Kaštela ove godine pišu jako lijepe priče, a jedna od takvih je proglašenje najbolje policajke. Povodom Dana policije i blagdana Svetog Mihovila Maja Tokić iz PU Kaštela proglašena je za najbolju policajku. S Majom smo popričali nakon primljene nagrade koju joj je uručio gradonačelnik Kaštela Denis Ivanović.
-Majo kako ste se Vi završili u policiji?
''U policiji sam završila sasvim spontano 1995. godine. S osamnaest godina počela sam raditi kao službenik u Zračnoj luci Kaštela. Roditelji su vidjeli oglas, uputili me, pa zašto ne probati. U međuvremenu sam završila Pravni studij i ukazala se potreba za službenikom u Pravnoj službi u Policiji , te sam se prebacila na to radno mjestu. Tu je bilo jako dobro ali nakon nekog vremena sam osjetila potrebu za nečim drugačijim. Htjela sam napraviti nešto za svoj grad, maknuti se malo iz ureda''.
-Danas radite kao službenik za prevenciju. Što to točno podrazumijeva?
''Ja koordiniram rad kontakt policajaca, kojih u Kaštelima imamo četiri. Radim na javni okupljanjima te radim prevenciju po vrtićima, osnovnim i srednjim školama. Kad smo u obrazovnim ustanovama pokušavam situaciju predstaviti onakvom kakva jest. U vrtićima ima dosta zanimljivih situacija jer to su ipak mala djeca dok u školama pričamo o malo ozbiljnijim situacijama. Tu zna biti i delinkvencije, pokušavamo pričati o alkoholu, drogama, nikad ne uljepšavamo situaciju, i ako svojim govorom utječem barem na jedno dijete koje je, možda, krenulo pogrešnim putem ja sam zadovoljna''.
-Kako je danas biti žena u Policiji?
''Jako stresno i naporno odmah Vam moram reći. Na terenu radim zadnjih šest godina, i naišli smo na mnoge stresne i lijepe situacije. Danas u kaštelanskoj PU ima 30 % žena i sve su jako dobri i kvalitetni službenici. Nama je možda teže jer trebamo uskladiti poslovne i obiteljske obveze, mnoge smo majke. Imamo dosta teške i zahtjevne smjene, ali uspijevamo sve uskladiti''.
-Kako na žene u Policiji reagiraju muški kolege, a kako građani kad izlazite na teren?
''Naši kolege su jako dobri, ja stvarno nemam nikakvih problema. Možda ima mali broj onih starijih kolega koji bi da mogu birati za partnera izabrali muškog kolegu ali nemaju pravo izbora. Žene na terenu imaju bolju komunikaciju, puno situacija znaju primiriti. Imali smo ovaj vikend jednu akciju u kojoj se jedna djevojčica prepala kolege, kad ju je on nešto upitao. Kad je vidjela mene potpuno se otvorila. Kad smo na terenu zbog obiteljskog nasilja, ili nasilja bilo koje vrste, ti počinitelji se nekako povuku kad ugledaju ženu. Ja imam jako dobar odnos s građanima, znaju mi se javljati na mobitel. Sretnu me u gradu pa se javljaju, i tako. Ali isto tako smo zahvalne i našim muškim kolegama koji nam uvijek čuvaju leđa''.
-Osjećate li se drugačije kad obučete odoru?
''Pa, možda, malo. Kad kroz selo prođem u trenirci dok šetam, pola ljudi mi se ne javi. Kad obučem odoru svi se javljaju, svi me gledaju drugačije. Imaju neku vrstu poštovanja, neće ispred mene parkirati na zabranjeno mjesto, jednostavno gledaju me drugim očima''.
-Kroz svoj posao prošli ste kroz razne situacije. Možete li nabrojati lijepe i ružne, ili one koje su ostavile utjecaja na Vas?
''Pa u našem poslu imam svakakvih situacija. Lijepa stvar je kad utječem na neko dijete koje je krenulo krivim putem. O tome nemamo statistiku ali znaju nam se javiti odgojiteljice ili razrednice pa nam prenijeti informaciju o stanju nekog djeteta. Drago mi je kad neko dijete za koje znam da je krenulo krivim putem takne moja priča, pa ga nakon nekog vremena vidim kao ozbiljnog čovjeka koji je krenuo pravim putem. Ima jako puno ljudi koju žele samo razgovarati. Oni znaju da ima ja ne mogu pomoći ali im je lakše nakon razgovora ili kad ih uputimo u neku instituciju. Najstresnija situacija je obiteljsko nasilje, kad moramo ulaziti u neku obitelj. Meni je nečiji dom svetinja, i jako mi je teško kad moramo intervenirati. To mi baš teško padne. Teške su situacije kad idemo s mrtvozornicima, kad u stanu zateknemo mrtvu osobu. Bude mi teško kad moramo prekapati po tuđima stvarima, ali to nam je posao''.
Za ovu simpatičnu Kaštelanku same riječi pohvale je imao gradonačelnik Kaštela Denis Ivanović.
''Pa evo, mislim kako je ovo godina žena u Kaštelima. Nedavno smo dobili predsjednicu Gradskog vijeća, a evo sad imamo najbolju policajku. Naša Maja jako dobro surađuje s Gradom Kaštela, često komuniciramo, te joj želim još mnogo mirnih godina u kaštelanskoj Policiji'', kazao je prvi čovjek Kaštela.
O Maji kao najboljoj policijskoj službenici pričao je načelnik PU Kaštela Neno Gudelj, te naglasio kako ima jako dobru komunikaciju sa svim kaštelanskim ustanovama. Po njegovim riječima ona je svojim predanim radom zaslužila ovu nagradu. Uvijek je tu kao podrška kolegama, uvijek je tu za građane te se trudi svoje znanje prenijeti na mlade kolege.
-Nakon što završi Vaša smjena i skinete odoru, kakva je Maja u privatnom životu?
''Ja sam majka dva sina koji kažu kako neće završiti u Policiji. Moj suprug je, također, policajac u PU Brač, i moram Vam reći kako nas djeca ne doživljavaju kao policajce nego smo samo roditelji. U slobodno vrijeme se volim ''isključiti'' od ljudi, jako volim šetnje sa psom po Kozjaku. Volim rad u vrtu i knjige. Slabo gledam televiziju. U slobodno vrijeme baš bježim od ljudi, godi mi samoća i mir, tako punim baterije.
-Gdje se vidite u neko dogledno vrijeme? Ima li nekih neostvarenih želja u Vašem poslu?
''Ja sam za sada zadovoljna. Uvijek ima prostora za napredovanja ali ja sam svoje ambicije u Policiji već ostvarila. Nekako ću kalkulirati s godinama. Kad vidim da me ovaj posao na terenu zamara ili da mi ga je teško obavljati, uvijek postoji neka vrsta uredskog posla kojem se mogu vratiti. Za sada sam tu gdje jesam i uživam'', kaže policajka.
