Splitski cvit ove godine održava se 11. put. Manifestacija je to koja u prvi plan stavlja žene ovoga grada koje su svojim trudom i radom učinile mnogo za svoju okolinu. Žene su to koje čine naš svijet ljepšim mjestom. Do sada smo predstavili pet latica Splitskog cvita, a došao je red i na šestu. Ona je prof. dr. sc. Darija Baković Kramarić, dr. med., predstojnica Klinike za bolesti srca i krvnih žila KBC-a Split.
Kako bi se ukratko predstavili nekome tko vas ne zna?
„Zovem se Darija Baković Kramarić, trenutno obnašam funkciju predstojnice Klinike za bolesti srca i krvnih žila u KBC-u Split. Redovni sam profesor u trajnom zvanju na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Uživam najbolje godine svog profesionalnog rada. Supruga sam i majka dvojice sinova.“
Je li vas iznenadila ova nominacija?
„Iskreno – da! Znala sam za manifestaciju, ali nisam znala koga se nominira. Vidjela sam da su to sve divne žene pa sam rekla – može. Lijepo je biti u tom društvu.“
Jeste li oduvijek željeli biti liječnica?
„Jesam, otkad znam za sebe. Doduše, tata mi je liječnik, u mirovini je već dugo godina. Nekako mi je uvijek bio uzor, uvijek je bio divan otac. Odrastala sam uz njega i otkad znam za sebe sam govorila da ću biti doktor i stvarno je tako ispalo. Zaista nisam ništa drugo ni prijavljivala nakon srednje škole, samo medicinu i baš me to uvijek vuklo.“
Je li i kardiologija bila želja oduvijek ili je to došlo kasnije?
„Kad sam završila medicinu, rekla sam da ću biti ili kardiolog ili oftalmolog. To su mi bila dva izbora, s tim da mi je kardiologija bila prioritet. Da to nisam mogla, onda bih se natjecala za oftalmologiju.“
U svijetu najviše ljudi umre od bolesti vezanih uz srce i krvne žile. Zašto je to tako?
„Kardiološke bolesti najčešće se razvijaju kroz godine. Ateroskleroza o kojoj svi pričaju je najčešća bolest današnjice. Uvjetovana je sa više različitih čimbenika, npr. pušenjem, što je veliki problem današnjice, masnoćama, dakle nepravilnim načinom prehrane što je također veliki problem danas, izostankom aktivnosti, zatim je tu još komponenta genetike, pridružene bolesti poput dijabetesa... Kad se to sve spoji razvije se kroz nekih desetak godina upalna bolest endotela koja može dovesti do infarkta.
Razvijaju se i degenerativne promjene zalistaka, dakle promjene na srčanim zaliscima, ventilima, isto uvjetovane ovim čimbenicima. Upalne bolesti -– npr. virusi mogu uzrokovati bolesti srčanog mišića, popularni covid je potakao embolije pluća. Kako su te opće stvari – izostanak aktivnosti, pušenje i nepravilna prehrana sveprisutni – tako su i kardiološke bolesti sveprisutne.“
Koliko stres utječe?
„Jako. Iako sam stres, bez ovih dodatnih čimbenika, ne bi trebao uzrokovati infarkt odnosno kardiološko oboljenje. Postoji jedna mala skupina kardioloških bolesti koja se može razviti kao posljedica stresa, ali to je zapravo vrlo mala niša.“
Kako čovjek može prepoznati da je vrijeme da posjeti kardiologa? Postoje li neki očiti znakovi?
„Tu treba biti jako restriktivan zato što svako probadanje u prsima nije kardiološko oboljenje. Kao prvo, ako govorimo o prsnoj boli, onda moramo znati da srce boli kao nekakva težina. Riječ je o osjećaju težine koji se javlja duže vrijeme, trajanja najmanje po nekoliko minuta ili desetak minuta, i koji se u pravilu pogoršava u naporu. To uvijek govori u prilog srčane bolesti. Ako se javi jaka bol, osjećaj stezanja, kao da vam je netko stavio veliki uteg na prsa, iznenada i u mirovanju – to isto može biti važan znak. Ali, probadanja, kao da vas nešto uštipne ili osjećaj kao da vas netko probode nožem, a što traje sekundu - to najčešće nisu znakovi kardiološke bolesti. Ako govorimo o kroničnom obliku bolesti, onda se javlja i progresivna zaduha koja ne popušta, koja se pogoršava kako vrijeme odmiče, isto tako može biti simptomatična za oboljenje.“
Mi nekako više vežemo srčane udare uz muškarce, ali zapravo od njega umire više žena.
