Sve češće se pitam, što se to događa sa ljudima? Čini mi se da nikada nisu bili nezadovoljniji i bahatiji, otuđeniji i dovoljni sami sebi. Većina se ponaša kao da svijet postoji zbog njih. Što se krije iza grubosti koju pokazuju prema vani? Pokušavam to dokučiti, ali mi baš i ne polazi za rukom.
Radim s ljudima. Imam dojam da je stanje sve gore i gore. Nakon korone, kao da se ljudskost sunovratila u bezdan. Da mi je barem na trenutak ući u glavu nekog tko je bahat, sve bih dala. Čisto me zanima što bih pronašla u toj glavi? Samoljublje, ili strah da ih netko ne povrijedi? Uvijek se dvoumim što je u pitanju. Pa, svi mi imamo problema, ali to ne znači da kroz život moram ići sa licem koje izgleda kao da je pojelo ljuti feferon. Problemi su tu da se riješe.
.png)
Ljudi me pitaju kako sam
Nekima je potrebno vrijeme i strpljenje, a neki su nam samo kušnja. Kako bi znali cijeniti lijepe trenutke, ako nismo okusili bol onih ružnih? Imam i ja problema, nosim se sa njima, guram samu sebe, ali mi osmijeh ne silazi s lica. Što drugi moraju znati što ja prolazim? To znaju samo oni kojima je stalo do mene, a tih je uistinu malo, ako izuzmem svoju voljenu obitelj koja je pravi blagoslov.
Brine i mene puno stvari, rastrgana sam na sto strana, uvijek sam u nekom poslu, umorna, sa migrenama. Kad me ljudi pitaju kako sam, odgovor je uvijek isti: ''Savršeno!'' tu prestaju sva pitanja i potpitanja. Nemam razloga da se žalim. Zdravi smo svi, pomažem koliko mogu, imam svoje sitne radosti i lijepo posložen život. Nemam ja vremena da izmišljam probleme, i od malih radim velike. Nisam ljubomorna na one što imaju više od mene, ja sam sa onim što imam potpuno zadovoljna. Imam krov nad glavom, hranu na stolu, obitelj i prijatelje.
"Ako ne mogu pomoći, neću ni odnemoći"
Ne režim na sve oko sebe, i ne gazim preko ljudi da bih došla do cilja. Ne lažem, ne varam, imam čistu savjest, i spavam ko beba. Ako ne mogu pomoći, neću ni odnemoći. Mičem se od ljudi koji siju otrov oko sebe, mičem se od laži i ega koji je narastao do svemira.
Ljudi gube empatiju. Nisu spremni pomoći. Začahure se u neki svoj svijet, i gaze sve što smatraju da im smeta. Ljudi se pretvaraju u životinje. Ako te vide da visiš na rubu provalije, dat će ti ruku, hoće, ali samo da se narugaju tvojoj nadi koja se pojavi u očima, a zatim će te gurnuti. Što je to prokleto u ljutima, toliko da uništavanje drugih smatraju osobnom pobjedom? Čemu ljubomora, i mržnja?
Narastu li u svojim očima ako nekoga povrijede? Što su oni? Face? Ma, da. Oni su moćni, oni sve mogu, njima je sve dozvoljeno? Ma, gazite, ali ćete jednom nagazit na račun koji će vam biti ispostavljen za sva nedjela. Možete nositi Armani i Boss, ali vam je duša siromašna, a srce prazno. Što oni vide kada se pogledaju u ogledalo? Moć? Određuju ljude prema poslu kojeg rade, a sami su neradnici. Određuju ljude prema izgledu, a oni hodaju zamrznutog lica, i hladne duše.
Neki su na zemlji samo da ona nije pusta, neutralni, i to poštujem, ali se ne mogu pomiriti sa onim što vidim oko sebe. Izdaje, prijevare, laži, manipulacije, ljubomora, ruganje, podcjenjivanje… A tko si ti da se tako ponašaš? Psihopata na svakom koraku. Dobar dio njih živi na društvenim mrežama. Nekako, žive, a kao da ne žive. Tu su sve ono što u životu nisu, mačo muškarci, zavodnici, rječiti. Svijet je pun usamljenijih ljudi, a oni su plodno tlo za razne psihopate. Nekako mi je muka kada vidim sve to oko sebe.
Bez kalkulacije
Puno ljudi, a malo ljudskosti. Puno mržnje, a malo ljubavi. A da se samo okrenemo oko sebe, mogli bi puno naučiti o životu, od djece, od životinja, od prirode.
Neka svatko radi i živi po svojoj savjesti. Kad vidim sve oko sebe, dođem doma i zagrlim svojeg pasa. Znam, voli me bezuvjetno. Tu nema kalkulacije. Nema izdaje, nema ničeg osim čiste ljubavi. Životinje su na višoj razini od nas, jer smo inteligenciju zloupotrijebili, i koristimo je da bi uništavali, a ne da bi voljeli.
Nadam se da imate psa, ako imate, onda znate što je prava ljubav.
