[dropcap]M[/dropcap]ogu živjeti stotinu godina, ali nikada neću shvatiti zašto se ljudi (u većini slučajeva djevojke) izoperiraju do neprepoznatljivosti? Gledam oko sebe, i ne mogu vjerovati. Hodaju okolo sa licem koje nije njihovo. Što vide kad se pogledaju u ogledalo? Strankinju? Zašto su ubile ono što one doista jesu? Kakav je to psihički poremećaj koji ih je natjerao na to? Bog nas je stvorio jedinstvenima i posebnima, naslijedili smo gene naših predaka. Otkuda poriv da budu iste kao ostale? One dokazuju da je ljepota u oku promatrača, jer ja kod njih ne vidim ništa lijepo, a ne znam kakav odnos prema tome ima suprotan spol? Gdje god da se maši, uhvati plastiku!
Uništiš ono što jesi
Ljudi bi trebali shvatiti da sreća ne ovisi o ljepoti, a najbolji dokaz su najljepše žene svijeta koje su bile i najnesretnije. Njih se najviše varalo, zlostavljao, maltretiralo na sve moguće načine. Ljepota može biti svojevrsno prokletstvo, ali ljepota, a ne ono što današnje djevojke smatraju ljepotom. Vide li one da nisu nimalo lijepe? Uništiš ono šta jesi, da bi bila ista kao druge? Tragedija. Kakav je to um? Ideš pod nož iz obijesti, a ne zbog zdravlja. Kako jedu sa onakvim ustima? Imaju li uopće osjećaja u njima? Eto, ja imam pedeset i tri godine, imam bore, nisam lijepa, ali sam savršeno sretna. Ako mi se ne sviđa odraz u ogledalu, ja se ne gledam. Ono sam što jesam, i to ću i ostati. Operirat ću se jedino ako mi život bude ovisio o tome. Kad se pogledam u ogledalo, vidim presliku lica svojeg pokojnog oca. Ja sam umjetničko djelo svojih roditelja. Ni Picasso nema savršene slike, ali im je cijena basnoslovna. Ja sebe volim sa svim svojim nesavršenostima, a voljeti sebe je prvi preduvjet sreće.
Jednom mi je prijateljica rekla šta sve trebam popravit na sebi. Jednom riječju, sve, a ja sam se na to samo nasmijala, i rekla joj da se namjerila na krivu. Ne pada mi na pamet mijenjati lice, kad su ga moje kćeri naslijedile. Sve se može operirati, ali ne mogu geni. Te izdajice će odati one šta su se operirali, jer će imati dijete sa istim licem kakvog je majka imala dok nije promijenila osobni opis. Ne možeš prevariti prirodu, ali nekog muškarca možeš. Haha. Ponosno će pokazivati rad nekog kirurga. Kad bi, uz operacije, dobile i garanciju za sreću, pa bih i pokušala razumjeti, ali ovako ne mogu i amen.
Sve je ponuda i potražnja
Ovo je samo moje mišljenje, jer vidim kuda ide ovaj svijet. Nigdje. Vrijednosti? Stavljene po strani, obezvrijeđene su. Ako se operiraš, i izgledaš lijepo, po nekim meni neshvatljivim standardima, bolje ćeš se unovčiti. Sve je ponuda i potražnja. A plastika košta, da budemo iskreni. Isto tako se pitam, zašto nisu izoperirani oni šta operiraju? Ali nisu, a sami sebi bi bili najbolja reklama. To je isto kao kad ti zubar ima loše zube, a tvoje bi popravio. Ma, da. Samo treba shvatiti da godine prolaze i ostavljaju traga. Operacijama se ne može promijeniti godina rođenja. Zašto bih ja željela izgledati mlađe od svoje kćeri? Pa ja sam nju rodila, i time je sve rečeno.
Stari smo onoliko koliko se osjećamo starima. Biti zdrava je jedini prioritet koji bi trebali imati. Stavite dvije ruže jednu pored druge, jednu prirodnu, drugu umjetnu. Obje su lijepe, a razlika je očita. Ova prirodna imam očaravajući miris, a umjetna je samo lijepa. Koju bi vi uzeli? Ja bih prirodnu, pa da izgleda i mnogo lošije.
Ovo kolumna je moje osobno mišljenje, moj životni stav i moja zapažanja.
Ostanite mi prirodni i zdravi.