Za vrijeme grmljavinskog nevremena 27. kolovoza na potezu od Šibenika do Makarske uređaji meteoroloških stanica zbrojili su oko 5.600 munja. Na nekoliko mjesta na području Žrnovnice, Peruna, Srinjina, Sitna Gornjeg i Sitna Donjeg zbog njih je izbili su požari koji se još nisu ohladili. Jedna od munja udarila je i u Karepovac i zapalila su se četiri odvoda plina u atmosferu na nesaniranom dijelu splitskog deponija.
Informaciju o tom događaju vatrogasci nisu dali u javnosti. Direktor Čistoće Ivica Karoglan je negirao da se to uopće dogodilo, a njegov operativni zamjenik Davor Polić priznao je nakon upita novinara da je vatre ipak bilo i naglasio kako je sve riješeno u 15 minuta njenim zatrpavanjem.
Netema
Zapaljenje plina na četiri mjesta na Karepovcu su gradonačelnik Ivica Puljak i zamjenik gradonačelnika Bojan Ivošević proglasili minornim, neopasnim. Netema.
"Vi znate da vatrogasci izvještavaju javnost o svakoj opasnosti. Ovo nije bilo u izvještaju koliko je bilo minorno za ugrozu života, imovine itd. Ja znam da to zvuči dramatično, ali vjerujte da je bilo prvo bi vatrogasci izvijestili o tome u odnosu čime se vatrogasci bave već duže od 24 sata, susreću na ovom podrčju. Znam da zvuči dramatčino, plinska baklja, vatra ali nije za što bi trebalo dizati, alarmirati nekakvu... Imate šefa Čistoće kojeg informiraju vatragasci koji kažu da nema problema. I tu staje rasprava", izjavio je u doslovno uzavreloj noći dok su se branile kuće.
Mario Mikas, zapovjednik splitske Javne vatrogasne postrojbe, kaže nam da su po dojavi o "nekim plavičastim plamičcima" na Karepovcu preusmjerili te noći vozilo koje je išlo za Žrnovnicu.
"Mi nemamo scenarij za Karepovac"
"Pri dolasku djelatnici Čistoće su to već sanirali, zatrpali. Radi se o plinskim odušcima tako da praktične intervencije s naše strane nije ni bilo. Naši su nakon tri minute produžili vamo za Žrnovnicu. Kad smo prije gasili Karepovac, kad je bio otvoren, viđali smo te plavičaste male plamenove od plinova, metana. Sad je li to neka opasnost? Ja mislim da nije", mišljenja je prvi splitski vatrogasac.
Pitali smo ga postoji li scenario gašenja za veći, ozbiljniji požar, ma šta to značilo.
"To bi trebalo pitat one u Čistoće koji održavaju Karepovac. Mi neki posebni scenarij za njega nemamo. Dignemo sve vatrogasce da se to riješi. Ako je plamen od plina odsječe se punim mlazom. Isto kako se radi s plinskom bocom. Odsječe se plamen i ohladi se izvor topline. I to je to", kazao je Mikas.
A što je kazao Arsen Tonšić dok je predstavljao izvođače sanacije Karepovca, tvrtke GT Trade i Eurco, na tematskoj sjednici splitskog Gradskog vijeća u veljači 2018. godine?
"Imali smo sreće 2017. godine"
"Otpad se već više od 50 godina odlaže u prostor, pa plinovi nekontrolirano izlaze, kao i procijedne vode. Imali smo sreće da nije došlo do eksplozije za vrijeme požara u srpnju (2017. op.a.)", upozorio je Tonšić.
Bili su to dani kad je Split poluđivao od smrada. Komunalni otpad se prebacivao s jednog na drugo mjesto deponija kako bi se dobilo još malo prostora za budući otpad, a vladajuća većina u GV-u zaključila kako nema mjesta panici, da nije bilo i nema ugroze za zdravlje.
Danas gorući plinovi nakon sanacije izlaze iz 84 plinska bunara i odvode se mrežom cijevi do goruće, kontrolirane plinske baklje. No to se ne događa sa nesaniranim dijelom. Plinovi slobodno izlaze kroz PVC cijev i čekaju novu munju. Može li koji volt od njih milijun iz munje dopilotati do tih plinskih bunara?
A o munjama i gromobranima zna sve redovni profesor sa FESB-a dr. Slavko Vujević.
