U nastavku prenosimo u cijelosti tekst Ivana Gudelja koji je objavljen na portalu Index.
Nakon ovako teške večeri, teškog poraza za Hajduk i ispadanja iz Europe u Kazahstanu, i dalje vjerujem da ova momčad može biti puno bolja kada se dobro posloži. No moramo reći da je početak sezone apsolutno katastrofalan. Svake godine proživljavamo isto.
Hajduk nije spreman ni fizički ni mentalno. Ovo je veliki debakl
Analizirajući početak sezone u prvenstvu i u utakmicama u Europi, vidimo da Hajduk u utakmicu krene sramežljivo prvih desetak minuta i odigra prvo poluvrijeme kako-tako, ponekad i vrlo solidno, ali u drugom poluvremenu oni nemaju nimalo snage, nisu spremni ni fizički ni mentalno.
Fizička nespremnost donosi manjak koncentracije i komunikacije. Vratimo se zato na pripremni period. Hajduk je od Celja primio tri gola, pa tri gola od Zrinjskog na kraju priprema. U prvenstvu se nastavlja niz s po dva primljena gola od Lokomotive i Osijeka, da bi danas primili četiri komada u Kazahstanu. To je zaista debakl.
Večeras je Hajduk puno griješio u dodavanju, igrao je bez ideje i imalo agresije. Kad nosiš hajdučki dres, možeš izgubiti utakmicu, ali kad vidim igrače koji bezvoljno hodaju po terenu, onda treba analizirati tko je za to kriv. Ovakav Hajduk je nešto nedopustivo. Da, može se izgubiti od Osijeka u prvenstvu, do kraja ima još puno kola i Hajduk se može vratiti. Ali kada u kvalifikacijama za Europu Hajduk ispadne od slabije ekipe, to je problem koji treba analizirati i tražiti odgovornost. Tobol nije toliko loša ekipa, to sam rekao i nakon prve utakmice u Splitu, kada je pred kraj preuzeo dominaciju. U taktičkom smislu svakog igrača se može čuvati, ali čuvanje prostora u obrani je nešto drugo. Hajduk nije pokazao nijednu suvislu reakciju, nismo vidjeli ništa od igre, nikakvu šansu, izuzev jednog centaršuta Lovrenčića s desne strane. Nije bilo ni najmanje kreacije u napadu i tu zaista ne treba puno toga objašnjavati.
U Hajduku bi trebali igrati profesionalci, a primaju golove koji su na razini školaraca
Kod prvog gola trebalo je ići u blok. Nije to bila samo jedna greška već niz grešaka, individualnih i momčadskih, koje su dovele do pogotka. Kod drugog gola, a to želim posebno naglasiti, vidjeli smo školski primjer kako se primaju golovi. Bio je to baš primjer iz početničkih udžbenika. Kad izgubiš kontrolu u međuprostoru, ispred užeg dijela obrane, a protivnički napadač ima loptu i ulazi u međuprostor, to se ne smije dogoditi.
Dva beka odu visoko i ostave užu obranu na cjedilu. Nema Lovrenčića, koji je u fazi napada nešto i pokušavao, ali je u obrani loš, baš kao i Čolina, koji s lijevog boka ode u završnicu na korner. To se ne smije dogoditi ni protiv manje jakih ekipa, a posebno protiv dobro organiziranog protivnika. Dva stopera ne mogu 40 metara daleko od svog prostora to zadržati. Kada protivnički napadač uđe u prostor između zadnjeg veznog i stopera, stoper mora izaći na igrača s loptom, a ne stajati u liniji, dok dva beka moraju ići u korekciju. Dva beka moraju se vratiti na mjesto gdje očito trebaju biti. Ovdje je riječ o profesionalcima, a to u Hajdukovoj obrani nisam vidio.
Danas je Hajduk djelovao katastrofalno, bezidejno i blijedo, bez moći i kombinatorike. Posebno je problematično izgledao u drugom dijelu. Kapetan Hajduka Lovre Kalinić mora bolje reagirati. Greške se događaju, ali neke reakcije ne spadaju u tu domenu. Nakon utakmice s Osijekom u kojoj je Hajduk izgubio nismo im mogli puno prigovoriti, igrali su s puno žara i trke, a Osijek je bolja momčad i to je prelomilo u drugom dijelu.