„Ako govorimo o srčanom udaru kao izoliranoj kardiološkoj bolesti, onda su žene do menopauze donekle hormonski zaštićene. Poslije menopauze rizik se izjednačava. Muškarci više puše, manje su aktivni, a žene su donekle estrogenski zaštićene do menopauze, ali se ulaskom u menopauzu to izjednačava.“
Kad se otkrije nekakav problem, bilo da je visok tlak, srce…što čovjek mora promijeniti u svom životu? Osim što dobije nekakvu terapiju, zapravo bi trebao promijeniti cijeli životni stil?
„Europske pa i američke smjernice za liječenje srčanih bolesti primarno naglašavaju potrebu prevencije. Znači, ako netko ima početnu hipertenziju, naravno da treba liječiti tu hipertenziju, ali redukcija soli u prehrani, podizanje tjelesne aktivnosti, dijeta – sve te mjere uspiju rezultirati izostavljanjem potrebe uzimanja lijekova. U prvom redu treba pokušati promijeniti stil života ukoliko je bio razlogom nastanka hipertenzije koja je kasnije uzrok drugih komplikacija. Lijekovi su bitni, ali ako možemo mjerama prevencije dovesti do normalizacije nekih stvari – onda nam lijekovi neće ni trebati. Našim ljudima je to teško objasniti. Mi imamo jako puno mladih ljudi koji nam završe u koronarnoj jedinici kao akutni infarkti, a kasnije shvatite da dođu s ogromnim indeksom tjelesne mase, dakle pretili, a ako nije to u pitanju onda su pušači. Imali smo npr. mladog momka, '90. i neko godište koji je imao akutni infarkt na najvažnijoj krvnoj žili, a koji je od 14. godine bio pušač. Niti jedan drugi rizični čimbenik. Ljudi se jako teško odriču tih poroka, teško mijenjaju stil života. Kažemo im da moraju obavezno tri puta tjedno šetati najmanje sat vremena, ne moraju ići u teretanu, trčati ili obavljati neku veliku fizičku aktivnost. Dovoljno je da šetaju i da prestanu pušiti i već su napravili veliki pomak u vjerojatnosti da im se ne dogodi neka komplikacija.“
Pušenje je, znači, jako velik čimbenik?
„Jako, jako bitan čimbenik. Puno mladih ljudi koji nam dođu iznimno imaju genetsku komponentu, a najčešći uzrok je dugogodišnje pušenje.“
Što vam je najljepši dio posla?
„Pomažemo ljudima, spašavamo živote, to nam je poziv, to je prvi uvjet, a drugi uvjet je da je medicina jako dinamična struka. Svaki dan se nešto novo otkriva i stalno se moramo educirati. I svaki dan izađe nešto novo što moramo svladavati. Ogromni su izazovi u tom poslu, stalno se nešto novo događa, jedno je od najbrže rastućih područja i to nas kao liječnike ispunjava zadovoljstvom jer nam, realno govoreći, omogućava da se stalno nadmećemo s nečim, s nekom metodom. Svi smo mi krenuli u ovaj posao jer volimo ljude i jer želimo nekome pomoći da se bolje osjeća. Drago nam je kad ljudi odlaze i kažu – da smo ih preporodili. To je jedna osobna satisfakcija. Što se tiče profesionalnog dijela vezanog za posao, jako je dinamično i morate stalno biti u toku i ne može vam dosaditi.“
Koliko se toga promijeni u medicini ako čovjeka nema godinu dana?
„Ja sam rodila dvoje djece, bila sam dvije godine na porodiljnom. I dan danas mi je obitelj najvažnija. S obojicom sinova sam učila do četvrtog-petog razreda. Mlađi sin je četvrti razred, ja svaki dan provjeravam njegovu zadaću, učim s njim. Sve se može, samo treba puno raditi. Ne idem puno na kave, nema me na Rivi, ali onaj dio koji nisam s obitelji je posvećen poslu. Posao i obitelj, nema trećeg.“
Nedavno je javnosti prezentirano da su u splitskoj bolnici popravljeni zalisci bez otvaranja prsnog koša. Bilo je i ranije velikih pothvata. Pacijenti koji pate od kardioloških bolesti ne moraju odlaziti van Splita?
„KBC Split se posljednjih godina intenzivno razvija, a ja mogu reći, što se tiče kardiologije, imamo eksponencijalni rast. Danas vi, kada je u pitanju srce nemate potrebu ići dalje. Po pitanju intervencije npr. na zaliscima, trenutačno imamo najveći volumen perkutanih intervencija, znači bez otvaranja prsnog koša, što radimo mi kardiolozi, a ne kardiokirurzi.
