[VELIKO-SLOVO-POV]N[KRAJ-VELIKO-SLOVO]ema onog koga nije potresla tragedija nedužno oduzetog života. Svi mi znamo koliko je teško odgojiti dijete. Uložiš sve da bi bilo to dijete pristojno, dobro odgojeno, jer su djeca naše ogledalo. Bdijemo nad njima neprestano, i koliko god bili veliki, miran san imamo kad su svi kod kuće. Godine truda, neprospavanih noći, more ljubavi, u život djeteta utkamo sve svoje umijeće. Koliko vrijedi oko? Prst? Ruka? Neprocjenjivi su, a tek koliko vrijedi jedan život?
Nikad nisam mogla shvatiti da netko nekome prekine taj život. I sama sam prošla istu tragediju s bratom, i znam o čemu pričam. Nije to prekinut jedan život, prekinuto je puno njih. Oni koji pokopaju najmilijeg, više i ne žive. Da, dišu, hodaju jer ne mogu živi u zemlju, ali to više nije život. To je pakao, mučenje, to je sve ono što jedna obitelj nikada ne bi smjela proći. Kako se pomiriti s tim? Nikako. To je nemoguće. Sjećam se riječi moje pokojne mame, da je barem bio bolestan, pa bi se čovjek nekako i pomirio s tim, a kako ovako?
Žao mi je što živimo u ovakvom svijetu
I Split je doživio tu tragediju, jedan mladi život je prekinut na mučki i svirep način? Zašto? Zato jer nije bilo onako kako su narkomani zamislili. Ne znam detalje, i ne želim ih znati. Znam samo da se ovo nije smjelo dogoditi. Neće ološ na ološa, nego uvijek na dijete koje je dobro, pristojno. Ubijena je i sigurnost grada, odavno, ali ovo ju je dokrajčilo. Žao mi je što živimo u ovakvom svijetu. Žao mi je što se sve cijeni više od ljudske dobrote. Čovjek je tako prokleto biće. Nitko ne ubija iz obijesti osim čovjeka. Nitko ne zloupotrebljava inteligenciju da bi činio zlo, osim čovjeka. E moj čovječe, odavno si krenuo stranputicom.
Kako odgojiti dijete u današnje vrijeme? Kakve vrijednosti usaditi u njega? Ako ga odgajaš kao dobrog, i te kako će platiti ceh te dobrote. A ne možeš drugačije. Ne znaš. Odgajaš ga tako da ti bude ponos, odgajaš ga najbolje što možeš i znaš. A čine li svi tako? Okrenite se oko sebe? Ima dobrih ljudi, ali onih zlih još i više. Materijaliam, škrtost, pohlepa, manipulacija, okrutnost, bahatost… svega toga ima i previše. Na sve se stavilo cijenu, ali na dobrotu ne mogu i nikada neće moći. Žao mi je tih praznih ljuštura šta se ljudima zovu. Upravo zbog takvih, obezvrjeđuje se život.
Samo dušu nosimo sa sobom
Koliko vrijedi ljudski život? Pitajte one koji su izgubili najmilije? Pitajte njegovu majku i oca, njegovu obitelj? Voljela bih da nikada ne saznate kako je to kad izgubite nekog, zato jer se to nekome prohtjelo. Bože moj, koja strahota. Nesvjesno ćete stavit pijat na stol za tu osobu, nesvjesno ćete ga zazvati… Ima li veće tragedije od toga da roditelj pokopa dijete? Nema. Upravo zbog straha od takvog gubitka i imam troje djece.
Duboko sam potresena. Suosjećam s obitelji. I zato… pošto nitko od nas ne zna kad će zadnji put udahnuti, barem se potrudite da budete dobri ljudi. Ne kukajte ako nemate nešto materijalno, važno je samo da ste živi i zdravi. Jer… kad čovjek umre, iza njega ostaju samo dobra djela. Samo dušu nosimo sa sobom, a na njoj piše kakvi smo bili.
Iskrena sućut obitelji
