"Odjednom uzdigne se sjeverni vjetar tako žestok, kakav se jedva običaje uzvitlati za vrijeme zime, u hladno doba. Neprijateljsko brodovlje stane žestinom tjerati pod gradske zidine. Prestrašeni neprijatelji - da im se nebi galije natjerane na morske hridi razbile i da ih nebi naši svojim, oružjima smrvili - krajnim naporom veslači zaveslaju naprežući kako bi se od grada udaljili, te teškom mukom vesala jedva nadvladaše užas vjetra i morskih valova, te krenuše na zapad u zaljev iza samostana sv. Nikole sa lađama koje bijahu tučene najprije našim udarcima, poslije od mora i oluje."
Tako glasi odlomak iz povijesnog izvještaja o obrani Korčule 15. kolovoza 1571. godine. Nevera koja se podigla toga dana na Veliku Gospu, spasila je, uz hrabrost stanovnika Korčule, grad od turskog osvajanja s kopna i mora. Ovo će (ne)vrijeme zasigurno uvijek ostati zapisano u povijesti grada i otoka Korčule, ali ne moramo se vraćati daleko u prošlost da bi se uvjerili da upravo sredina kolovoza označava svojevrsnu prekretnicu u neumornom godišnjem vremenskom ciklusu i da se često dogode prodori vlažnog i svježijeg zraka koji su ponekad popraćeni neverama koje zadaju svojevrsni udarac pravom ljetu koje je do tada vladalo.
.png)
U pučkom klimatskom kalendaru upravo se ovaj prvi prodor oceanskoga zraka u naše krajeve postavlja oko blagdana Velike Gospe. Uobičajeno je pučko vjerovanje kako se oko 15.08. dogodi značajna promjena vremena, redovito s kišom i zahlađenjem. Ličani imaju pučku meteorološku izreku : "Velika Gospa - mala zima; Mala Gospa - velika zima".
Znanstveno se ne može zaključiti kako će do ovog pogoršanja vremena doći baš oko 15. kolovoza svake godine, no statistički ovo pučko vjerovanje nije bez osnove, budući da se zaista tijekom kolovoza, nakon najčešće sušnog srpnja, dogodi jedan ovakav jači poremećaj stabilnoga vremena, a on vrlo često pada baš negdje u sredinu kolovoza, ili prema njegovoj drugoj polovici. Upravo će taj jedan ili možda dva kolovoška prodora hladnijega zraka, učiniti ovaj mjesec nešto kišnijim od srpnja, ali i nešto hladnijim, kada se izračuna prosjek temperatura svih dana u mjesecu. No, unatoč tome, ne može se reći da je time ljetu došao kraj, budući da se ljetna obilježja vremena vrlo često protegnu i duboko u rujan.
Pučka meteorologija i blagdan Velike Gospe
U nastavku pročitajte tekst legendarnog meteorologa Milana Sijerkovića (VIPNET) o tome što pučki meteorolog kaže za blagdan Velike Gospe.
Kada naše krajeve ponovno počnu posjećivati ciklone s većom količinom hladnoga zraka sa sjevera, pravome ljetu je kraj.
Kako ne bi bilo nesporazuma, istaknimo da se tvrdnja naznačena u naslovu ne temelji na bilo kakvoj službenoj prognozi (a mogla bi!) nego na klimatološkoj logici i iskustvu vremenskih znalaca. Nevera iznad Splita. Foto: Tin Juginović
Činjenica je da u ovo doba glavni činitelj vremena i klime, a to je neprijeporno Sunce, šalje sve manje energije na naš planet. To se događa zbog promjene Zemljina položaja u svemiru u odnosu na Sunce. Takva se okolnost mora, prije ili poslije, odraziti na klimu ljeta. Dani se skraćuju, sunčane zrake sve manje griju i temperatura se snižava. Zahladnjenje se ne zamjećuje odmah nakon ljetnog suncostaja, jer to ne dopuštaju vrlo složeni odnosi u onim dijelovima klimatskog stroja koji su zemaljske naravi (kopno, more, led, bilje i atmosfera, naravno).
No, kad se okolnosti promijene te, nakon duge ljetne odsutnosti, naše krajeve ponovno počnu posjećivati ciklone s većom količinom hladnoga zraka sa sjevera, pravome ljetu je - kraj.
