Još prije 10 godina, Omišani su se žalili na divlje brodsko pristanište. Na jednom dijelu Cetine, kod Omiškog mosta nikakve kontrole nije bilo niti su se naplaćivale nikakve pristojbe. Svatko je sebi bio vlasnik, a funkcioniralo je na način tko prvi – njegov vez. Naravno, takvo je stanje bilo neodrživo pa je Lučka uprava Splitsko-dalmatinske županije (LUSDŽ) s koncesionarom komunalnog poduzeća Peovica koji je izvršitelj naredbi LUSDŽ, preuzela upravljanje vezova u Cetini, odnosno dijelu Cetine od ušća do mosta u Omišu.
Iako su Omišani tada bili optimistični i nadali se uvođenju reda, čini se kako se frustracije nastavljaju gomilati. Kako čujemo od vlasnika plovila, preuzeli su upravljanje, no ne i odgovornost. A unatoč sklapanju Ugovora o komunalnom vezu, kao i naplati, prema njihovim riječima, u luku nije uloženo niti kune, odnosno eura.
Kaotično stanje
“Svatko tko pogleda u Cetinu od ušća do mosta u Omišu, vidjet će “kaotično stanje” glede vezova za brodice, koje je uslijedilo nakon ogromnog povećanja registriranih brodova u Omišu.
Ako želite zadržati postojeći vez ili zatražiti novi (kojeg zbog nereda gotovo da i nije moguće pronaći), potrebno je sklopiti Ugovor o komunalnom vezu sa LUSDŽ i plaćati vez.
Naravno da bi većina ljudi rado plaćala svoj vez u Cetini kada bi se uveo red, a red glede vezova se i očekivao od LUSDŽ, kada je preuzela upravljanje tom tzv. “lukom”.
Ugovor koji su ljudi prisiljeni potpisati (ako žele zadržati vez u Cetini) sadržava nikakvu odgovornost LUSDŽ, a u nju nisi apsolutno ništa uložili. Puna odgovornost je na vlasnicima brodica i vezova u najmu, u koje smo godinama sami ulagali I održavali ih”, opisuje nam jedan od vlasnika brodice (puni podaci poznati redakciji).
Najviše ih smeta, kažu nam, pravila koja su nelogična.
“Ugovor možete sklopiti tek ako platite sve neplaćene protekle godine i to po slobodnoj procjeni LUSDŽ. Ljudima koji su brodove kupili npr. prije godinu dana i zatražili vez, također bi poslali uplatnice za nekoliko godina unatrag, iako brod u tom periodu nisu posjedovali, niti mogli koristiti taj vez.
Neki od ljudi koji imaju vezove u Cetini i više od 50 godina su godinama ulagali u “kolpo morta”, konope, lance, gambete i sve ostalo kako bi im brodica u Cetini bila sigurna. Valjda bi pravnici LUSDŽ trebali malo voditi računa i o običajnom pravu tih ljudi.
LUSDŽ “koristi strah kod dijela ljudi” da će ostati bez veza za svoje brodice, te prijetnjama i slanjima ovrha određenom broju ljudi, nastoje naplatiti vezove i po komercijalnoj cijeni (15 EUR/dan), ako sa njima ne želite sklopiti Ugovor. Time će utržiti pozamašni iznos koji bi se lako osporio na sudu i dobio povrat novca, ali sve nakon dugotrajnog sudskog postupka”, ističe naš sugovornik.
Maroević: „Pojedincima smo izašli u susret“
Za komentar o navedenoj situaciji upitali smo ravnatelja LUSDŽ, Domagoja Maroevića koji tvrdi kako se postupci vezani uz brodske vezove provode u skladu s propisima i u suradnji s koncesionarom, odnosno tvrtkom Peovica, no da su mnogim pojedincima ponudom Ugovora umjesto dnevnoj naplati veza, izašli u susret.
“Pojedincima smo izašli u susret tako da smo obavili nadzor, utvrdili da su oni u luci bez ugovora te bi na temelju zakona trebali naplaćivati dnevni vez. Međutim, izišli smo im u susret i ponudili da potpišu Ugovor o komunalnom vezu po cijeni od trenutka otkada ste bili u vlasništvu plovila i od tada ste se nalazili u luci. Dakle, to je do 30 puta manja cijena nego kada bi plaćali dnevni vez od kada smo ih zatekli.
Uz to smo pokušali naći način da sve s liste čekanja stavimo u luku, a da opet legaliziramo i to što je netko bio tu bez prijave. Bez prisile smo nudili ovo rješenje jer u protivnom smo im mogli za cijelo to vrijeme naplatiti cijenu dnevnog veza”, govori nam Maroević.
Do broda plivajući?
