Tisuće i tisuće tekstova napisao je u svojoj dosadašnjoj karijeri splitski novinar Goran Pelaić, ali i snimio sate i sate materijala za radijske emisije. Sigurno ste nekada čuli njegov ugodan glas u eteru Radio Splita gdje je vodio Nedjeljni akvarel ili na Radio Suncu gdje vodi također glazbenu emisiju. Ako jeste - sigurni smo da biste njegov glas uvijek prepoznali. Rijetko koji voditelj, moramo to kazati, ima tako ugodan glas. Milina ga je slušati.
Pisati je počeo jako rano, a iako je u mirovini – ne miruje. I dalje neumorno stvara. Možete ga slušati na Radio Suncu ili pak čitati njegove tekstove na našem portalu. Osim već prepoznatljivih Zapisa i sjećanja Gorana Pelaića, rado napiše i osvrte na glazbena događanja, poput Splitskog festivala, Dore ili pak talijanskog Sanrema. Godinama je pratio sva glazbena događanja, stoga nema osobe koja bi to mogla bolje od Gorana napisati. Sam je napravio bezbroj intervjua s našim zvijezdama, poznatijima i manje poznatima, a kroz Zapise i sjećanja i nas rado podsjeti na neke davno zaboravljene.
ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (2) Arsen Dedić: Split kao polazište pjesničkog opusa
Donosimo vam samo dio iz njegove bogate biografije.
Goran Pelaić rođen je 1947. godine u Splitu i punih 50 godina je u novinarstvu. Nakon završene osnovne i srednje škole, upisuje Pravni fakultet gdje i diplomira, no umjesto bavljenja pravom - pripremao se za glazbenika.
Gorana Pelaića svrstava se u glazbene novinare, ponajviše zbog bezbrojnih tekstova napisanih o glazbi, u raznim časopisima i publikacijama, posebno osvrta na Radio Splitu o Festivalu zabavne glazbe Split (čiji je rani razvoj pratio kao novinar Revije Ritam, a kasnije postao i član umjetničkog savjeta festivala, član žirija i suorganizator), te više stotina autorskih emisija posvećenih Splitu, splitskim i hrvatskim glazbenicima, te moru i pomorstvu.
Ulazak u novinarstvo
U novinarstvo je ušao 1970. godine kada je na Radio Zagrebu vodio program 'Priča koju niste čuli' iz suvremene književnosti za djecu. Pisao je poeziju, a neki stihovi su mu i uglazbljeni. 1971. godine, započinje njegova suradnja s najdugovječnijom emisijom 'Pomorska večer' koja se tada emitirala isključivo iz Radio Zagreba s rubrikom 'Sva moja mora' koju je uređivao, a koja se od 1971. do danas nije ugasila. U rubrici donosi autorske interpretacije splitskih i dalmatinskih pjesnika, na splitskoj čakavici i na hrvatskom standardnom jeziku. Predstavlja glazbeno i pjesničko stvaralaštvo splitskog podneblja.
Gotovo 40 godina stalni je suradnik Radio Splita gdje je gotovo 20 godina uređivao i vodio emisije 'Portreti', 'Glazbeni mozaik', 'Evergreen', 'Nedjeljni akvarel', a kojima su središnje teme splitski glazbenici i glazbenice, umjetnici, iseljenici te splitska glazbeno-kulturna scena. U okviru autorskih emisija slušateljstvu je predstavio sva naša najveća glazbena i umjetnička imena.
Najviše uspjeha imao je s autorskom emisijom 'Ulicama grada' u kojima je slušateljstvu predstavio splitske ulice, ljude koji su živjeli u gradu pod Marjanom s nizom nepoznatih povijesnih detalja vezanih uz pojedine splitske ulice. Od Bačvica, preko Lučca, Manuša i Gripa, do Geta, Varoša i Meja, predstavio je slušateljstvu mnoštvo zaboravljenih detalja iz splitskih kaleta, donoseći intervjue sa stanarima ulica te podsjetnike na prošla vremena.
Gotovo 18 godina pripremao je rubriku 'Dalmatinska pismo moja' dajući svakog ponedjeljka u emisiji 'Podvučeno plavim' recenziju pjesme dalmatinske melodike.
