Ove subote, 26. studenoga, Bruno Krajcar, istaknuti hrvatski glazbenik, u pulskom kinu Valli, obilježit će 30. godina od prvog samostalnog nosača zvuka.
Bruno Krajcar, hrvatski je akademski glazbenik, skladatelj i kantautor. Već tridesetak godina radi i kao glazbeni urednik, radijski voditelj i novinar Radio Pule, na kojoj je od 2016. godine glavni urednik; zatim kao producent, etnomuzikolog, studijski glazbenik te multinstrumentalist. Bruno je rođen 1972. godine u Puli. Znači ima justo 50 godina, a iza sebe ostavio je neizbrisiv i jedinstven trag, posebice skladateljski. Stvarno ne znam čovjeka koji je na takav način glazbeno oslikao ljude, običaje na način kako to radi Krajcar i sve zavio u jedan fini moderni aranžman, a da se pritom nije izgubila ni jedna jedina nit tradicijske melodije.
Ja bih to pripisao njegovom izuzetnom daru i ljubavi prema glazbenoj umjetnosti. I ne samo ljubavi i daru već i stečenom znanju. Diplomirao je na glazbenoj akademiji Sveučilišta u Ljubljani 1995. godine, a prije toga pohađao je poznatu i priznatu i Glazbenu školu Ivana Matetića Ronjgova u Puli. A i Porin za najbolji album etno glazbe govori nešto. Svojevremeno smo lijepo surađivali i ostali dobri prijatelji i kolege, pa sam mu uputio čestitke za subotnju obljetnicu uz pitanje:
Što se i ikoliko promijenilo u tih trideset ljeta?
- Osim godina iskustva, sijedih vlasi na glavi, nešto bora na licu i rana na duši ostala je ista dječačka radost u pisanju glazbe i puno zahvalnosti na daru života i glazbe, a iznad svega i u svemu Ljubav!
Svaki drugi i drugačiji odgovor bio bi nespojiv s likom Bruna Krajcara. I zato mi je žao što ove subote neću biti u kinu Valli da vidim kako će ga njegovi sugrađani pozdraviti, a on mi je na to odgovorio u stilu njegove pjesme “Sve će biti dobro!”
Lipa je ta pisma, odiše lipom porukom i optimizmom, dok se mi u Splitu bespotrebno natežemo oko toga kako sačuvati dalmatinski identitet na FZG Split jer tobože modernizacija šteti tom identitetu?
- Što se tiče Dalmacije i identiteta u glazbi, najbolji je sudac vrijeme.
Identitet su pjesme koje ostaju i postaju evergrini. Nažalost danas kada živimo u vremenu škovaca, škovace ulaze u sve sfere društvenog i kulturnog života. Srećom, priroda je jača od smeća, ali nažalost jedan životni vijek je prekratak da se u to uvjerimo.