Ne trebate niti imati brod, niti biti mještanin Omiša da bi se uočio kaos koji vlada na Cetini. Brodovi su usidreni na sredini Cetine. Pitamo se kako onda doći do plovila? Možda plivajući?
Nekolicina vlasnika koje smo zatekli kod svojih brodica, spremno nam odgovaraju.
“Kad se malo bolje pogledate stanje u Cetini, vidi se i da veliki broj plovila nije na vezu, a isti su dužni plaćati, jer kako piše u Ugovorima koje LUSDŽ sklapa s ljudima (čl.8, st.2.), vez se sastoji od morske površine dostatne za plovilo, dijela obale za pristup i vezanje plovila, te sidrenog bloka s lancem.
Dakle, veliki broj brodova nema pristup obali i potrebno im je imati manje plovilo kako ne bi morali plivati u Cetini do svog glavnog plovila, a to su plovila 2.5 - 5 metara koja, prema Zakonu, također trebaju biti registrirana.
LUSDŽ je preko Peovice usmenim putem naložila da se ta manja plovila prebace na druge osobe, jer se (po njima) ne može imati dva plovila, odnosno veza, iako prema niti jednom zakonu nema ograničenja broja plovila koja možete posjedovati.
Nakon toga, LUSDŽ mijenja odluku i svi oni koji su prebacili brodove (by boat) na članove obitelji, taj isti (by boat) sada moraju vratiti na svoje ime. Čeka se i treća izmijenjena odluka pogubljenih djelatnika LUSDŽ.
Treba li spomenuti da u Cetini ipak ima i vlasnika koji imaju ugovore za 2, 3, pa i 4 veza?”, ljutito komentiraju Omišani, iako nam Maroević tvrdi da postoji razlog zašto ne dozvoljavaju pojedincu imati više vezova.
Pojedinac može imati samo jedan vez. Ili ipak ne?
Ravnatelj LUSDŽ pak nije u potpunosti upoznat sa situacijom prebacivanja plovila na drugog člana obitelji.
“U cijeloj priči je problem što i za drugo plovilo vlasnici moraju imati komunalni ugovor. Ne mogu ulaziti u to što im je asistent savjetovao u smislu prebacivanja vozila na drugu osobu i slično zato što nam je praksa da damo što većem broju ljudi komunalni ugovor, a ne da jedna osoba ima deset komunalnih ugovora, a drugi čekaju.
Ako imate dva plovila, zauzimate dva mjesta u luci, a za oba plovila trebate imati potpisan ugovor. Cijena tog ugovora je poprilično niska, do sto puta je manja nego u Splitu.
Situacija je takva da jednom pojedincu ne želimo dati po dva ugovora već prvo pokušavamo dati svakome tko se javi da dobije prvo po jedan ugovor pa ako ima prostora u luci onda možemo dati i drugi ugovor”, kazuje nam Domagoj Maroević.
„Obećanje o pontonima i redu u Cetini ostavili su za neka druga vremena“
Obećanja o uređenju luke, komentiraju nam mještani, ostavili su za neka druga vremena, iako godinama uredno naplaćuju vezove.
“O odnosu LUSDŽ prema ovom dijelu tzv.luke (u Cetini) najbolje govori činjenica da su s naplatom vezova krenuli prije skoro 10 godina, a da u tom periodu nisu uložili niti kune ni EUR-a, kako bi barem pokušali srediti to neodrživo stanje i olakšali ljudima ulaz i izlaz sa svojih vezova u zahtjevnom okuženju.
Da ipak sve ne bude tako crno, u zadnjih godinu dana, odlučili su uložiti u nekoliko tuba silikonskog kita, te pločice s oznakom LUSDŽ i brojem veza, kako bi nastavili “guliti ljude” bez da, makar i u primisli, imaju ideju kako to stanje ljudima olakšati. Obećanje o pontonima i redu u Cetini ostavili su za neka druga vremena, a zašto i ne bi, kada bez problema mogu naplaćivati postojeće stanje, a ljudi neka se misle kako izlaziti i ulaziti sa svojih vezova u sveopćem neredu.
Ljude su prisilili da sklope Ugovor o komunalnom vezu koji je sastavljen isključivo po uvjetima koji odgovaraju LUSDŽ, gdje u tom Ugovoru kompletnu odgovornost prebacuješ na iste te ljude, uz niti malo odgovornosti LUSDŽ. Već provjereni recept – zna se!”, pričaju nam.
Brodskog kaosa na Cetini, svjesni su i u Lučkoj upravi.
“Ima puno plovila koji su u drugom ili trećem redu, dok se ne naprave neki gatovi, svjesni smo i sami problematične situacije. Imali smo milijunsko ulaganje u luku u Omišu, teško nam je financijski brzom dinamikom sve planove i potrebe realizirati”, navodi ravnatelj LUSDŽ.