Krajem osamdesetih napravio je seriju radijskih emisija s Ljubom Stipišićem u kojima su slušateljstvu prezentirali autohtonu glazbenu baštinu podneblja. 1988. godine, prigodom izlaska 'Delmatiane', Stipišić ga je javno počastio rekavši da je Goran „sljedbenik iskonske riječi i zvuka naših praotaca“ znajući za njegov dotadašnji rad i principijelnost kada su u pitanju i riječ i glazba, cijeneći ljepotu njegovog novinarskog rukopisa (po čemu se posebno isticao), ali i njegov rad kao 'baštinika baštine'.
Autor je više djela i stručnih radova. Posjeduje jedinstvenu arhivu originalnih tonskih zapisa s festivala, partitura, fotografija, intervjua i ostalog materijala iz povijesti splitske glazbe.
Počeo pisati s 15 godina
Razgovarali smo s Goranom o njegovom radu, ali i glazbenim događanjima koja su za nama.
Rano ste počeli pisati, već sa 15 godina. Kako ste shvatili da je to baš ono čime se želite baviti? Jeste li ikada imali želju nešto drugo u životu raditi?
"Rano s 15 godina? Ja bih rekao s malim zakašnjenjem! To su godine kad se u glavi vrte najlipši filmovi, najlipše slike i boje, pa tako i riječi, rečenice koje čekaju da se nađu negdje, napišu, otisnu, izgovore, očekujući odjek toga kod drugih.
A što se tiče drugog dijela pitanja, želio sam nešto drugo raditi, ali ne znam kako se to zanimanje danas zove. Želio sam bit polivač, onaj koji šmrkom pere Rivu. Ali tada sam imao 5 godina."
Pisali ste za više novina odjednom, koliko je to bilo zahtjevno?
"Bilo je zahtjevno. Novinarstvo pogotovo u to vrijeme tražilo je puno. Evo pokušat ću se sjetiti svih novina za koje sam pisao: Ritam, riječki Novi list, La voce del popolo, Večernji, Vjesnik, Studio, Slobodna, Nedjeljna Dalmacija, Regina, sarajevski Svijet i 24 godine glavni urednik specijaliziranog časopisa (medicina i farmacija), plus radijske emisije. Kad se sve zbroji: tri stenta na srcu kao nagrada za srčanost."
Kad se rodila ljubav prema glazbi?
"Nije se rodila. Bila je u meni."
Koji vam je medij bio draži, tiskana novina ili radio?
"Radio jer daje veće mogućnosti."
Imate tisuće i tisuće tekstova napisanih, odradili ste brojne intervjue s poznatim i manje poznatim pjevačima. I danas se preko našeg portala prisjećamo nekih od njih, ali jesu li vam neki posebno ostali u sjećanju?
"Teško se sjetiti svih, ali Arsen i Vice Vukov, Sergio Endrigo, Miva, Zvonko Špišić, Radojka, Ana Štefok, Marko Demichelli, Neda Arnerić, Vesna Pusić, Zvonimir Rogoz, Krleža, Ante Jelaska, Milena Dravić, Zdravka Krstulović, Boris Dvornik, Mladen Barbarić, Miljenko Smoje. I još mnogi.
Napisali ste 800 stranica monografije o povijesti Splitskog festivala, ali u ovom gradu nije bilo sluha za to. Kako je to uopće moguće?
"Sve je moguće u ovom našem gradu. Sad imam nešto više od 15 godina i ne bih prosio kod raznih firmi da udjele koji novčić za tiskanje.. Ne tražim ništa za sebe, ja dajem gradu povijesnu građu pa ako su zainteresirani da imaju nešto ukoričeno, ako žele znati tko su bili ljudi koji su stvorili glazbeno blago i nosili barjak glazbene kulture-naći će sve unutar tih korica.
Split se svjesno odriče svoje povijesti. U ovom slučaju glazbene. Kad je zgrada HNK Split izgorila, Koncertna direkcija Dalmacijakoncert preuzela je organizaciju i Splitskog ljeta i FZG Split i HNK. Poznato je da kad se preuređivao Teatrin da je cjelokupna arhiva završila na Karepovac. Za to sigurno nisu krivi građevinari!"
Imate toliko mnogo materijala vezanog uz glazbu i festival… Što će se s tim dogoditi, s obzirom da Grad nije zainteresiran za blago koje vi nudite?
"Najvjerojatnije će se pohraniti u neki od kontejnera. Ne znam koje boje?"
Pratili ste Splitski festival niz godina, kako komentirate sve ove promjene vezane uz njega. Je li se po vama festival srozao ili se ipak može vratiti na onu razinu na kojoj je nekada bio?
"Za povratak na nekadašnju razinu je potrebno znanje i želja. Apsurdno je da se glazbena manifestacija koja je svojevremeno bila u svjetskom vrhu promatra kroz prizmu punjenja apartmana."