"Ako ima eksplozivnog plina to se trebalo istražiti, koliko ima tog plina, koje su posljedice ako to eksplodira, napraviti studiju kako zaštiti od udara munje. Onaj ko to otplinjavanja trebao bi znati. Kod nas je nekompetencija garancija za napredovanje. Neće pametan čovjek. On postavlja pitanja. I u HEP-u su govorili kako je zaštita na radu nevažna dok nije pobilo ljude u elektrani u Dubrovniku. Pa su tek onda rekli kako oni koji su govorili o zaštiti na radu nisu bili tako ni glupi. Moj kolega je imao probleme u HEP-u jer je odbio potpisati rezultate mjerenja koje nitko nije mjerio. Ako postoji opasnost onda bi trebalo iznad te cijevi za otplinjavanje postaviti željeznu mrežu udaljenu 5 metara i uzemljit je. O svim komponentama valja voditi računa", kazao nam je profesor pred mirovinu.
Voditelj Odjela za ispitivanje zraka, tla i buke županijskog Nastavnog zavoda za javno zdravstvo dr. Nenad Periš nije za nikakvo uznemiravanje javnosti.
"Ako ne postoji otvoren plamen onda nema opasnosti. Kod metana je bitno osim povećanja temeperature i povećana koncentracija vlage. Vrijednosti koje sam provjerio i na državnoj mreži i na našim aparatima nema nikakvih povećanih koncetracija. Nema potrebe za uznemiravanjem bilo kakve vrste. Neće doći do nikakve incidente situacije koju bi mogla prouzročiti otvoreni požar ili udar groma. Požar je ugašen i nema povećane opasnosti za bilo kakvu eksploziju. Što se događa u dubini je već špekuliranje", kazao nam je dr. Periš i objasnio činjenicu da na stranicama Higijenskog nema podataka dviju mjernih stanica na Karepovcu.
"Naši aparati nisu na servisu nego po pravilniku se moraju svaka tri mjeseca umjeravati", precizirao je dr. Periš. I to traje li traje pa sve to x 4 godišnje. Tako je to sada organizirano. Higijenski ne mjeri ako mu se ne plati, što je razumljivo. Javni novac za javno zdravstvo.
PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O UVJETIMA ZA POSTUPANJE S OTPADOM (Pročišćeni tekst NN 123/97, 112/01)
Članak 19.
Na odlagalištu otpada I. kategorije moraju se skupljati i obrađivati odlagališni plinovi. Sustav za skupljanje odlagališnih plinova mora biti tehnički izveden tako da omogućuje mjerenje sastava i količine odlagališnih plinova na ispustu.
Na odlagalištu otpada I. kategorije mora se mjeriti u odlagališnom plinu masena koncentracija metana (CH4) ugljikovog dioksida (CO2), sumporovodika (H2S), vodika (H2) i kisika (O2), svaka tri mjeseca.
Safety first
Poslan je upit u Čistoću ne bi li se došlo do dokumenta koji govori na koji način je osiguran deponij Karepovac od požara i postupanja u slučaju požara. Bila je to pretpostavka da takav dokument postoji. Grubo bi bilo napisat pitanje na koji način je osiguran od eksplozije. Nećemo uznemiravati javnost. Ili pitati glupa pitanja kao što je tko mjeri koncentraciju metana (CH4) na Karepovcu i kakve je volje bio za vrijeme grmljavinskog nevremena. Zamjenik direktora Davor Polić uvjeravao nas je da to nije nikakav problem - samo da ga nađe. Pretpostavka je bila da je sigurnost najvažnija i da se takav dokument nalazi glavnom operativcu uvijek pod rukom 24 sata na dan. Isprid očiju što se kaže. I prošlo je više od 24 sata, dokumenta nema. Možda u Čistoći imaju stav da se takve stvari ne iznose u javnost iz sigurnosnih razloga. Da se javnost ne zapali ili eksplodira.
"Imate šefa Čistoće kojeg informiraju vatragasci koji kažu da nema problema. I tu staje rasprava", da ponovimo gradivo zamjenika gradonačelnika Bojana Ivoševića, šefa splitske Civilne zaštite.
