Jedno srce, jedna duša!
Kad god igra hrvatska nogometna reprezentacija ali i bilo koji nacionalni tim ili natjecatelj, uvijek smo kao navijači na vrhuncu svojih zadaća – uz sve prilike i neprilike smo uz njih i bodrimo ih na svim stranama svijeta.
.png)
Bilo nas je puno koji smo nakon Svjetskog prvenstva u Rusiji teško „žvakali“ neuvjerljive utakmice nogometne reprezentacije i nevoljko vrtili glavom kako se odvija smjena generacija ali ono što su zadnjim utakmicama pokazali u Ligi nacija posebice protiv Francuske i Danske, vratilo je tu „rusku euforiju“ na čijem smo valu i danas dok traje Svjetsko prvenstvo u Kataru.
Kažu za Dalićeve igrače neki, pretežno već dugo neskloni mediji, da smo spori, stari i neuvjerljivi. I možda u tome ima malo istine.
Ali smo uporni, idemo do kraja, razvili smo pobjednički duh i nikada ne odustajemo. Sve ono što nam je nakon ere slavnih Vatrenih iz Francuske falilo na Eurima i Mundijalima, nekako se vraća proteklih par godina.
Kažu neki – gade mi se jer svira Thompson (Lijepa li si) i previše Dalić potencira domoljublje. Žao mi je što ti neki imaju drugačiji pojam o domoljublju jer dok je skoro cijela nacija u transu kad god igraju, njima su bitnije trivijalne stvari. Isticanje sportskog domoljublja bih poimao kao nacionalnu „obvezu“ svakog Hrvata, uvažavajući uvijek svog protivnika uz maksimalan respekt ali ističući svoju Domovinu, zastavu i grb i motiviran sportskim okršajima za slavu Domovine. Od toga nema dalje. Tko to nije iskusio, ne zna čaroliju toga osjećaja.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Pa tko je više nego itko pronosio i pronosi nacionalni stijeg i domoljublje nego što to rade naši sportaši? Tu nema ništa krivo i tako to mora biti.
Danas Hrvatsku u četvrtfinalu Svjetskog nogometnog prvenstva čeka Brazil, možda jači nego ikad. Vrhunska i druga najskuplja momčad na svijetu, koja je iskazala više svojih vrlina (o napadu da ne govorimo) ali sigurno će naši Vatreni pokušati naći im pokoju manu i pobijediti ih. Za nas su naši Vatreni već pobjednici ali sam siguran da će se boriti spartanski i da će cijela nacija danas biti s njima jedno srce i jedna duša.
Činjenica da od 1998. godine od kada smo osvojili broncu u Francuskoj pa do danas imamo osvojene dvije medalje sa svjetskih prvenstava po čemu spadamo u sam svjetski vrh ili elitu među kojima su isti podvig postigli još: Brazil, Francuska, Nizozemska, Njemačka…
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Usporedbe radi, jedan Brazil ima registriranih 13 milijuna nogometaša, Njemačka oko 6 milijuna, a Hrvatska koje nema niti 4 milijuna domicilnog stanovništva, ima registrirano tek oko 130-140 tisuća nogometaša.
Na čelu sa Lukom Modrićem, jednim od najboljih veznih i općenito igrača svih vremena u svijetu, dosegli smo zenit slave i uspjeha ali radosti, prkosa, inata, borbe, neodustajanja, izraženog domoljublja – zbog, kako nas opisuju neki engleski mediji, razloga što je taj mentalni dril stvaran u ratnom i postratnom razdoblju koji nas je tjerao da se borimo za Domovinu, da je to ponos, da je cijeli narod kao jedan u svim tim borbama, mečevima, utakmicama i što je dok svira Lijepa naša poseban naboj i osjećaj na borilištu koji tuđi čovik ne može razumijeti.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Stoga bravo Vatreni za sve što ste nam pružili – i radost, i nervozu, i stres, i svađu sa ženama/muževima, i za suze, i za zagrljaje, ma za sve, uz Vas smo srcem i dušom, kako god završilo – sve Hrvate i navijače činite sretnijima, ostanite ponizni u pobjedama i veliki u porazima. Jedno srce i jedna duša smo svi skupa!
