Klapa Ankora osnovana je u kolovozu 2009. u Podstrani. Njeguje izvorni klapski izričaj, te obrade duhovnog i svjetovnog karaktera, a svojom interpretacijom i načinom prenošenja osjećaja ne ostavlja ravnodušnim slušatelja. Sudionik je brojnih smotri, humanitarnih koncerata i festivala, a od početka djelovanja sudjeluje na festivalu dalmatinskih klapa u Omišu.
Članice klape sa svojim voditeljem Mirkom Radanom vrijedno rade na promicanju tradicijske klapske pjesme, ali i promicanju kulturno turističkih vrednota općine Podstrana, gdje god da nastupaju.
U razgovoru za Dalmacija Danas članice klape Ankora otkrile su što misle o budućnosti klapske pjesme, koji im je najdraži nastup te zašto klapa ne može postojati bez prijateljstva.
Kada je klapa osnovana, tko su članice i tko od osnivača još pjeva u klapi?
Klapa je osnovan 2009. u Podstrani. Sadašnje članice su prvi sopran Kristina Zubić, drugi sopran Kristina Ujević Nikolac, prvi alt Maja Raič, prvi alt Jadranka Zelić, drugi alt Ivana Dedić, drugi alt Anamarija Kodžoman i drugi alt Marina Coce. Od osnivača klape pjevaju Kristina Zubić i Jadranka Zelić.
Lanjsku godinu ćete pamtiti po uspjesima. Pala je treća nagrada Perasta . Na FDK Omiš ste osvojili prvo mjesto publike, treće žirija. Što stoji iza takvog uspjeha?
I prije je bilo uspjeha, ali prošle godine i struka je prepoznala naš rad što nas posebno veseli. Uspjesi nisu došli preko noći. Predan rad i mnogi sati vježbe ugrađeni su u dostignuća, ali posebnu zaslugu za dostignuća, naš razvoj, napredak ima naš maestro, gosp. Mirko Radan koji je svojim viđenjem „a capella“ pjevanja oblikovao našu klapu do prepoznatljivosti.
Bilo je tu i drugih nagrada…?
- Da, na Festivalu klapske pisme u Posušju osvojili smo prvo mjesto publike i stručnog žirija. Nagrada stručnog žirija nas je oduševila jer je pokazatelj napretka, a nagrada publike posebno nas je obradovala jer upućuje na spoznaju da se naša izvođenje klapske pjesme publici dopada. Mi pjevamo iz ljubavi prema klapskoj pjesmi, za sebe , ali i za sve one koji nas žele slušati.
Koliko vam znače nagrade kao poticaj u daljnjem radu?
Ne pjevamo samo na festivalima. Pjevamo na smotrama klapa, ali u drugim prigodama. Za nas je nagrada i pljesak, oduševljenje publike. Formalne nagrade kao što su nagrade žirija za nas su priznanje glazbene struke, pa su nam na neki način smjerokaz za daljnji rad, a nagrade publike nosimo u srcu.
S obzirom na dosad odrađene nastupe čini se da i ove godine ne stajete s tempom?
Najintenzivnije razdoblje je pred nama. Nadam se da ćemo i pored obaveza koji ima svaka članica u svakodnevnom životu uspjeti odazvati se na svaki nastup. Želja nam je nastupati što više.
Koliko zvuk jedne klape određuju predispozicije svake pojedine pjevačice, a koliko voditelj?
Kvalitetu svake klape u najvećoj mjeri određuje sposobnost voditelja da od svakog člana – članice klape dobije maksimum glasovne sposobnosti, skladno ih spoji, te postigne potrebnu dinamiku uz savršenu perfekciju. Glasovne mogućnosti svake pojedine pjevačice limitirajući su čimbenici.
Kako se financirate i imate li išta protiv da klape same zarađuju?
Temelj financiranja su sredstva dobivena iz proračuna Općine Podstrana, na osnovu plana i programa rada. Osim navedenog, ponešto sredstava uprihodimo nastupima na nekim kulturno-turističkim manifestacijama. Sve u svemu nedovoljno za realizaciju težnji kao što su nastupi izvan zemlje na koje smo pozivani, izdavanje nosača zvuka ili financiranje većeg broja proba. Protiv mogućnosti da se klape same financiraju nemamo ništa, ali gdje su financijeri? Nastupi na smotrama se ne plaćaju, oni su prilika za nastup i za kontakt s zaljubljenicima u klapsku pjesmu, a estradu na kojoj se plaćaju nastupi, drže komercijalizirane klape i njihovi menadžeri.
Kada klapa prestaje biti klapa kada je u pitanju repertoar?
Klapa ostaje klapom sve dok pjeva a capella, dakle bez glazbene pratnje, nevezano za repertoar. Dalmatinska klapska pjesma u repertoaru je svake klape, ali tu su i obrade narodnih pjesama, popularnih skladbi te duhovne pjesme. Uvođenjem instrumentalne pratnje, klapa prestaje biti klapom, što ne znači da je uvođenje glazbala nepoželjno, što više uz glazbala pjesma dobiva nov izričaj.
Zamjetno je opao interes za komercijalnim klapama zadnjih godina. Kako to tumačite?
Ne zanima nas posebno komercijalizirani klapski svijet. Ako je interes slušateljstva za njihovo izvođenje opao, pretpostavljam da je to zbog zasićenosti njihovom nazočnošću, ali i stagnacije na razini dostignutog.
Ima li straha za izvornu klapsku pismu?
Nema. Brojnost klapa i voditelja, koji se vraćaju izvornim pismama, garancija su opstanka iste.
Može li klapa postojati bez prijateljstva?
Komercijalizacijom nekih klapa čini mi se da se kod njih izgubio „duh“ klape, pa ipak postoje. Prava klapa po meni ne može bez prijateljstva, čvrste povezanosti i međusobnog druženja, a sve protkano ljubavlju prema pjesmi.
Ide li FDK Omiš u pravom smjeru?
Zasigurno da. FDK Omiš jedinstven je po sadržaju i mogućnostima koje pruža klapama. U sadržaju ovog festivala su večeri debitantskih i mješovitih klapa, dislocirane na otoke. Zatim večeri izvornih napjeva i novih skladbi. Autorske večeri. I kao kruna festivala natjecanje ženskih i muških klapa. Posebno veseli što je opredjeljenje struke festivala na izvornoj klapskoj pjesmi.
Koji je po vama najklapskiji grad?
Popularnost klapskog pjevanja naglo raste od 90-tih pa na ovamo. Danas gotovo svako selo, općina i grad ima svoju klapu, pa i više njih, kako na otocima tako i u priobalju, ali i u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Klapska pjesma izišla je iz okvira regije u kojoj je ponikla, te ima svoje izvođače i poklonike i u susjednim zemljama. Radi navedenog nemoguće je neki grad proglasiti najklapskijim, ali sigurno je da je epicentar klapske pjesme bio i ostao grad Omiš.
Najdraži nastup ikada i zašto?
Teško se je odrediti za jedan nastup. Kao što sam već rekla, pjevati volimo. To na neki način određuje odgovor na Vaše pitanje. Naši nastupi na kojima smo nagrađeni glasovima publike i njenim aplauzom, dakle nastupi na FDK Omiš i Festivalu klapske pisma Posušje, ipak su nam najdraži.