Trenutačno imamo najveći broj intervencija u Hrvatskoj. Te nove metode koje smo implementirali prošle godine kad smo počeli sa popravcima mitralnog zaliska (zaliska na lijevoj strani srca) kroz nogu - obogatili smo u ovoj godini sa popravljanjem desnog zaliska bez otvaranja prsnog koša. Mi sada popravljamo zalistak lijevo, zalistak desno i zalistak na izlazu iz srca. A možemo, što smo napravili prvi u Hrvatskoj, istovremeno kod istog pacijenta, u jednoj operaciji popraviti lijevi i desni zalistak. To su velike prednosti jer, naravno, to su pacijenti koji nisu kandidati za kardiokirurga zbog visokog rizika operativnog zahvata. Dogovorimo zajedno s kardiokirurzima koga će oni uzeti, koga mi jer postoje stručne smjernice. Jako puno pacijenata se preporodilo jer je jako kratak period oporavka. Imate ljude koji nisu mogli učiniti prvi kat, a sad se penju na peti kat pješke bez problema. Dobijemo povratne informacije, oni su preporođeni.
Na taj način smo zaokružili jedan dijapazon intervencija na srčanim zaliscima. Perkutane intervencije za akutne infarkte već odavno radimo, jako je dobro razvijena mreža u cijeloj Hrvatskoj tako da tu uopće nismo upitni, a ovim smo proširili svoje usluge. Aritmologija nam je odlična, to svi znaju. Strukturne intervencije su nešto u čemu smo se posljednjih nekoliko godina jako izdigli.
Moram naglasiti da sve ovo što se radi na kardiologiji ne može napraviti pojedinac, ni ja kao šef, niti netko tko će sutra mene naslijediti, sve je to dio timskog rada. Evo, npr. za ove strukturne intervencije morate imati kardiologa koji prati i navodi intervenciju korištenjem posebnog ultrazvuka kroz usta koji ide u jednjak, zatim imate dvoje kolega koji su interventni kardiolozi koji kroz krvne žile pristupaju srcu navođen ultrazvukom, imate kardioanesteziologa bez kojeg mi ne možemo ništa, imate radiološkog tehničara, barem tri sestre u sali koje su neophodne. Sve je to jedan multidisciplinarni pristup, cijeli tim mora sinkronizirano raditi da bi se nešto napravilo. Pojedinačno ništa. Svatko od nas pojedinačno je mala karika, ali kada se spojimo svi onda smo lanac. Bez timskog rada ničega ne bi bilo, osobito u ovom poslu.“
Transplantacije srca se ne rade u Splitu?
„Transplantacije srca se ne rade u Splitu i mislim da nema ni potrebe za tim, mi smo mala zemlja, sa tri i pol milijuna stanovnika i imamo dva transplantacijska centra, jedan je na Rebru, drugi u Dubravi. Na taj broj stanovnika nema potrebe za više transplantacijskih centara. Ono što se planira ovdje, na čemu smo intenzivno radili je ugrađivanje pumpi. Kolege kardiokirurzi bi ugrađivali pumpe koje djeluju kao premosnice do transplantacije. Kardiokirurzi ih ugrađuju, a na nama kardiolozima je da popratimo te pacijente. Dvoje kolega koji su sada mladi specijalisti su prošli edukacije za to, bili su u Zagrebu, u Beču, u Berlinu, a jedan ide u Houston na mjesec dana i oni će prihvatiti kontrolu tih pacijenata kojima će kolege kardiokirurzi ugrađivati te privremene pumpe. Nekima su te pumpe i trajno rješenje.
Riječ je o uređaju kojeg vi nosite u torbici, a zapravo oponaša funkciju srca. To su, nažalost, pacijenti koji su potpuno iscrpili svoje srčane rezerve, a najčešće nisu dobri kandidati za transplantaciju – ne mogu dobiti novo srce, ne mogu živjeti ni s ovim pa im se zapravo osiguravaju te pumpe koje im omogućavaju da žive život, uz lošiju kvalitetu, ali žive.“
Popravci zalistaka rade se u općoj anesteziji?
„Da, to je kompletna anestezija. Recimo, kad radimo neke druge intervencije na srcu, dajemo samo plitku anesteziju, bez korištenja respiratora, lagano sediramo pacijenta. Ta graduacija anestezije varira, ovisno o tome što radimo. Popravci zaslitaka, lijevog i desnog, idu u potpunoj anesteziji, aortalni ide samo u sedaciji, ali poanta svega je da – pacijente ništa ne boli.“
Nekako kad se priča o srcu, osjećaj je da je ljude strah ovog odjela.
