Preko 7.000 emisija je odradio, 40 godina je uveseljavao građane svojim glasom. Optimizam i lijepa riječ svakodnevno je putovala radijskim valovima do slušatelja. Dvije godine su prošle kako je legendarni radijski voditelj otišao u zasluženu mirovinu, ali i danas se još uvijek komentiraju njegovi javni nastupi, mnogobrojne emisije, savjeti i štorije kojima je obogaćivao eter Radio Splita.
U mirovini dobio zasluženu nagradu. "To vam je vrhunac karijere"
Riječ je naravno o Jadranu Marinkoviću, koji je netom prije Božića dobio nagradu za životno djelo Grada Splita. Možda je to vrhunac njegovog stvaralaštva i cijele karijere. Vrhunac i najveći uspjeh doživio je dok uživa u mirovini, rekli bismo. Međutim, je li to baš sve tako, otkrio nam je upravo u razgovoru legendarni voditelj Marinković.
U početku smo ga pitali kako provodi dane bez svoje najveće ljubavi, radijskog mikrofona.
- Čovjek se nauči na sve, pa i na to. Mogu reći da sam se oprostio sa stilom. I danas kada se probudim ujutro, mislim da je sve gotovo, ali zapravo nije, novinar uvijek ostaje novinar, za njega nema mirovine – kazao nam je u početku.
U nastavku kaže da se polako privikava bez dugogodišnje rutine, osim toga malo žali što danas više ne može biti u eteru, jer bi imao štošta poručiti slušateljima, pogotovo u ovim teškim vremenima u kojima se nalazimo.
- U ovim teškim vremenima sigurno bih imao što za reći u eteru, poručio bih možda nešto drugačije. Bilo bi tu sigurno lijepih riječi, odabir glazbe bio bi drugačiji. Ali, moje vrijeme je prošlo, neka mlađe generacije žive svoje snove koje sam i ja nekad živio – nastavlja u razgovoru za Dalmaciju Danas.
Baš kako je u početku rekao, novinar uvijek ostaje novinar, za njega nema odmora ni tradicionalnog društvenog pojma 'mirovina'. On i danas ima određene angažmane, ali u znatno manjem opsegu.
- Nakon odlaska u mirovinu nudio sam se Radio Splitu te sam želio još malo uređivati emisiju „Pomorska večer“, no do toga nije došlo. Možda je i bolje da je tako, moje vrijeme je prošlo, treba dati priliku mlađim generacijama. Kontaktirale su me i neke druge radio stanice, ali mislim da to više ne bi bilo to, ja sam svoje napravio. Ostao sam jedino u Pomorskom vjesniku u rubrici Pomorska večer. Tu se javljam četiri puta godišnje i ostavim svoj morski i pomorski utisak – otkrio nam je.
"Ljubav prema eteru? Sve je došlo spontano"
Iako su mnogi proteklu godinu proveli u depresivnim razmišljanjima, jer je 2020. sama po sebi bila godina duboke krize koja se ponajviše osjetila u hrvatskom narodu. Marinković kaže da vrijeme provodi s obitelji te da pokušava u svemu ovome pronaći pozitivne utiske, iako priznaje da ni njemu nije lako biti potpuno zatvoren zbog pandemije.
- Ova situacija malo je sve hendikepirala, pa tako i mene. Ujutro, pun elana sjednem u auto, dođem do semafora i onda skužim da nemam gdje. Sve je zatvoreno, nema druženja, ne može se popit kava. Tako je, kako je, treba se čuvati i paziti, proći će i ovo jednog dana, samo trebamo svi izaći živi i zdravi – optimistično odgovara te nam otkriva da često prošeta na Žnjan sa svojim psom. Tu dodatno napuni baterije.
Trenutno uživa na Pelješcu. Tamo veći dio dana provodi u svojoj barci na pučini.
Malo me spasi i pas, prođiram s njim po Žnjanu i tako ubijem ovo vrijeme u pandemiji.
- Trenutno sam u jednom malom mjestu na Pelješcu, uživam u blagodatima koje nam pruža naše more. Imam jednu barku i bavim se lovom i ribolovom. Također, zabavljam se i oko maslina i mogu reći da ovdje u potpunosti guštam. Kad sam na selu, uvijek ima nekog posla i to je dobro, ispunjen mi je dan – rekao je za Dalmaciju Danas.
Iako je stotine puta odgovorio na isto pitanje, mi smo danas bili uporni. Željeli smo legendarnog voditelja pitati kako i kada mu je došla ljubav prema radiju.
