Browsing: Kolumne

Sjećanja su još živa. A da i hoću zaboraviti, ne daju mi takvi ka' ti. Svaki čas me neko nešto pita i podsjeća na to davno ali nezaboravno vrijeme splitskih Delfina. Očigledno da smo ljudima značili u ono vrijeme. Bili smo jako popularni. Ne samo u Splitu! Stvarno imam čast i veliko zadovoljstvo da sam na neki način sudjelovao u tim samim počecima dalmatinske glazbene pop i rock scene i vokalnih instrumentalnih sastava. Vis-ova koji su bili strašno popularni. Znali smo i pratili, volili sve novo što je dolazilo i valjda se kroz to stvorila mogućnost da budemo tako popularni…
Njegovom prvom transferu kumovao je nesretni rat koji nas je pogodio '90.-ih godina. Tako je zapravo krenula ova priča, o igraću koji je "izgubio" kosu u Dragovoljcu kod "Rođe" i kojem je Franjo Tuđman "uzeo" naslov prvaka Hrvatske. Ovo je prvi dio nogometne priče o Igoru Musi
"Poslije takve noći oni postaju ovisnici, narkomani i svako malo im treba još jedna takva noć. Za popunit tu ovisnost treba mnogo novaca. Ovisnik o eskortici može biti samo bogati muškarac..."
[ZA DALMACIJU DANAS KOMENTIRA HRVOJE ZNAOR] "Oni su postali sinonim borbenosti"
Jako je teško da akt bude dopadljiv u pravom smislu riječi, jer je ljudska osobina u tome da nije svakome sve jednako lijepo, a slikari, većina slikara barem dožive tu suptilnost osobe koju rade, akta koji rade, ne samo u vanjskom obliku, nego umjetnošću suštine…
Uvjeren sam da se mnogi od vas sjećaju sjajnih putopisnih reportaža našeg glavnog urednika Rade Popadića iz Molisea. Isto tako vjerujem da ste osjetili bliskost i bratstvo s našim ljudima koji u pokrajini Molise (Italia) obitavaju već pet stoljeća. Jezik se dakako gubi protekom vremena, ali ne i običaji koji su se nekim čudom zadržali. Možda najviše zahvaljujući mladim ljudima koji nastoje tu vrijednu baštinu održati i u novom vremenu…
Čitav život moj bio je prilično raspolućen između teatra i novina. Radio sam kao novinar u Slobodnoj Dalmaciji u rubrici kultura. U početku 1950. godine dobili smo poklon u redakciju, jednu količinu kemijskih olovaka koje su nama podijelili i mi smo to s uživanje, pisali; ne trebaš oštrit, ne trebaš se mučit, pa i kada pišeš olovkom ona nikad nema tu liniju ni izraz tako kao što ima kemijska. To nas je oduševljavalo i odjednom s tim kemijskim olovkama učinilo ti se da je zvanje novinarsko postalo nešto ugodnije…