* * *
Zahtjev za izdavanje dozvole za gospodarenje otpadom mora sadržavati elaborat u kojem su, između ostalog. navedene mjere za sprječavanje nesreća iz plana za nepredviđene okolnosti nastalim uslijed požara, eksplozija, izlijevanja opasnih tvari, prirodnih nepogoda, dostizanja kritične razine podzemnih voda, narušavanja stabilnosti građevine odlagališta i ograničenje njihovih posljedica. (NN 4/2023)
Eksplozije i požari u kružnom gospodarenju otpadom
dr. sc. Zlatko Milanović u stručnom časopisu za tehnologije u ekologiji Tehnoeko namijenjen stručnoj javnosti iz područja gospodarenja otpadom, komunalnih djelatnosti te javnih radova usmjerenih na ekologiju i obnovljive izvore energije.
(... Ljudi rabe sve složenije proizvode, te je suvremeni otpad sve složeniji i opasniji. Odvojeno sakupljanje je samo jedna mjera CSGO odnosno kružnog gospodarstva, koja zahtijeva cjelovito i odgovorno gospodarenje. Požari na skladištima odvojenog sakupljenog otpada su vrlo velika požarna opasnost. Svjetska iskustva pokazuju da je posljednjih godina, prijelazom na kružno gospodarenje, u Europi i Sjevernoj Americi primjetno povećan broj požara javnih i privatnih skladišta, sortirnica uključujući centre za oporabu i recikliranje otpada (Nigl/Pomberger 2018). U SAD-u je godišnji broj požara vezanih uz otpad povećan za 38 posto. U Austriji posljednjih deset godina je registrirano čak 1.200 požara na infrastrukturi za gospodarenje otpadom. Krajem 2017. godine Austrijska udruga za postupanje s otpadom (VOEB) formirala je posebnu radnu grupu za prevenciju požara.
Vrlo česti uzrok požara (naročito na skladištima otpada) je samozapaljenje (biološki i/ili kemijski uzrokovano). Požari redovito uzrokuju velike štete, a mogu se prenijeti i na okolne prostore. Neusporedivo najveće ugroze okoliša i osobito zdravlja ljudi su emisije vrlo toksičnih plinova koji nastaju tijekom požara i za vrijeme tinjanja požara. Vrlo se jasno pokazalo, da samo jedan veći požar otpada uzrokuje veće toksične plinovite emisije nego sve švedske spalionice kroz godinu dana (Ibrahim et. al. 2013). Posljednjih godina komunalni otpad sadrži sve više novih proizvoda (Future waste), koji povećavaju mogućnost nastanka požara i značajno povećavaju toksične plinovite emisije. (mobiteli i drugi prijenosni elektronski uređaji s litij-ionskim baterijama, plastika ojačana ugljičnim i staklenim nitima, fotovoltni moduli – solarni paneli itd). Odvojenim sakupljanjem takvih otpadnih proizvoda se smanjuje, ali ne i otklanja opasnost od požara. Dapače, odvojenim sakupljanjem predmeta s velikom požarnom opasnošću i nastavno skladištenjem, prijevozom, sortiranjem i recikliranjem naročito se povećava pojava i otrovnost plinova koji nastaju kod požara.
Također izuzetno je važno nadzirati i prevenirati stvaranje eksplozivnih uvjeta. Propisima EU i nastavno RH detaljno se određuju izvedba i opremanje prostora, strojeva i postrojenja koji se nalaze u takozvanim ex zonama. U tom smislu je potrebno projekte postrojenja za gospodarenja otpadom revidirati i ažurirati.
Naročito je važno uočiti prijenos požara na okolni prostor, ali i obrnuto. U Hrvatskoj je do sada bio veliki broj šumskih požara uzrokovanih požarom smetlišta. Inspekcija zaštite okoliša RH redovito prije ljeta organizira pregled stanja na odlagalištima otpada u primorskom području. Nažalost sve do prije nekoliko godina upravo na komunalnim odlagalištima javne tvrtke su namjerno izazivale požar, da bi na taj način stvorili „novi“ odnosno proširili prostor za odlaganje. Evidentno je da se spaljivanjem odloženog otpada oslobađa dodatni prostor i time stvara „ekstra profit“. Javnost u RH, a izgleda ni dio odgovornih osoba u komunalnim tvrtkama, nije educirana koliko su toksične emisije kod spaljivanja otpada opasne za okoliš i naročito za zdravlje ljudi. Jednako tako su vrlo toksične plinovite emisije tijekom šumskih požara. U Splitu se dogodio obrnuti slučaj, kada se samo krajnjim naporima vatrogasaca i radnika Čistoće Split (srpanj 2017.) spriječilo širenje velikog šumskog požara iz okolice na odlagalište Karepovac.