- Ljubav prema radiju. To vam je kao u životu, sve to dođe nekako spontano. Zapravo nisam siguran, jer li to bilo slučajno ili je riječ o sudbini. Pokojni otac bio je novinar u Slobodnoj Dalmaciji, a ja sam studirao na Pomorskom fakultetu u Splitu. Prije toga, dvije godine sam plovio – kazao nam je u početku.
Na nagovor oca javio se Radio Splitu
- Nakon što sam upisao tadašnju višu školu otac mi je rekao da na Radio Splitu Edo Pezzi traži novog suradnika. Ništa, javio sam se Radio Splitu i došao sam prvi put u eter. U početku sam pisao vijesti pomorske tematike, jedrenja. Bilo je dosta sportskih vijesti, svaki dan ste mogli napisati barem tri vijesti. Tako sam radio šest mjeseci i nisam prije toga mogao ući u eter – kazuje nam.
Prvi novinarski teren odradio je na Starom Placu. Nogometni derbi igrali su Hajduk i Zvezda.
- Prvi novinarski teren bio mi je kada sam uzimao izjave igrača Hajduka. Igrali su Zvezda i Hajduk na Starom Placu. Hrabro sam uzeo mikrofon, otišao u svlačionicu i uzimao izjave nogometaša. Te trenutke početka neću nikad zaboraviti – prisjeća se legendarni voditelj.
Sve je to očito bilo dovoljno da prvi put uđe i u eter, i ispostavit će se, na tom istom mjestu ostao je punih 40 godina.
- Eto, nakon toga napokon sam ušao u eter, u početku sam vodio jednu emisiju za mlade. '78. i '79. pratio sam Mediteranske igre u Splitu. Iako nisam imao završen fakultet, nego samo višu školu u početku se nisam mogao zaposliti, međutim ubrzo nakon toga uspio sam dobiti posao za stalno – prepričava.
S drugom novinarskom legendom Brunom Stivičevićem dolazi na ideju nove, drugačije i modernije emisije o kojoj se i danas priča u radijskim kuloarima.
- Bruno i ja došli smo na ideju da napravimo nešto drugačije, neku novu emisiju. Rekao sam mu, možemo nešto pokušati, krenuti u neku akciju, možda dobijemo reakciju slušatelja. Otvorili smo telefon, ljudi su nam se javljali, a mi smo ih strpljivo slušali. To je tada bilo dosta revolucionarno, malo tko je imao takav program u to vrijeme. Nakon toga Bruno je odustao, a ja sam nastavio sam raditi emisiju koju smo nazvali „Akcija-reakcija“.
Akcija-Reakcija bila je njegov pravi radijski početak. Bio je i tvorac kultnih emisija Srijedom u sridu i Četvrtkom u četvrtu. Iz Splita je vodio i uređivao Pomorsku večer pune 33 godine. Bio je jedan od prvih urednika i voditelja emisije Hrvatskoga radija Tisuću bisera. Subotnju emisiju 2. programa Hrvatskoga radija Radio Jadran vodio je iz Splita tri godine, a radio je i kao izvjestitelj tijekom Domovinskog rata. Izvješćivao je sa slavonskih ratišta.
- Sve u svemu, ja sam zadovoljan i ponosan. Brojne nagrade su tu, HRT mi je dodijelio nagradu za životno djelo, Slobodna Dalmacija također nagradu za novinara. Bilo je još nagrada, da ih sad ne spominjem sve, treba vremena za to. Eto, prije nekoliko dana dobio sam nagradu za životno djelo od Grada Splita. Mislim da je to vrhunac cijele karijere, jer kada vas vaš Split tako nagradi, onda znate da ste nešto napravili – kazao nam te je u istom tonu nastavio:
- Nakon ovoga, mogu samo reći da sam doživio vrhunac karijere. Dosta je bilo, napravio sam sve što sam mogao, mislim da je to to. Nemojte me više nagrađivati, molim vas – kroz šalu nam odgovara dobro raspoložena radijska legenda.
"Treba biti otvoren, hrabar i pošten"
Na kraju je na sebi specifičan način dao savjete novim, mladim radijskim voditeljima i novinarima.
- Kada sam počeo s emisijom „Akcija-reakcija“ naš moto bio je: radi otvoreno, hrabro i pošteno. Mislim da se ne može lakše od toga. Lipa rič triba ljudima, pogotovo u ovim danima.
Ne smiješ doći ljut i bezvoljan na posao, na radiju moraš biti vedar i pozitivan. To ti je posao. Uz sve to treba znati složiti nekoliko pjesama, koje će biti pun pogodak. I to će primijetiti svaki slušatelj. Treba biti otvoren, hrabar i pošten. To je ključ uspjeha – zaključio je za Dalmaciju Danas Jadran Marinković.
