Kaštela su u zadnjih nekoliko godina doživjela svoj procvat. Gradi se na sve strane, i sve više mladih izaberu ovaj grad za zasnivanje obitelji. Pored mladih obitelji, tu živi i dosta starije populacije, pa smo u ovim ''Kaštelanskim pričama'' odlučili provjeriti kako žive naši kaštelanski umirovljenici. Bablje ljeto koje nam se nije desilo u rujnu, izgleda da je svoje zlatne zrake bacilo na kraj listopada, što je mnoge umirovljenike izvuklo na balote, karte ili skupljaju vitamin D na nekoj od klupa duž kaštelanske obale.
''Svaki dan nam se žali na politiku i na mirovinu..."
Potragu za sugovornicima počeli smo na rivi u Kaštel Štafiliću, gdje je nekoliko umirovljenika razgovaralo o tekućoj problematici. Na prvu nisu bili spremni za razgovor, ali su nam rekli kako im je lijepo u Kaštelima, u kojima žive od svog rođenja.
''Ajde pričaj kako primaš malo pinez, i kako ti je Plenković smanjio mirovinu'', dobacuje jedan vremešni Kaštelanin drugom, te kroz smijeh govori.
''Svaki dan nam se žali na politiku i na mirovinu, a vidi sad neće ništa da kažije'', govori te nastavlja.
''Ma nama je dobro ovod, imamo ist i pit, krov nad glavom i što nam više triba'', govori nam ovaj Štafilićanin te na bicikli napušta ekipu s klupe uz mahanje rukom. I mi napuštamo ovu veselu družinu, te šetnjom dolazimo do Đardina u Kaštel Novom gdje smo zatekli dvije umirovljenice koje su bile spremne za razgovor.
''Nama je lijepo u našim Kaštelima. Obje smo bake, pa veći dio dana provedemo oko unuka, ovisi u kojoj smjeni nam djeca rade pa nam tako dovedu unuke. Jutra provodimo na Gabinama na kavi, a popodne kad smo oslobođene čuvanja guštamo na klupi. Uvijek se netko trefi za ćakulu. A sad kad me pitate za mirovinu, reći ću vam da je mala, kao i svima u Hrvatskoj. Uvijek može biti gore, ali evo zdrave smo, relativno, pa se na ništa ne smijemo žaliti'', govori nam ova Novljanka.
Šetnjom donjokaštelanskom rivom nismo baš sreli puno svijeta, nije bila gužva ni na pazaru. Gospođe na štandovima se žale na prodaju, jako malo ljudi kupuju. Zatvorena je ribarnica, pa je i to još jedan od razloga zašto nema kupaca, jer se većina trgovina preselila na staru, kaštelansku cestu.
Moramo napomenuti kako Kaštela imaju nekoliko Društava umirovljenika. Prostorije se nalaze u Kaštel Novom, ''Lažani'' u Kaštel Kambelovcu i u Mjesnom odboru u Kaštel Sućurcu. Prostorije u Kaštel Novom su nedavno obnovljene, a Grad Kaštela ih je ustupio na korištenje umirovljenicima. Prostor je kompletno uređen za boravak umirovljenika, klimatiziran s malom kuhinjom, tv prijemnikom te stolovima i stolicama na kojima umirovljenici najčešće igraju šah ili karte. U dogledno vrijeme želi se sagraditi sanitarni čvor, kako nam iz udruge pojašnjava Mirjana Baričević. Za korištenje prostorija potrebno je platiti godišnju članarinu koja iznosi 13 eura, a kao Društvo često organiziraju razna putovanja.
Udruga umirovljenika ''Lažani''nalazi se u Bratskoj kući u Kaštel Kambelovcu te kako kaže njihov predsjednik Mate Taraš broji oko 300 članova. Kod njih je potrebno uplatiti godišnju članarinu od 10 eura, kako bi se mogle koristiti prostorije za druženje i razne društvene igre. Udruga je članica Matice umirovljenika Hrvatske te organizira razne izlete, odlaske u toplice, hodočašća po simboličnim cijenama za svoje članove. Prostor ustupaju i raznim udrugama po potrebi, a dva puta mjesečno dolaze im zdravstveni djelatnici te mjere tlak i šećer korisnicima.
