Nastavno na aktualnu temu poreza na nekretnine među prvima donosimo riječ stručnjakinje s detaljnim pojašnjenjima i obrasce s potrebnim podacima o stambenom prostoru prema kojim će se određivati sam porez. Što trebate platiti, po kojoj stopi i koje su nekretnine oslobođene plaćanja donosimo u tekstu doktorice Marije Boban, pročelnice Katedre za ekonomske i financijske znanosti Pravnog fakulteta u Splitu.
Ponajviše bure diglo se ovih dana oko novog poreza na na nekretnine koji je donošenjem Zakona o lokalnim porezima (Narodne novine 115/16 – dalje ZLP) stupio na snagu u siječnju 2017. te donio novosti u oporezivanju nekretnina. Bez pretenzija da ulazim u ocjenu Zakona ovim člankom pokušati ću pojasniti čitateljima što nam kao građanima ZLP (koji je u ovom trenutku na snazi i u fazi pripreme za provođenje) ustvari donosi!
Dvije faze
Dakle, u prvoj fazi od 1. siječnja 2018. nastupa jednostavni porez koji će zamijeniti postojeću komunalnu naknadu, spomeničku rentu i porez na kuće za odmor dok se u drugoj fazi, početkom 2020., uvodi puni porez zasnovan na procjeni tržišne vrijednosti nekretnine. Vlada očekuje da se za 15 posto ili oko 300 milijuna kuna poveća prihod od tog poreza dogodine, a pretprošle godine, prema dostupnim podacima, od komunalne naknade je ubrano 2,26 milijardi kuna. Ono što je zanimljivo i što ustvari proizlazi i iz samog naziva Zakona o lokalnim porezima jest da se odnose na lokalnu samoupravu. Ustvari, država nije ta koja će ubirati dane poreze već 428 općina i 127 gradova, no država ipak definira okvire i pravila po kojima se uvođenje poreza mora provoditi. U ovom trenutku gradovi i općine započeli su pripreme za uvođenje poreza na nekretnine, koji će, kako je najavljeno, od 2018. objediniti komunalnu naknadu, spomeničku rentu i porez na kuće za odmor. Na ovaj način „novi porez“ će zahvatiti širi krug vlasnika nekretnina, a za obračun će se koristiti i podaci o starosti i stanju nekretnine. Zakon o lokalnim porezima nadalje propisuje da sve jedinice lokalne samouprave moraju imati komunalne naknade i porez na kuće za odmor koji je do sada bio opcijski porez te je lokalnim vlastima bilo ostavljeno da odluče hoće li ih uvesti ili ne. To je učinilo 349 gradova i općina. Komunalna naknada i porez na kuće za odmor, a to su kuće, stanovi koji se koriste povremeno ili sezonski, važni su jer se iz njih računa novi, jednostavni prijelazni porez na nekretnine i vrijednost boda te se na njih primjenjuje cijela lepeza koeficijenata koje je odredila Vlada. Gradovi i općine mogu odrediti visinu bodova, koeficijente zone, a ne učine li to, onda je visina sadašnje komunalne naknade koja je bitna za formulu iz koje će se određivati porez. Davanja za vikendice i stanove koji se iznajmljuju turistima određivat će se i temeljem poreza na kuće za odmor. (Odjeljak 3 ZLP). Tako će biti sve dok ne ne stupi na snagu „pravi“ porez na nekretnine 2020. To znači da će jedna nekretnina iste vrijednosti, položaja, starosti i površine, može različito biti oporezivana u gradovima u kojima košta isto na tržištu, jer se mogu značajno razlikovati vrijednost boda i komunalne naknade.
Kako to ustvari izgleda? Sukladno Odjeljku 5 ZLP kojim se detaljno uređuje Porez na nekretnine obveznika poreza jest vlasnik (samostalni posjednik) ili korisnik (najmoprimac) ako je porezna obveza prenesena na njega. Ako porezni obveznik nije poznat (napuštene nekretnine), sama nekretnina postaje obveznik poreza. Nekretnina će se teretiti za utvrđeni porez sve dok ga netko ne plati ili u konačnici ne prijeđe u vlasništvo grada ili općine.(čl. 32 ZLP). Predmetom oporezivanja smatra se: stambeni prostor, poslovni prostor, garaže i drugi pomoćni prostori poput zajedničkih dijelova i prostorija, ljetnih kuhinja i zimskih vrtova, prostori bez namjene, građevinsko zemljišta koje se koristi u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti i neizgrađeno građevinsko zemljišta ako se nalazi unutar građevinskog područja.
Kako bi uredili navedene podatke o obveznicima u ovom trenutku općine i gradovi koji pozivaju građane da im dostave podatke o nekretninama i obveznicima traže: ime i prezime obveznika ili korisnika nekretnine, OIB, adrese stambenog prostora, prostora za povremeni boravak i neizgrađenog građevinskog zemljišta, godinu izgradnje ili rekonstrukcije nekretnine, stanje nekretnine i podatke je li prikladna za uporabu sukladno namjeni (porez se plaća i na one koje nisu za uporabu), površinu nekretnine, ... Neke općine i gradovi su i objavili obrasce s javnim pozivom na službenim web stranicama te ih možete vidjeti ovdje: Porez_na_nekretnine_stambeni_prostor
Krajnji rok za dostavu podataka je 31. listopada. Na temelju prikupljenih podataka općina (grad) donosi porezno rješenje kojim se utvrđuje porezni obveznik, iznos poreza po kvadratnom metru obračunske površine, obračunska površina, ukupni iznos poreza u godišnjem iznosu i rokovi plaćanja. Rješenje o porezu na nekretnine donosi se do 31. ožujka za tekuću kalendarsku godinu prema stanju nekretnine i poreznog obveznika na dan 1. siječnja tekuće godine i takvo rješenje je na snazi dok ne nastane promjena koja je od utjecaja na utvrđivanje porezne obveze. Sve promjene koje nastanu tijekom kalendarske godine, a od utjecaja su na utvrđivanje porezne obveze (tj. sve činjenice koje utječu na visinu obračuna i utvrđivanje osobe poreznog obveznika), primjenjuju se od sljedeće kalendarske godine.