Pratili ste sada Doru, baš kao i Sanremo. Po vašem mišljenju, zašto Hrvatska posljednjih godina ne može proći u finale Eurosonga? Je li problem u izboru pjesama ili u nečem drugom?
"Dora je totalni promašaj. Ne može 5 studija HRT-a i mali broj ljudi odlučivati o tome tko će Hrvatsku predstavljati na Eurosongu. Iskreno mislim da bi mi tu manifestaciju trebali ignorirati dok se i oni ne srede."
Što kažete na pjesmu Leta 3? Unatoč zgražanju Europe prije dva dana, danas im prognoziraju pobjedu. Tko je bio vaš favorit na ovogodišnjoj Dori?
"Što se tu ima reći osim da je vrijeme cirkusa Moire Orfei davno prošlo. Treba dati šansu mladim autorima, pjevačicama i pjevačima koji znaju pjevati, naglašavam koji znaju pjevati. Nema tu velike filozofije. Moji favoriti su mi bili The Splitters, a svidio mi se Damir Kedžo i Boris Štok. A što se tiče Leta3, to nije pjesma s kojom bi se trebali predstaviti, ali postoji mogućnost da oni budu pobjednici Eurosonga. Oni, ne mi!"
Niz godina vodili ste Nedjeljni akvarel. Je li vam se dogodilo da vam ljudi negdje prepoznaju glas?
"Sva sreća da radio nema sliku. Glas je osobna karta radijskog novinara, posebice onog koji ne afektira već ulazi u studio kao u dnevni boravak. Još ako ga mikrofon voli, a mene je volio- onda je radio stvoren za nekoga poput mene."
Iako ste zapravo u mirovini, vi i dalje stvarate - radite za radio, portal. Je li vam to naporno sada ili i dalje sve odrađujete s lakoćom?
"Nikada nije bilo lako. Kad se radi s ljubavlju onda ništa nije teško."
Ne treba nas čuditi što Goran Pelaić i dalje stvara, njemu novinarski posao zapravo nikada nije bio posao - to je njegova ljubav. Kad netko toliko voli to što radi, to više nije posao, to je zapravo - poziv.
Iako Grad Split nema sluha za njegovu ostavštinu vezanu uz glazbu, nadamo se da će jednom prepoznati njegov značaj i činjenicu da je za ovaj grad dao - cijeloga sebe.
Glazbena diva o Goranu Pelaiću
Razgovarali smo i s našom glazbenom divom Radojkom Šverko. Rado je s nama popričala o Goranu.
Kazala nam je da Gorana Pelaića upoznala 1970. godine, u vrijeme kada je Splitski festival bio internacionalni festival.
"Mnogi pripadnici novije generacije ne znaju što je Split kao grad predstavljao tih godina kada je festival bio internacionalni. Tu su bili izvođači iz Japana, Francuske, Engleske, Italije,... pjevalo se u alternacijama - domaći izvođači su pjevali istu pjesmu sa nekim strancem, a pjesmu stranaca su pjevali i domaći izvođači. Ali tu je u prvom planu osoba poput gospodina Gorana Pelaića koji je preko svojih leđa imao jako veliki teret jer je sve skupa trebalo ispregovarati, dogovarati, biti domaćin svim tim domaćim izvođačima, ali i strancima. 19 puta sam nastupala na Splitskom festivalu, ali svaki dolazak na Splitski festival je zapravo bio popraćen prisustvom gospodina Gorana Pelaića.
U to vrijeme, kada je Splitski festival bio na vrhuncu, nisu se slale pjesme već snimljene na CD-u, već su se slale note i tekstovi, snimke su se događale kasnije ovisno o uspjehu pojedinog izvođača. Stvari su se jako promijenile, a to je tada bio strašno veliki posao - trebalo je te pjesme odsvirati, zamisliti kako bi to neki izvođač mogao otpjevati. To se razlikuje u odnosu na današnju priču i današnji pristup. Zato ja gosp. Pelaića posebno cijenim, jer je preko svojih leđa puno toga prenio. I mislim da se Split uistinu može ponositi sa njim. On je jedna dobra i plemenita osoba, čovjek strahovito širokih horizonta i jako ga cijenim. Zaista je osoba na koju Split može biti ponosan, i ne samo Split nego i puno puno šire", kazala nam je Radojka Šverko.
ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (16) RADOJKA ŠVERKO: Lanterna hrvatske glazbene umjetnosti