Sućurački umirovljenici, po riječima predsjednice, Milojke Vicetin, jako aktivno sudjeluju u društvenom životu Kaštela. Oni često odlaze na razne izlete, imaju čak i trodnevne izlete gdje im Grad Kaštela financira dio troškova. Godišnja članarina ima je 10 eura, a okupljaju se dva puta tjedno, utorkom i petkom od 17 do 19 sati u prostorijama Mjesnog odbora. Od prvog do trećeg mjeseca u prostorijama organiziraju tombolu, a u vrijeme Adventa organiziraju humanitarne akcije, prikupljanje poklona za djecu iz Doma Miljenko i Dobrila.
Šetnjom smo tako došli do poznatog balotaškog okupljališta, istočno od hotela Palace. To je poznato okupljalište umirovljenika i zaljubljenika u balote, briškulu i bevandu. Tu se prodaje i verdura iz vrta, sve kako bi se dodao još koji euro mizernoj mirovini.
Za stolom zatičemo veselo društvo na balotama te nam vremešni gospodin iz Lukšića započinje svoju priču.
''Dite moje, mora mi bit dobro u Kaštelima, kad tu živim već 78 godina. Dobro je, dobro je ovo misto za život. Sunce nam je, imamo more, malo vrtla i nekako se preživljava. Poslijepodne sam na balotama, ne igram više, nego promatram. Mirovina bi mogla biti bolja ali što je tu je'', objašnjava nam ovaj Kaštelanin. Za susjednim stolom pije se bevanda , prate se balote . Onako nevoljko odgovaraju na moja pitanja, ali ipak uspijemo uspostaviti komunikaciju.
"Idemo leć u 8 uri navečer"
''Žena i ja imamo skoro 70 godina staža i 730 eura mirovine. Ne pitaj me kako živimo'', kroz smijeh nam priča, pa nastavlja.
''Žena je radila u'' Jugoplastici'', skoro dvadesetak godina, pa kad se ''Jugoplastika'' ono raspala, prešla je u ''Keruma''. Otišla je u prijevremenu mirovinu, pa joj Milanović skinija ono 20 %, pa evo nitko više ne vrača. Ja sam invalid od 90-ih. Imamo mali vrtal, šta'š od njega, dobijem 10 kg kumpira, i 20 poma i 20 salate. Ujutro sidim oko kuće, brojim koliko auta prođe uz ulicu, a popodne na balotama, eto kratimo vrijeme. Zimi kad ne pada kiša tu smo, kad je grubo vrijeme idemo leć u 8 uri navečer'', kroz smijeh nam priča Ivan iz Rudina.
Napuštamo naše vesele balotaše te se upućujemo dalje prema Kambelovcu. Kambelovsko brce je jedino brce na kojem ima ''života'', djeca se igraju, a roditelji ispijaju kavu u obližnjem kafiću. Ispred Ribole par umirovljenika degustira omiljeno hmeljsko piće, gledaju ribare koji se spremaju na more. Idilično, umirovljeničko poslijepodne. Tu pronalazimo i jednog mladog umirovljenika.
''Eeee, teško je u Kaštelim ostarit', a ne poludit''
''Život u Kaštelima je jako lijep. Ovo je siguran grad. Moš pustit dicu da se igraju, ulaže se u razvoj grada. Ima puno sadržaja, premda mnogi negoduju, ali ima. Naš svit ti je ono, nema ništa, ali nigdje iz kuće ne ide. Mirovine bi mogle bit veće, ali evo mi većinom imamo vrtal, vinograde, masline pa nekako izlazimo na kraj. Da je savršeno, nije, ali kad pogledamo i u razvijenim zemljama umirovljenički život je težak'', zaključuje ovaj umirovljenik.
Na kraju naše priče o umirovljenicima moramo spomenuti i potpore, jednokratne pomoći i olakšice koje daje Grad Kaštela. Tu možemo ubrojiti božićnice, sufinanciranje ogrjeva i električne energije za socijalno ugrožene osobe.
U ovoj umirovljeničkoj priči svi se slažu u jednom, kako su Kaštela jako lijepo mjesto za život. Grad koji se razvija, napreduje. Grad u kojem se ulaže u društveni život.
''Ćerce, jel' se sićaš onog natpisa na staroseljskom portu'', pita me jedan Kambelovčanin.
''Mislim, kako znam o čemu govorite'', govorim.
''Eeee, teško je u Kaštelim ostarit', a ne poludit'', govori kroz smijeh i nadodaje.
''Ali ja nigdi drugdje na svitu ne bi živija'', zaključuje naš Ante.