Maroević kaže da često nailaze na otpore među vlasnicima plovila za koje smatra da nisu racionalni.
„Postoji red i način, većina ljudi koji bi nam se obratili s problemom, uspjeli bismo naći neki kompromis“, smatra.
Ronioci u luci
Vlasnici brodica u Omišu su ogorčeni i na angažman ronioca, kojima je, prema tvrdnjama mještana, koncesija dodijeljena bez provođenja javnog natječaja.
“U angažmanu LUSDŽ su njihovi ovlaštenih ronioca koji su koncesiju dobili bez natječaja, a bez kojih sami ne možete ni mobitel iz Cetine izvaditi, ako vam kojim slučajem upadne.
Da ne govorimo o tome da, ako trebate promijeniti npr.puknuti konop ili lanac na “svom” vezu u koji ste godinama ulagali, to ne možete sami napraviti. To za vas mora napraviti ovlašteni ronioc LUSDŽ po “paprenoj” cijeni, u protivnom vam slijedi prijava i još veća kazna LUSDŽ”, govore nam ogorčeno Omišani.
Međutim, Domagoj Maroević tvrdi kako je ovo apsolutno netočno.
“Za bilo koju djelatnost u luci poput postavljanja sidrenih blokova, čišćenja i slično, potreban je ovlašteni ronilac koji će u luci zaroniti. Međutim, da se nama sada javi sto ronioca i zatraži koncesiju za tu djelatnost, mi ćemo izdati svih sto koncesijskih dozvola.
Isto tako, ako pojedinac zaroni, neće dobiti nikakvu kaznu jer ne obavlja gospodarsku djelatnost. No, netko tko je obavlja mora biti certificiran. Tko god želi, tko je registriran za to, svi će koncesiju dobiti. Znači ne radi se o natječaju, već o podnošenju zahtjeva za koncesiju”, pojašnjava nam ravnatelj LUSDŽ.
„Više puta se dogodilo da stranci pokidaju konope i unište vez lokalnog stanovništva“
Za kraj, jedan od vlasnika brodice čiji su podaci poznati redakciji prepričava nam štetu koja nastaje u luci zbog nejasnih procedura i odgovornosti LUSDŽ.
“Ako isplovite i netko se veže na vaš vez koji placate, a većinom su to stranci, problem vam neće riješiti ni LUSDŽ niti Peovica, već vi sami, pa se snalazite kako se i gdje vezati unatoč tome što taj vez plaćate. Više puta se dogodilo i da isti ti stranci pokidaju konope i unište vez lokalnog stanovništva, koji opet sami morate popraviti angažiranjem skupog ronioca LUSDŽ”, komentira naš sugovornik.
Maroević tvrdi kako je procedura takva da ako se bilo tko od korisnika makne s veza, a na njegovo mjesto stane netko drugi, obveza Lučke uprave, odnosno koncesionara Peovice, je da korisnika makne s tog veza, naplati mu ga po cijeni dnevnog veza te mu uruči nalog za napuštanjem.
“Ovdje se radi o održavanju reda u luci. Naplata lučkih pristojbi je ugovor koji imamo s Peovicom, a ujedno je to naša osnovna djelatnost koju radimo s njima. I taj dio je apsolutno naša obveza.
No, što se tiče same opreme, situacija je nešto drugačija. Kada smo preuzimala luku, legalizirali smo stanje koje smo tada trenutno zatekli, tako je tu bilo i opreme pojedinaca za koju potpisivanjem ugovora ne možemo odgovarati jer je njihovo vlasništvo i oni sami za to odgovaraju (konopi, lanci, blokovi i sl). Upravo zato u ugovoru mi smo se svoje odgovornosti odrekli jer to nije pod našim vlasništvom.
Takav je slučaj na Cetini, ali u svim drugim lukama gdje mi napravimo sidreni sustav, istoga i održavamo”, navodi Maroević.
Budućnost vezova na dijelu Cetine
Ravnatelja LUSDŽ smo upitali o budućim planovima dijela luke u Omišu.
“Prvo planiramo gatove u Cetini da bi što veći broj korisnika dobio komunalni vez. Za sve korisnike koji imaju bilo koju primjedbu, otvorena su naša vrata i mogu doći u Lučku upravu. S obzirom na to da na snagu stupa novi pravilnik, svi korisnici luke moraju imati ugovor o komunalnom vezu. Tako ćemo legalizirati sve vezove. Tko ne bude imao temelje za ugovor, ići će im naplata dnevnog veza. Zato nastojimo uvesti red kako bismo potpisali nove ugovore, vidjeli čime raspolažemo I krenuli u obnovu”, zaključio je Domagoj Maroević.
Nadamo se da i ovo obećanje neće biti ludom radovanje.
