U današnje vrijeme, kada prelistavamo društvene mreže, sve češće nailazimo na 'influencere' koji pokušavaju privući pažnju promoviranjem raznih sadržaja. Internet je prepun takvih profila, pa je ponekad teško pronaći nešto zaista kvalitetno i autentično. Upravo zato nas u moru površnih sadržaja posebno iznenade oni koji svojim objavama zaista motiviraju i inspiriraju.
Jedan od njih je Omišanin Karlo Kovačić (47). Razgovarali smo s njim i doznali njegovu priču za koju vjerujemo da će biti inspiracija mnogima.
Karlo je već deset godina pacijent onkologije i živi s dijagnozom koja bi slomila mnoge. Rak gušterače, bolest od koje više od 90% oboljelih nažalost ne preživi, samo je jedan dio njegove borbe koja je započela 2014.godine. Na sve to, dvije godine kasnije, dijagnosticiran mu je i rak jetre.
Nakon brojnih operacija i kemoterapija, Karlo je ostao bez polovice svojih organa – nema cijelu gušteraču, dio crijeva, žučne kanale, velik dio želuca te mu je preostala samo četvrtina jetre. Prije četrdesete, postao je stopostotni invalid i umirovljenik. U potpunosti je promijenio prehranu, počeo vježbati, trčati, planinariti…a danas njegova bolest miruje što liječnici smatraju pravim čudom.
Spas u prirodi
Spas je potražio u prirodi, a danas je iskusni planinar i speleolog. Za Dalmaciju Danas je ispričao kako je sve krenulo.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
„Oduvijek sam volio boraviti u prirodi, među šumama, planinama, borovima, no do svoje dijagnoze nisam aktivno planinario. Kada mi je 2014. otkriven karcinom gušterače, nakon brojnih operacija i početnog šoka, počeo sam sam planinariti, a zatim sam se učlanio se u planinarsko društvo u Omišu.
Iako sam prve uspone napravio sam, poput toga da sam sam istraživao Biokovo, a najljepši osjećaj je bio popeti se sam na vrh. Ipak, to nije ni pametno ni preporučljivo. Fizički je bilo teško pogotovo meni jer sam stopostotni invalid, ali rasterećenje, mir i tišinu koje dobivaš penjanjem je neopisivo. Osjećaj je kao da nisi ni na nebu ni na zemlji“, opisuje nam Karlo svoje planinarske početke.
Popeo se na najnepristupačniji vrh u Hrvatskoj
Zanimalo nas je koji su mu bili najzahtjevniji planinarski pothvati.
„Najzahtjevniji pothvati su mi bili oni najnepristupačniji planinarski vrhovi a to su Sveti Ilija i Šćirovac Miletnjak na Biokovu. Potonji se vodi kao najnepristupačniji u Hrvatskoj i na njega sam se popeo sam“, priča nam Karlo koji je u svom planinarskom pohodu upoznao svoj 'čopor'.
„Tijekom planinarenja upoznao sam brojne ljude, koji su ovako kao ja samotnjaci, dakle ne pripadaju nijednom planinarskom društvu, ali stvorili smo tu nekakvu grupu gdje često zajedno radimo izlete tako smo išli na Sinjal, bilo je baš prava pustolovina zbog loših zimskih uvjeta“, ističe Karlo, a potom opisuje najopasniji dio.
“Na oznaci stoji samo 45 min do Sinjala od skloništa, ali to je bio najkritičniji, najopasniji, ali i najadrenalinskiji dio puta. Naravno, markacije su zatrpane, nema zimskih markacija, imamo samo tragove na satovima i mobitelima. Smjer ide zaleđenim padinama s velikim opasnostima od poskliznuća, obavezno smo jako zabijali dereze, samo dvoje je imalo cepine koji su bili neophodni pa su oni išli prvi, a mi smo koristili štapove kao nekakvu zamjenu za cepine. Vidljivost je bila manja od 10 metar ili čak samo 5, srećom nije bilo prejakog vjetra. Ipak uspjeli smo doći do vrha, poslikati se i vratiti do skloništa“, objašnjava nam strastveni planinar.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Karlo kaže da je napravio početničku grešku koju nikako ne savjetuje drugima.
