Proteklih dana, udarna vijest je, da je u susjednoj državi muškarac ženi doveo drugu ženu. Što? Molim? Ne čudim se ja njemu, redikul udovoljava samom sebi. On je Faca, može ono što drugi ne mogu. Kud ide ovaj svijet? Odavno je otišao stranputicom. Zamislite vi tu situaciju. Doma imaš ženu i djecu, i dovedeš još jednu ženu. Pa, lijepo. Jedan dan jedna čuva djecu, a on je s drugom u sobi, a idući dan obrnuto. Iako sam se navikla da se ne čudim ničemu, a ipak… moj um jednostavno nije dorastao ljudskoj ništavnosti, tako da se bezbroj puta osjećam kao Alisa koja je zalutala, ne u zemlju čudesa, nego na mjesto koje se može nazvati pakao na zemlji. Na nebu nam i ne treba, imamo mi pakla dovoljno i ovdje.
Kao žena, ne zamjeram ja njemu. Svatko radi ono što mu se dozvoli. Ali one? Pobogu, ženo. Gdje ti je ponos, čast…? Zašto se ponižavaš? Zašto dozvoljavaš ono što nije prirodno? Kako joj se ne gadi on, a još više spavanje s njim? Doslovno bih se izrigala da me dotakne. A oni glume sreću? Hej, one su sretne i zadovoljne? Odlično se slažu? Kako ono kažu, Bože baci ciglu i budi precizan! Roditelji služe djeci da im budu na ponos, a ne na sramotu. Roditelji su uzor, a ne ruglo. Djelima pokaži djeci kakva trebaju biti, jer samo djela padaju na plodno tlo. A šta će ta jadna djeca? Bit ruglo ostalog djeci? Tko misli na njih? Čudno je današnje vrijeme.
Kakvo sve poniženje žene neće pretrpjeti da bi bile s nekim?
Čast postaje nepoznata riječ, poštivanje isto tako. Što više upoznajem ljude, sve više su mi drage životinje i moj sveti mir. Zar čovjek ima razum da bi se ponašao vam svake pameti? Trebali bi znati razlučiti što je dobro, a što loše. A kod nekih ljudi dobro je samo ono što je za njih dobro, za ostale ih nije briga. Sebičnost, ego, manipulacija, dio je današnje svakodnevnice. Ja ni laž ne mogu oprostiti, a kamoli prijevaru. Ja to ne mogu. To se kosi sa svim mojim uvjerenjima, shvaćanjima, odgoju, svemu onom što ja jesam. Bolje biti sama, nego sa svakim. Ja s tim nemam problem. Ako netko nije onakav kakva sam ja prema njemu, adios. Nemam ja tu šta tražit. Neću sebe siliti da budem nesretna uz nekog.
Pokušavam zamisliti tu idiličnu sliku kupleraja. Kao žena, osjećam se loše. Kakvo sve poniženje žene neće pretrpjeti da bi bile s nekim? Zašto? Pa, nije jedini. A da, takav biser je teško pronaći. Stvarno trebaš imati m…da da ženi dovedeš ženu. Jedino ispravno u toj priči je, da ga je otac istjerao iz kuće. Barem netko tu ima malo zdravog razuma, što se za njih ne bi moglo reći. A Bože moj, on je Faca. A takve Face, i slične njemu, poslala bih u neku Nedođiju da ne sramote ljudski rod, obitelj koja bi trebala biti svetinja, a ne cirkus. Ženu mu treba dobro pretresti, i objasnit joj neke stvari. Očito joj treba pomoć. Nećemo se lagat. Nitko u takvoj situaciji ne može biti sretan, osim redikula. One ne.
Da sam htjela biti klaun, radila bih u cirkusu
Pokušavam se zamisliti u toj situaciji. Oči bih mu iskopala, skupila djecu i otišla, pa makar šator morala podići na nekoj livadi. Dostojanstvo, ponos, roditeljstvo, sve bi to trebalo biti važnije od niskih strasti. Da se netko ruga sa mnom? Da me netko pravi budalom? A ja da se na to osmjehujem i glumim sreću? Malo morgen. Radije bih umrla. Da sam htjela biti klaun, radila bih u cirkusu, a ne bih od života radila cirkus. Otišla bih istog trena. Nisam rođena da bih bila nečije ruglo. A on… dobio bi doživotno otpusno pismo.
Ako se ne znaš zauzeti sa sebe, postaješ oruđe u tuđim rukama koje će se upotrijebiti da bi te se uništilo. Ima li išta gore od glupe žene? Nema. Ljudi će te poštivati onoliko koliko ti poštuješ sebe, pa… Ono što nije normalno, nije. Drugačija riječ za to ne postoji.
