koji dolaze stvarno dugo, a i onih s liječenja koji su jučer došli. U klubovima se inače preporučuje 12 do 15 članova, te uz članove obitelji bude oko 30 ljudi, a mi nekad imamo i više od toga. Klub ima terapeuta, stručnog djelatnika koji usmjerava procese u grupi. Liječenje alkoholizma je dugotrajan i složen proces, a cilj nije samo uspostava i održavanje asptinencije već rehabilitacija i socijalna integracija. Za to je potrebno vrijeme i rad na sebi, kazala je Rupić Krstić.
Više pročitajte OVDJE.