U Hrvatskoj se i dalje najveće količine komunalnog otpada odlažu i opasnosti od požara odlagališta su tek samo malo smanjene (sve manji broj komunalnih odlagališta i sve više uređenih odlagališta). S druge strane u RH je sve više složenih proizvoda u komunalnom otpadu. Kasni se s izgradnjom infrastrukture za kružno gospodarenje otpadom. Evidentan je nedostatak edukacije na svim razinama. Središte pozornosti državne politike, nastavno i lokalne politike, nije smanjenje odlaganja i recikliranje, već „nemojte u mom dvorištu odlagati tuđe smeće“ – Hrvatski sabor 2019./2020. Isto tako u žiži interesa javnosti je pitanje koji društveni sloj će platiti povećanu cijenu zbog odvojenog sakupljanja komunalnog otpada (privremena odluka Ustavnog suda 2020.).
U razvijenim zemljama za tvrtke koje kružno gospodare otpadom suštinski je problem sprječavanje požara. Povećanjem broja požara i razvitkom kružnog gospodarenja otpadom osiguravajuća društva postupno povećavaju pokrivenost i cijene osiguranja od požara (Ecker 2017). Trgovačka društva koja gospodare otpadom, poglavito privatna, nalaze se u dilemi - platiti sve više police osiguranja ili uložiti sredstva u automatske sustave za automatski nadzor i gašenje požara. U svakom slučaju prioritet je ulaganje u dodatnu edukaciju radnika i prevencija požara.
Osobita su opasnost i neizravni problemi požara kao što je otjecanje vode odnosno sredstava za gašenje požara u okoliš. O tome se često ne vodi računa, a toksične posljedice mogu biti velike i dugoročne. Takvi brojni štetni utjecaji požara na okoliš i naročito na zdravlje ljudi su uočljivi tek nakon dužeg vremena. Zbog sve češćih požara naročito je opasan „Feedback-Loop“, žestok otpor javnosti prema novim projektima odgovornog gospodarenja (zelenim otocima, reciklažnim dvorištima i kompostanama). Takve neizravne posljedice se ne smiju zanemariti.
Litij - ionske i druge nove vrste baterija/ akumulatora
Sve je više otpadnih baterija i akumulatora iz kućanstava. Ubrzani razvitak akumulatora i baterija omogućio je krajem prošlog stoljeća ubrzani razvoj mobilne komunikacije (prijenosna računala i telefoni), kao i električnih prometala. Izuzetne sposobnosti skladištenja energije i brzog punjenja omogućile su vrlo brzo širenje korištenja litij-ionskih baterija. Nastavno, razvijen je veliki broj kućanskih, uključujući vrtnih, aparata s pogonom na baterije (brijaći aparati, usisivači, kosilice, bušilice itd.). Gotovo da nema suvremenog kućanstva koje ne koristi barem neki aparat s litij-ionskom baterijom te se u komunalnom otpadu nalazi sve više litij-ionskih baterija. U Austriji je procijenjeno da godišnje 700.000 komada litij-ionskih baterija završi u komunalnom otpadu (Larcher G. 2018). Postotak odvojenog sakupljanja baterija još nije 100 posto. Zato je za tvrtke koja gospodare komunalnim otpadom to velika opasnost od požara. Otpadne litij-ionske baterije su „vrući krumpir“, koji zahtijeva inovativni pristup problemu gospodarenja otpadom. Ingeborg Freudenthaler, direktorica tvrtke Freudenthaler GmbH iz Austrije, naglasila je: „Nakon velikog požara u ožujku 2018. godine u pogonu, morali smo u mjere smanjivanja od požara uložiti izuzetno velika financijska sredstva“.
Kratko istraživanje u RH, provedeno početkom svibnja 2020. godine, pokazalo je da i na stručnim razinama nedostaje volje i znanja o gospodarenju otpadnim litij-ionskim baterijama. „Nakon telefonskog razgovora sa šest različitih tvrtki i osoba, građanin je vraćen na prvi telefon. Uvažena gospođa je rekla: Da sjećam se, ali ne mogu odgovoriti te molim da uputite pitanje kako gospodare otpadnim litij-ionskim baterijama pisanim putem na e-mail. Upit je bio poslan, a odgovora nema danima“. Činjenica je da se u RH uvozi sve više tvorevina (npr. električnih automobila) koje sadrže litij-ionske baterije te je opravdano unaprijediti sustav gospodarenja litij-ionskim baterijama.