Porez na nekretnine obračunava se na ukupnu neto podnu površinu nekretnine (prostora koji je oporeziv) sukladno propisu o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine te na stvarnu površinu zemljišta. Godišnji iznos poreza po m2 obračunske površine nekretnine iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se množenjem: 1. vrijednosti boda (B), 2. koeficijenta zone (Kz), 3. koeficijenta namjene (Kn), 4. koeficijenta stanja (Ks), 5. koeficijenta dobi (Kd). (čl. 33 ZLP). Vrijednost boda (B) određuje odlukom predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave. (čl. 34 ZLP).
Koeficijenti
Vrste i značenje koeficijenta te o čemu ovise kako slijedi:
Koeficijent zone ovisi o lokaciji nekretnine odnosno pogodnosti položaja i komunalnoj opremljenosti određenog područja. Zakonom je određeno da je najviši koeficijent 1, a odnosi se na nekretnine u prvoj zoni grada (općine).
Koeficijent namjene ovisi o vrsti nekretnine. Zakonom je određeno da je za stambeni prostor koji služi za trajno stanovanje te za garažni prostor i druge pomoćne prostorije koeficijent jedan. Za ostale prostore zakonom je predviđen širok raspon koeficijenata. Tako za stambeni prostor koji ne služi za trajno stanovanje (kuće za odmor, prazni stanovi) te za stambeni prostor koji služi građanima za iznajmljivanje koeficijent može biti od 1 do 6, a za poslovne prostore od 1 do 10.
Koeficijent stanja kreće se od 0,8 do 1,2, pri čemu se niži koeficijent odnosi na prostore koji nisu prikladni za uporabu, koeficijent jedan za prostore koji su prikladni za uporabu sukladno svojoj namjeni, a koeficijent 1,2 za prostore koji su prikladni za uporabu i raspolažu dodatnim sadržajima.
Koeficijent dobi ovisi o godini izgradnje. Zakonom je određeno da je za nekretnine izgrađene do 1940. godine koeficijent 0,8, za nekretnine izgrađene od 1941. do 1970. godine 0,9, za nekretnine izgrađene od 1971. do 1987. godine jedan, za nekretnine izgrađene od 1988. do 2005. godine 1,1 te za nekretnine izgrađene od 2006. godine i dalje 1,2.
Zakon također dopušta gradovima (općinama) da socijalno ugrožene građane oslobode plaćanja utvrđene porezne obveze, ali zauzvrat moraju naći izvore sredstava iz kojih će se namiriti utvrđena porezna obveza.
Više detalja o određivanju koeficijenata detaljno uređuju članak 35. i članak 36. ZLP te 1. Pravilnikom o utvrđivanju korektivnih koeficijenata i evidenciji o nekretninama.
Neizgrađeno građevinsko zemljište na kojem je započeto građenje iz članka 2. stavka 1. točke 13. ZLP također se smatra izgrađenim prostorom i oporezuje se na način i pod pretpostavkama propisanim za prostore ako su protekle dvije godine od pravomoćnosti građevinske dozvole ili drugog akta za građenje ili od dana izdavanja potvrde glavnog projekta. Nadalje, Porez na nekretnine ne plaća se na nekretnine na nekretnine u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, na sakralne objekte u dijelu u kojem se obavljaju vjerski obredi (iz čl. 2. st. 1. ZLP). Štale i oružarnice ne smatraju se nekretninama i pošteđene su poreza. Pošteda je predviđena za gospodarske zgrade koje nisu stambeni, poslovni, garažni ni drugi pomoćni prostori, a imaju namjenu, za smještaj oruđa, smještaj stoke, pošteđene su privremene građevine, ceste i komunalna infrastruktura.
Uz gore navedeni porez, vlasnike nekretnina mogao bi zahvatiti i novi namet koji je najvaljen kroz prijedlog novog zakona o komunalnom gospodarstvu. Riječ je o građevinskoj renti, koja bi se plaćala za korištenje izgrađene komunalne infrastrukture. Plaćao bi je vlasnik zemljišta na kojem se gradi ili je izgrađena građevina, odnosno investitor ako je na njega ugovorom preneseno plaćanje tog novog nameta. Iznos rente određivali bi gradovi i općine prema zonama, a “jedinična vrijednost građevinske rente za prvu zonu ne može biti viša od 10% prosječnih troškova gradnje” prema najavi Ministarstva graditeljstva. Prođe li zakon kako je napisano u prijedlogu, od 1. siječnja iduće u Hrvatskoj će se plaćati doprinos za građenje komunalne infrastrukture, porez na nekretnine i komunalna renta. Kako će izgledati sam konačan tekst Zakona vrijedi pričekati i vidjeti.
Bilješke:
Zakon o lokalnim porezima (Narodne novine 115/16) - Cjelokupan tekst Zakona dostupan pod poveznicom http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2016_12_115_2524.html)
