Iza imena Leonardo Della Vega i Leo Lendić krije se ista osoba. Riječ je o fotografu koji je rođen i odrastao u Splitu, a svako malo nas oduševljava svojim fotografijama nastalima u voljenom gradu. Bilo da je riječ o fotografijama koje prikazuju ljude i ljudske sudbine ili pak pejzaže - one nas ostavljaju bez daha.
Svi oni kojima se sviđaju njegova djela, sada imaju priliku u svome domu imati djelić te ljepote. Naime, u pivnici Pivkan u Splitu (na adresi Šoltanska 10) u subotu s početkom u 17 sati održat će se prodajna izložba njegovih fotografija. Riječ je o crno-bijelim fotografijama (samo je jedna u boji), a dio prihoda prikupljenog prodajom ići će u humanitarne svrhe. Dimenzije su 30x40 cm i 50x60 cm, a fotografije su uokvirene.
Rođen s aparatom u ruci
Za one koji ne znaju Leonarda možemo slobodno reći da se rodio s aparatom u ruci. Naime, fotografijom su se bavili njegov djed i dva ujaka, stoga ne čudi ljubav prema toj umjetnosti.
"Ovo smo zamislili kao lijepo druženje, kulturnu večer na kojoj ću ja predstaviti svoja djela. Inače, pripremam i izložbu koja će biti trilogija cijele moje obitelji. Svi iz moje obitelji su se bavili fotografijom, a izložba će imati naziv 'Fotografija živi vječno'. To će biti u dogledno vrijeme, a spojit će stari Split, Hajduk i današnje vrime gdje ću se dotaknuti ljudi na margini, socijale, što je inače moj žanr. Ova izložba koja se može pogledati u subotu je prava splitska priča sastavljena od fotografija na kojima su kadrovi Splita. Riječ je o već viđenim kadrovima, ali snimljenima iz drugih kutova", kaže nam Leonardo.
Leonardo je inače ekonomist, a fotografija je svojevrsni hobi.
"Bavim se fotografijom od šeste godine. Pokojni dida mi je dao svoj aparat i tako je krenulo. Prvu samostalnu izložbu sam imao sa 11 godina. A motivi? Bili su prekrasni, nije bilo kao danas - žica i antena, satelita, pijata. Split je bio puno ljepši, sjećam se tog Splita, bili su drugačiji kadrovi, drugačiji ljudi. Ne kažem da su danas grubi ljudi, ali bili su drugačiji - više nasmijani", kaže nam sugovornik.
Osim Splita, Leonardo često fotografira dolinu Neretve. Naime, neretvanski je zet.
"Zavoljeli su me, a Neretva je po temperamentu slična nama. Prekrasni su ljudi, volim se s njima družiti", otkriva.
A zašto Leonardo Della Vega, zanimalo je nas, a sigurno zanima i sve pratitelje lika i djela ovog fotografa.
"Ispalo je slučajno. Ja jesam Leonardo, ali je to bila jedna konspirativna doza - ajmo radit nešto, a da nitko ne zna tko si. Ne volim da mi netko povlađuje, ako je loša fotografija - reci da je loša. Ako je dobra - reci da je dobra. Jedini razlog zašto sam htio da se ne zna je - jer sam htio dobiti iskreni input. Živimo u vremenu gdje ima puno taštine i egotripera, a ja nisam opterećen. I dan danas puno ljudi ne zna kako izgledam", iskreno će Leonardo te dodaje da jednostavno ne voli kad netko u njega uperi fotoaparat.
Iako je rano uzeo fotoaparat u ruke, Leonardo je imao i jednu dužu pauzu - zbog posla. Prije 12 godina se vratio toj prvoj ljubavi, više iz radoznalosti.
Novo vrijeme nosi svoje, tako je razlika u procesu izrade fotografija danas i nekad - nebo i zemlja.
"To prije je imalo svoju draž u svakom pogledu. To je abeceda fotografije. Kad prođete taj fiksir, razvijač, te mirise i to iščekivanje u fotografiji, to je predivno. Danas možete korigirati, raditi što hoćete, ali nije mi to neki fetiš. Inače ne koristim photoshop, nastojim da fotografija bude što izvornija", otkriva nam.
Ljudi s margine
Često su na njegovim fotografijama ljudi s margine. Pitanje je kako reagiraju kada vide fotoaparat.
"To je često psihološki moment. Volim pričati s ljudima, dosta sam komunikativan. Bitna mi je ta inerakcija s ljudima. Ako želim slikat nekog na Matejušci s glavom u dimu, kupit ću kutiju duvana i prošetat do tamo. Sjednem s njima, opustim ih. Od ljudi koji su na margini je društvo diglo ruke. Zato se ja divim Đordani Barbarić i ekipi koja to radi. I sam sudjelujem dugi niz godina u toj priči, ali nastojim bit po strani. Treba pomoć tim ljudima, a grad ih je nažalost pun", otkriva nam sugovornik.
Otkrio nam je da voli stare majstore crno bijele fotografije, pa nas je zanimalo kako gleda na činjenicu da danas svatko tko ima mobitel - može biti fotograf.
"Vrime je brzo, mi živimo u potrošačkom društvu i bilo tko može snimiti neki lijepi ili ružni događaj. Ja nemam ništa protiv toga, ali to nije vrsta fotografije koja mene zanima. To je brza informacija. Neka ljudi fotkaju, nemam ništa protiv toga, dapače. Gledam fotografiju na neki drugi način. Ne fotografirate ono što vidite, nego ono što ćutite. Taj odnos unutarnjeg i vanjskog - u tome je čar. Dobiti tu neku priču. Netko snimi fotografiju i ispod nje napiše naziv. Nema potrebe, ona je medij, svatko će je pročitati na svoj način. Ja je tako doživljavam. Ja volim da je to priča. Ja recimo volim street fotografiju zato što je životna. To je neki momenat. Svetog Duju recimo možete slikat svaki dan, samo je pitanje koje je godišnje doba i na koji ćete kantun stat. A ovaj život, to je danas i nema ga više. To mi je fetiš", otkriva nam Leonardo.
Kaže nam i da nije sretan prevelikim brojem turista po gradu.
"Mene to sve živcira. Ima jedan moj post o fotografiji, zove se Drugo lice ljubavi. Ja želim prikazati drugo lice grada. U zadnje vrime fotografiram loše strane grada. Koliko ga god volim, toliko se na neki način probam borit protov toga. Ljeti sam manje ovdje jer me posao odvuče, budem van Splita, ali ono što sam vidio ovo ljeto me dotuklo. Prošetao sam s fotoaparatom i nisam imao što slikat. Doslovno. Ja sam malo retro u glavi i takve su mi i fotografije, moram bit iskren. Nije to više isti grad", kaže nam za kraj Leonardo.
