Danas obilježavamo pet godina od preranog odlaska našeg Vinka Coce, legendarnog trogirskog pjevača i hrvatskog tenora. Njegov doprinos hrvatskoj kulturnoj baštini je neupitan, a njegove pjesme su i dalje standardni dio svake fešte.
Prisjetimo se, Vinko Coce je rođen 22.12.1954. godine. Svoje prve glazbene korake napravio je već u trinaestoj godini života, a s petnaest godina nastupao je kao tenor u vokalnom kvintetu Mali kanti. Trogirski slavuj uvijek je bio zaštitni znak klapske pjesme, čak punih 40 godina radio je s kultnom klapom Trogir i oni su stvarno postavili kamene temeljce za klapsku glazbu, uz klapu Šibenik i klapu Lučica. Godine 1991. započinje razdoblje njegove karijere samostalnog pjevača zabavne glazbe, što je nažalost donijelo prekid u njegovom klapskom angažmanu.
S vremenom počinje njegova bliska suradnja s Nenadom Ninčevićem i Joškom Banovom, nakon čega dolazi i prvi estradni uspjeh s prvim albumom snimljenim 1993. godine, na kojem pjeva nekoliko zapaženih hitova.
Desetogodišnje razdoblje samostalnog djelovanja rezultiralo je brojnim uspjesima što mu je na nacionalnoj estradnoj sceni osiguralo eminentnu poziciju izvođača dosljednog u odabiru i interpretaciji glazbenog djela.
Neke od njegovih najznačajnijih pjesama su antologijske izvedbe poput nenadmašne "Ribare", "Vilo moja", "More li", "Mirno spavaj, ružo moja", "Da je meni s tobom kroz Pasike", "Sićaš, li se di Lungomare" i „Kada umren umotan u bilo“.
https://www.youtube.com/watch?v=8nner_PWzmA
Neka od njegovih najvećih priznanja su Grand Prix Splitskog festivala koju je dobio 1993. godine za interpretaciju pjesme "Sićaš li se, Lungomare", dok zajedno s klapom Trogir 1998. godine dobiva Porina za najbolji album folklorne glazbe.
Vrhunac svoje impresivne karijere doživio je velikim koncertom "Vinko Coce i prijatelji 31.08.2008. godine na punom Poljudu, u sklopu klapskih spektakala "Ne damo te pismo naša".
Nažalost, kraj Vinkovom putu bio je 27. 10. 2013. godine kada je preminuo nakon višemjesečne bitke s povišenim krvnim tlakom i dijabetesom. Na njegovom ispraćaju bilo je više od deset tisuća ljudi. Brojni glazbenici su se tada opraštali od svog prijatelja i kolege, ne krijući koliko je za njih značio.