„Naravno da nitko ne bi volio imati neku bolest, ali danas ako obolite od neke bolesti, mislim da u kardiologiji imate najviše šanse – ako se brzo i adekvatno intervenira pacijent je izliječen. Velik broj pacijenata dođe s akutnim infarktom miokarda na našu kliniku i mora se poklopiti više faktora, a najvažniji je da brzo dođu. Oni odmah idu u salu, dobiju stent i vi sutra ne znate da je taj čovjek imao infarkt. On sutra normalno nastavlja život. Kad mu netko gleda srce na ultrazvuku ne zna da je imao infarkt. Većina kardioloških bolesti je danas jako dobro izlječiva, puno bolje nego neke druge bolesti. Jako veliku ulogu igraju i mjere prevencije, ako je čovjek aktivan, pazi na prehranu, ima dobru genetiku i ne puši.“
Kako čovjek može zaključiti da ga „hvata“ infarkt?
„Ako ima težinu u prsima, produženog trajanja, duže od desetak minuta, ili mučninu u odgovoru na tu težinu, to može biti znak infarkta. Nama je problem što prijem bude blokiran ljudima koje nešto malo probode, ali to su sekundarne boli jer ne može infarkt trajati sekundu. Probadanje u prsima kao ubod nožem nije karakteristika infarkta. Težina, mukla bol, i zaduha. 80 posto ljudi koji dođu na pregled kažu da ih probada ili pokažu točno mjesto gdje ih probada, ta točkasta bol nije karakteristična za srce. Težina koja se širi u prsnom košu, koja se širi u lijevu ruku, u bradu, u vrat, u leđa. Naglasak je na težini, a ne na tome da vas probode u jednoj točki – to je najčešće koštano-mišićna bol.
Bol u lijevoj ruci isto treba znati razlikovati. Uzrok joj može biti kralježnica, ali kada se s prsa širi na lijevu ruku, onda je to već problem. Ta težina je jedan od dominantnih simptoma, a uz nju se može javljati i mučnina.“
A što je to masivni infarkt?
„Srce opskrbljuju tri velike krvne žile. Kod većine ljudi imate jednu krvnu žilu koja je jako važna, ako dobijete slučajno ugrušak na početku krvne žile koja je dominantna, onda ako se brzo ne reagira pacijent može ostati bez dvije trećine srca. To je onda masivni infarkt. Ili može dobiti malignu aritmiju, ventrikularnu fibrilaciju ili nešto zbog čega može akutno umrijeti. Ako je dobio infarkt na nekoj manjoj od te tri žile u srcu, onda je i manje oštećenje i bolja prognoza. Međutim, srce nije samo mišić, ono je i električna centrala, ono ima svoju struju i dogodi se nekad da je manja krvna žila zahvaćena i poremeti se struja. Ako se poremeti struja, opet nastaje problem. Kod srca je sve malo kompliciranije pa sve ovisi i o sreći – gdje ste dobili infarkt, na kojoj krvnoj žili, koliko je zahvaćen mišić, koliki su poremećaji ritma. Najvažnija je brza intervencija.“
Čime se bavite u slobodno vrijeme?
„Provodim vrijeme sa mužem i djecom. Ljeti nastojim puno plivati. Trudim se baviti fizičkom aktivnošću. Važno je naglasiti ljudima da je taj aerobni trening jako bitan, kardiorespiratorni – vožnje bicikla, orbitrek. Kardiotrening je jako važan.“
Ima li neka sportska aktivnost koja nije dobra za srčane bolesnike?
„Srce ne voli anaerobni sport. Recimo ekstremno dizanje utega, ono podiže tlak, uzrokuje jednu vrstu remodelacije srca koju mi ne volimo. Srce više voli aerobne treninge, to su veslanje, plivanje, maraton. Srce ne voli podizanje velikih količina utega i apsolutno ne voli uzimanje steroida jer to na srcu uzrokuje jako ružne promjene u smislu zadebljavanja srčanog mišića što potpuno remeti arhitektoniku srca i dovodi do mogućnosti nastanka ozbiljnih poremećaja ritma. One podižu i tlak.“
U posljednje vrijeme može se čuti da puno ljudi iznenada umire, a često se radi o mladim ljudima. Što može biti uzrok tome?
„Mislim da je toga bilo i prije, samo što se sada o tome više govori i piše. To su najteže situacije, a razlozi mogu biti prirođene srčane bolesti, dakle neke vrste hipertrofijskih kardiomiopatija, mogu biti poremećaji provođenja struje u srcu, kanalopatije koje mogu biti nasljedne. Osoba može imati potpuno strukturno zdravo srce, ali ima poremećaj u stvaranju struje u srcu zbog koje dobije iznenadan poremećaj ritma i umre. Razlozi mogu biti prirođene srčane greške na zaliscima, znači osoba se rodi sa aortnim zaliskom koji ima dva listića umjesto tri i onda se mogu razviti degenerativne promjene na njemu. Mogu biti i neki drugi uzroci. Naravno da nije dobro da mladi ljudi uzimaju suplemente koji nepovoljno utječu na srčani mišić, što bi i na zdravom srcu moglo dovesti do problema.“