„Uvijek učite o iskusnijih kolega, kakvu obuću i odjeću nositi, isto treba prilagoditi i svome tijelu pogotovo meni s dijagnozom koju imam i prekomjernog znojenja. Može biti jako opasno po zimski uvjetima.
To su bili neki počeci, a onda sam upisao planinarsku školu u planinarskom društvu Imber, te bi svakako početnicima to i preporučio. Ja sam išao na divlje pa tek onda upisao školu, a trebalo bit obrnuto“, priča nam Karlo.
Zaljubio se u speleologiju
Osim planina, njegova strast su i špilje.
„U sklopu planinarske škole išli smo na izlete u špilju, tada sam se zaljubio u speleologiju što bi rekao da je još jedan dodatni ekstrem. Završio sam speleološku školu tako sam istraživao najdublju jamu Biokova, Njemicu. Spustio sam s na nekih 600 metara što mi je najveća dubina u jamama. Treba biti jako dobro psihički i fizički spreman te poznavati i koristiti se opremom budući da se radi o ekstremnim pothvatima“, ističe Kovačić koji se ne može odlučiti što mu je draže planine ili jame.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
„Sve mi je isto. Kao planine i more. Tako često s planinarskom ekipom gumenjakom idemo na mjesta koja nisu tako lako dostupna poput Jabuke, Biševa, Palagruže. Volim izolirane pučinske otoke. Posebno lijepo mi je bilo penjati se na Jabuku, jako je nezgodno i malo se ljudi uspije popeti, ali je prava pustolovina. Morate se 5 sati na gumenjaku treskati, a onda se popeti na tu gromadu, teško je i opasno. Ali uz kvalitetno osiguranje smo uspjeli doći do vrha 97 metara. Imao sam osjećaj da sam na vrhu svijeta“, opisuje naš sugovornik, a potom nam otkriva svoj najdraži uspon.
„To bi bio najveći vrh na koji sam se uspeo ikad, vrh Pločno na Čvrsnici u BiH, 2228 metara prešli smo u zimskim uvjetima. Definitivno najatraktivniji i uzbudljiviji uspon“, otkriva nam Karlo.
„Neispravne oznake zaista mogu biti opasne“
Karlo Kovačić uskoro će postati i profesionalni planinarski vodič.
„Završio sam tečaj za vođenje na nepristupačnim terenima, a za nekih mjesec dana očekujem ispit i službenu iskaznicu za planinarskog vodiča. Osim speleološke škole, završio sam i tečaj za čuvara planinske prirode i tečaj za markiranje planinarskih staza“, opisuje svestrani Karlo.
Dotakli smo slučaja iz Omiša koji je puno medijske stupce kada su namjerno postavljene krivo oznake koje vode u provaliju.
„Postoje agencije koje ne razumiju planinarske oznake, jasno da nekome tko nije planinar je razumljivija oznaka strelice nego naši crveni krugovi. To ne zna netko tko nije planinar. Neispravne oznake zaista mogu biti opasne i zato je važno da one budu ispravne kako se ne bi događalo još tragedija“, navodi naš sugovornik.
Naš sugovornik je podijelio vrijedne savjete za planinare početnike.
„Javite se nekom planinarskom društvu ili iskusnoj ekipi planinara. Prikupite znanje i nemojte planinarit sami jer i najiskusniji planinari koji su se uspeli na Mont Everest poginu banalno zbog jedne sitne pogreške, zato budite oprezni i osigurajte se“, poručuje Karlo Kovačić.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
„Nije mi cilj osvajati vrhove“
Kaže nam, mnogo zacrtanih ciljeva je još ispred njega koje namjerava ostvariti.
„Prvo postati službeno planinarski vodič čije su odluke zaista zahtjevne jer ipak snosiš dio odgovornosti za ljude. Njihov si edukator, moraš imat iskustva i autoriteta“, kazuje planinar koji uspomene i vrhove ne mjeri u brojkama.
„Ima onih kojima je cilj što više se popeti, doživljavaju to kao sportsku aktivnost, a ne ljubav prema prirodi. Ja nisam takav, meni brojke ne znače ništa i nije mi ih cilj osvajati. Cilj mi je uživati u usponu“, rekao je Karlo Kovačić za kraj našeg razgovora.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
