Kapetan se odlučio progovoriti za medije. Najiskusniji među Bijelima, 33-godišnji Lovre Kalinić, ne želi šutjeti. U trenucima kada Bijeli prolaze kroz neugodno razdoblje, u danima kada trpe silne kritike nakon dva poraza u seriji, Kalinić je osjetio potrebu kazati što mu je na jeziku. Reći sve ono što misli, bez okolišanja, pišu Sportske novosti.
Dani nakon poraza u Velikoj Gorici na površinu su iznijeli gomilu negativnih emocija, komentara?
- Nisam populist, nisam čovjek koji skuplja poene na Hajduku. Zato, ako bih se zamarao time što će reći ljudi, nikad se ne bih bavio sportom. Žalosno je da su dva poraza došla kao povod za širenje niza negativnih priča.
Javnost se danima bavi pričama o tome kako su popucali odnosi u svlačionici Hajduka?
- Nepotrebno i bez osnova širi se negativni kontekst. Ali recimo da je to sve dio procesa. Treba ostati sabran, treba gledati realno. U redu, odigrali smo loše, izgubilo se što se nije smjelo, ali misliti da ćeš 36 kola sve dobivati, to je nemoguće, to je čista iluzija. Mi nismo ispali iz borbe. Ne bih rekao da je sve tako loše, mi smo i dalje ista momčad. Dogodilo se što se nije smjelo, ali svi smo zajedno i podići ćemo se. Uvjeren sam u takav daljnji tijek zbivanja.
Nećemo preskočiti temu raznih priča o bojkotima, o klanovima unutar svlačionice, o svađama...
- Volio bih da postoji Big Brother kamera da se vidi tko se s kime druži i što se događa. Gdje god sam bio, nigdje nema druženja igrača, a u Hajduku - sasvim druga priča! Kod nas je svatko sa svakim dobar. U Aston Villi je profesionalizam do krajnjih granica. Dođeš na trening, nitko te ništa ne pita. Odradiš i ideš kući. Ovo što mi imamo u klubu, naše kave, druženja, toga nigdje nema. Stalno smo na okupu, posebno stariji. Mlađi igrači nisu na svakoj kavi, ali nekakva izmišljanja priča, da je onaj za ovog, onaj protiv onoga, to je tužno. Previše sam godina u Hajduku i moram reći.
Ne želite šutjeti, prelaziti preko svega?
- Osobno takve priče doživljavam kao tragediju jer ako šutimo, ništa ne komentiramo, nije u redu. Zato u ovoj situaciji moram reći: ljudi, dosta je s tim glupostima, dosta je zamaranja mozgova nebitnim stvarima. Ako je netko nekoga poslao u onu stvar, to je normalno u sportu. Pa to se događa u životu svaki dan. Ako se šuti, tu je problem, onda bi značilo da nikome nije stalo. Ali kod nas se sve predimenzionira. Od euforije do kanala u sedam dana, takav je naš proces. Stalno u klubu težimo nekom idealu, želimo sve dobiti, ali postoje i protivnici. Naravno, svatko od nas želi pobijediti, nitko nije došao izgubiti, ali ne pita se sve uvijek samo nas.