Mogao bih, nažalost, do jutra analizirati sve greške koje sam vidio.
Ne vodi Torcida struku kluba. Zna se tko mora odgovarati za katastrofu koja je nedopustiva
Svi spominju navijačku udrugu, Hajdukovu Torcidu, kao da oni stvarno vode politiku i struku kluba. Naravno da je Torcida važna, ali zna se tko je doveo kojeg igrača u klub. Mora postojati odgovornost. Diamantakos sjedi na klupi, pa valjda je jasno da on nije pojačanje za Hajduk. Napadači moraju znati igrati i obranu. Hajduk ima svoje djece koja su fenomenalna, a na klupi sjede stranci koji nisu kapacitet za Hajduk, barem ne za onaj Hajduk koji želimo. Problem je što nitko za to ne odgovara. Za svaki posao mora postojati odgovornost, ne može se dogoditi da netko radi, odradi loše, nestane i onda sve to krene ispočetka. Reagiram emotivno jer sam pogođen i nemoguće mi je opisati koliko žalim. I dalje mislim da Hajduk ima potencijal, ali ne možemo svake godine raditi iste greške. Ove sezone smo mislili da je to konačno to, da Hajduk ima posloženu momčad, ali ispadanje iz Europe na ovakav način, u režiji najskuplje ekipe u zadnjih deset godina, to je jednostavno nedopustivo. Netko za to mora odgovarati.
Ljudi su nam nešto obećali, a sad nismo dočekali ni Veliku Gospu
Što dalje? Predsjednik treba odgovarati za svoj dio posla, sportski direktor mora odgovarati za struku. Zna se tko je zadužen za svaki segment u klubu. Najlakše je po milijunti put smijeniti trenera. Ja sam za kontinuitet, ali za kontinuitet pravih ljudi, od predsjednika pa dalje. Poznato je da jedan dobar predsjednik, kada dođe na to mjesto, mora imati 10-15 godina kontinuiranog rada u nogometu, dok jedan nogometni djelatnik i stručna osoba u sportu mora ispeći zanat osam do deset godina. Rezultat je zakon svega. Kad osvojiš prvenstvo, onda si bog, a kad sve izgubiš, onda za to moraš odgovarati. Netko je nešto obećao i netko mora odgovarati za to. Tako se godinama vrtimo u krug. Mijenjaju se ljudi, znamo tu priču, ali preko ovoga se zaista ne može prijeći.
Hajduk može bez svakoga. Ljudima treba dati povjerenje, ali, evo, već šest-sedam mjeseci ne događa se ništa. Očekivali smo da će Hajduk ući u Konferencijsku ligu i po kvaliteti ova momčad to vjerojatno zaslužuje. No rezultat je mjerilo svega. Bio sam izbornik i odgovarao sam za rezultat. Postavljeni su ciljevi i, kad se oni ne ispune, onda treba dati odgovore zašto je to tako, posebno kad se padne već na prvoj stepenici. Kad vidim ovakav odnos prema dresu Hajduka koji sam vidio večeras, ja moram reagirati emotivno. Za Hajduk se gine, a ovo što smo vidjeli, to je, jednom riječju - katastrofa.
Marko Livaja je 40 posto ove momčadi Hajduka i sigurno je da bi Hajduk s njim igrao drugačije, ali vidjeli smo da imamo i Sahitija koji je dobar, okomit igrač. Nogomet je ipak kolektivni sport, nema tu samodokazivanja, već kolektiv izbacuje pojedinca.
Razumijem euforiju navijača, mi imamo takav mentalitet. Hajduku sada treba jedna prava pobjeda, uz dobru igru, koja će igračima vratiti samopouzdanje. Ne radim u Hajduku, ali sam za njega emotivno vezan i strašno me pogodilo što smo ovako ispali. Uvijek ista priča, Hajduk traje do Velike gospe, a ove sezone ni to nismo dočekali.