Litij-ionske baterije su samozapaljive te je kod njihovog prijevoza i skladištenja izuzetno velika opasnost od požara. Kada dođe do zapaljenja litij-ionskih baterija izgaranje je izuzetno snažno. U novom mileniju litij-ionske baterije se sve češće rabe. Litij je najlakši metal (najmanje atomske mase 7, najmanje gustoće 0,534 g/cm3), gotovo kao pluto. Na vodi pliva, ali s vodom snažno reagira. Kod gorenja oslobađa čak 85 MJ topline po kilogramu (bolje gorivo od benzina, koji ima samo 52 MJ/kg). Neprijeporno kad dođe do požara litij izuzetno doprinosi snazi vatre. Međutim glavni uzrok opasnosti od samozapaljenja litij-ionskih baterija, osobito kod starijih, je membrana koja dijeli anodu od katode. Kada se dogodi da preko membrane dođe do kontakta anode i katode (kratki spoj), dolazi do taljenja i zapaljenja membrane odnosno separatora. Kada su membrane izrađene od polietilena taljenje počinje na 130 °C, a ako je separator iz polipropilena, taljenje počinje na 160 °C. Postoje mogućnosti izrade separatora iz drugih materijala (PET s impregniranim nanočesticama silicija, celulozne nanočestice itd.).
Gospodarenje otpadnim baterijama i akumulatorima
Velika požarna opasnost je sve veće korištenje litij-ionskih baterija i akumulatora. Nabavom sve više električnih automobila kao i elektronskih te električnih uređaja koji sadrže litij-ionske baterije rapidno se povećava rizik od požara. Odvojeno sakupljanje otpadnih litij-ionskih baterija u pravilu je odvojeno od sakupljanja ostalih otpadnih baterija i od odvojenog sakupljanja otpadnih olovnih akumulatora. Opasnost od većih požara i eksplozija litij-ionskih baterija poglavito je vezana uz prijevoz, skladištenje i sortiranje. Na tim mjestima opravdano je ugraditi termo osjetljive kamere, koje će automatski aktivirati uređaje za gašenje požara...)
Ponavljanje gradiva
Ajmo još jednom ponoviti gradivo. Ono iz 2017. godine.
"Puka je sreća što uslijed razornog požara u Splitu nije došlo do velike eksplozije odlagališta otpada Karepovac. U kritičnoj fazi, između 18 i 22 sata u ponedjeljak, mjerna stanica na Karepovcu bilježila je prekoračenje dopuštenih graničnih vrijednosti sumporovodika, što znači da je prijetilo i zapaljenje metana. 'Da je Karepovac eksplodirao, danas ne bismo pričali o koncentraciji plinova, već bi tražili nečiju odgovornost', rekao je za tportal Nenad Periš, voditelj Odjela za ispitivanje zraka, tla i buke Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko -dalmatinske županije.
Ajmo još malo. Evo što kažu iz slovenske tvrtke Resalta.
Deponiji spadaju među najgore točke zagađenja širom svijeta. Smatraju se izvorima zagađivača zraka, vode i tla i područja sa visokim potencijalom emisija kada su u pitanju plinovi s efektom staklenika kao što su metan i CO2. Nesanitarni deponiji, posebno u zemljama u razvoju, s malim ili nikakvim procesima predobrade i reciklaže otpada prepušteni su prirodnom procesu dezintegracije. Proces dezintegracije otpada je dug i nekontroliran. Osim toga što je neprikladan za životnu sredinu, može biti i prilično opasan.
Na deponijima koji sadrže različite vrste komunalnih otpada, dezintegracija u dubljim slojevima bez prisustva zraka može dovesti do stvaranja zapaljive smjese plinova. Sastav ovih plinova je uglavnom metan (CH4), zajedno sa ugljik-dioksidom (CO2) i dušikom (N2). U procesu poznatom kao anaerobna digestija, ovi plinovi, kada su nekontrolirani, obično dovode do formiranja takozvanih "metanskih džepova". Metanski džepovi su ogromni podzemni rezervoari plina, skloni spontanom sagorijevanju i teškim eksplozijama.