Prema meteorološkim podacima to se obično događa potkraj druge trećine kolovoza. Pučko je iskustvo povezalo svršetak sušnog i vrućeg ljetnog razdoblja s blagdanom Velike Gospe, 15. kolovoza. Na to upozorava i izreka koja kola u kopnenom području Dalmacije i bliskim krajevima Like: "Velika Gospa - mala zima; Mala Gospa - velika zima".
Pučki meteorolog jamačno nije mislio da se zahladnjenja (općenito: vremenska pogoršanja) redovito događaju 15. kolovoza i 8. rujna. Želio je samo upozoriti na njihovu priličnu učestalost oko tih nadnevaka, kao i na to da barem katkad mogu donijeti zamjetno sniženje temperature. Ono se u takvim okolnostima, nakon prethodnih vrućina, doista može činiti kao znakom nastupa preuranjene zime. Ipak, vjerojatno je izraz "zima" rabio kao dojmovno jači od "hladnoće", na koju je zapravo mislio. Može se razumjeti što je veću hladnoću "namijenio" Maloj Gospi. Ipak je potkraj prve rujanske trećine klimatski hladnije nego sredinom kolovoza, zar ne?
Može se zaključiti da su u vezi svršetka najsunčanijeg i najtoplijeg dijela ljeta mišljenja stručnjaka i pučkih meteorologa prilično sukladna. Prihvaćeno je gledište da oko 15. kolovoza završava "pravo ljeto" i počinje razdoblje "kasnog ljeta".
Neobični događaji: Bosanski ljetni "ledenjaci"
Često smo skloni tvrditi da je vrijeme vrlo ćudljivo, a i klima se počela vladati pomalo čudno. Ipak - tvrdit će neki - nije se toliko promijenila da bi ljeti padao snijeg. Ali - vjerovali ili ne - i to je moguće. Na takav čudno čudan događaj upozoravaju bilješke iz starih ljetopisa koje su otkrivene u franjevačkom samostanu u Fojnici. Prema njima je 13. kolovoza 1716. u Bosni padao snijeg! Zahladnjelo je već prije toga, tako da se 12. kolovoza na rijekama pojavio led! Leda je bilo i sljedećih dana, sve do 16. kolovoza, dakle u pet dana uzastopce!
Spomenimo ipak da se to dogodilo u razdoblju prilično hladne klime u Europi (a i drugdje na sjevernoj polutki), zamjetljivo hladnije od sadašnje. To je razdoblje nazvano "malo ledeno doba".
Zanimljivi "meteorolozi": Pisac u neveri
Francois René de Chateaubriand (1768.-1848.) prilično je poznat francuski pisac romantičarskog usmjerenja, protivnik revolucionarnih stečevina i racionalizma u filozofiji. Ostavio je prilično traga i kao političar i diplomat. Plemić po podrijetlu i shvaćanju bio je veliki protivnik Francuske revolucije, te je prilično vremena proveo u izbjeglištvu. Napoleon mu je dopustio povratak u domovinu i povjerio mu je nekoliko diplomatskih dužnosti. No kasnije je s njim prekinuo sve kontakte. Tada je poduzeo putovanje Sredozemljem, što ga je opisao u svojem djelu Put iz Pariza u Jeruzalem. Petodnevnoj plovidbi Jadranom u ljeto 1806. u svojem je putopisu posvetio pet stranica.
Već drugog dana plovidbe (2. kolovoza) doživio je nevrijeme, neuobičajeno u tome dijelu kolovoza.
"Prve gromove začusmo ispred obala Hrvatske. U tri sata poslije podne smotali smo jedra i upalismo kandilo ispred Bogorodičine slike u kapetanovoj kabini (...) U sedam sati navečer oluja se razbukta svom snagom. Naš kapetan, Austrijanac, započe molitvu pod pljuskom i grmljavinom..."
Oluja je potrajala cijelu noć. Posada jedrenjaka povukla se u potpalublje, a Chateaubriand je ostao uz kormilara te je uz škrto svjetlo uljanice brodskog kompasa pravio bilješke o putovanju.
Trećeg dana plovidbe, nošeni svježim sjeverozapadnjakom, brzo su projedrili "uz Jabuku i Palagružu, ostavljajući po lijevom boku posljednje dalmatinske otoke..." - zabilježio je Chateaubriand. Pisac je vjerojatno doživio prolaz hladne fronte s neverom, nakon čega obično uz obalu zapuše bura, a na otvorenom sjeverozapadnjak.
