Ili mi ili oni. Red, poštenje i transparentnost ili korupcija, kriminal i uhljebništvo. Tim zapravo jednostavnim, ali rezolutnim predizbornim sloganom Ivica Puljak 'pomeo' je konkurenciju na lokalnim izborima u Splitu.
Tako je postavio izbor pred birače, s tim da tu drugu stranu predstavlja HDZ. Nije se u ovih nešto više od mjesec dana uopće obazirao na povike iz stranaka koje su slične njegovom Centru ili barem izrazito kontra HDZ-a, kako su i oni tu, kako i oni predstavljaju legitimnu opciju protiv HDZ-a. Nije se puno Puljak obazirao niti na fabricirane afere.
Potop HDZ-a i mogući kraj političke karijere Željka Keruma
I sve je to, sad je jasno, dobro procijenio: birači su prihvatili takvu tezu 'ili mi ili oni', odlučili da neće 'rasipati' glasove pa je Puljak i Centar prebrojavanje završio na gotovo 50 posto glasova izašlih birača.
Pokazalo se da Zoran Đogaš, 'nezavisni' kandidat na listi HDZ-a nije donio nikakvu dodatnu vrijednost, dapače, sigurno je dobar dio tradicionalnih HDZ-ovih glasača osjećao određenu dozu antipatije prema ovakvom tipu doktora znanosti. Njihov doktor znanosti je Vice Mihanović ili Onaj Filipović, ministar. Željko Kerum se ponovno pokazao kao loš gubitnik, a čovjeka najbolje možeš procijeniti u takvim situacijama. Nije se pojavio u svom stožeru u izbornoj noći, nije odmah čestitao pobjedniku, čini se da je bivši gradonačelnik na putu za političku mirovinu. Dok je atmosfera u redom gubitničkim stožerima bila praktički nikakva, u kafiću 'Šetač' na nekadašnjoj Cankarjevoj okupljali su se članovi i simpatizeri Centra kao mušice na svijeću. Što je i logično. Nitko nije ni pokušao dati odgovor na pitanja koja su logično slijedila update-ane informacije iz DIP-a prema kojima su osvojili 15 vijećničkih mandata, a gradonačelnička fotelja bi trebala biti osigurana u gotovo formalnom drugom krugu glasovanja.
Koliko će Puljak u radu imati podršku HDZ-a, koji je na vlasti u županiji i državi?
Pitanja je nekoliko. Koliko uopće članovi Centra znaju o funkcioniranju tijela javne vlasti, odnosno o pravilima i odnosima u Banovini? Koliko je sam Ivica Puljak naučio o vladanju gradom u prethodnih deset mjeseci te koliko je zamjenik Bojan Ivošević uspio promijeniti mentalitet iz rabijatnog aktivizma u poslovno činovnički? Čisto zbog što brže realizacije projekata koji su nužni gradu, a koje su najavljivali u prethodnoj kampanji, manje u ovoj. Također, hoće li Split postati taocem izbora Puljka na čelo grada, kad se zna da je upravo Đogaš kao jedan od svojih aduta najavljivao vertikalnu koheziju s državnim HDZ-om po pitanju svih bolnih točaka u razvoju grada? Hoće li županijski i državni nivo vlasti, kojeg drži Puljku izuzetno omraženi HDZ, opstruirati bitne gradske projekte, tek ćemo vidjeti, ali u svakom slučaju ovakvi izborni rezultati praktički dokidaju bilo kakav alibi Centru i supružnicima Puljak: imaju tri godine za uvjeriti birače da znaju upravljati gradom, da su dorasli trenutku. Jer znamo kako brzo splitski birači kažnjavaju spavanje na lovorikama...
U cijeloj ovoj priči postavilo se još jedno logično pitanje – političkog legitimiteta izabrane vlasti, imajući u vidu rekordno slabu izlaznost od niti 32 posto. Pa se u tom smjeru nastavilo oduzimati što je dovelo do matematički točnog zaključka kako će Splitom vladati stranka koja je dobila samo 15-ak posto glasova ukupno registriranih birača. Princip se međutim može dovesti do apsurda pa se recimo predsjednički izbori 1992 godine, na koje je izašlo 75 posto biračkog tijela, a za Franju Tuđmana glasovalo gotovo 57 posto izašlih na izbore, mogu dovesti pod znak pitanja što se tiče legitimiteta. Jer, ipak je za Tuđmana glasovalo 'samo' 1,519,100 birača od preko tri milijuna i 570 tisuća registriranih birača, odnosno još više karikirati pa reći kako je Tuđman te godine izabran glasovima samo trećine populacije RH...
Više glasova od Keruma, Baldasara i Opare u prvom krugu
No, takva logika nam se čini potpuno promašena. Činjenica je da je za Puljka glasovalo više ljudi nego za gradonačelnike u prethodna dva mandata (22,561 birača je jučer zaokružilo Ivicu Puljka, dok je za Keruma kao najbolje plasiranog u prvom krugu 2017. godine glasovalo 20,937 birača, a Andro Krstulović Opara, kandidat HDZ-a koji je kasnije pobijedio, u prvom krugu je privukao tek 17,975 glasova, dok je Ivo Baldasar kao kandidat SDP-a dobio prvi krug 2013. godine s 21,280 glasova, što danas, samo devet godina kasnije, za partiju s Bačvica predstavlja rezultat iz snova), dok je slaba izlaznost problem s kojim se suočavaju i države s puno duljom tradicijom demokracije od naše.
Treba li glasovanje postati obvezno? (Vrlo) teško u Hrvatskoj...
A tek nekolicina zemalja u svijetu, njih dvadesetak je odlučila da izlazak na izbore nije pravo, nego dužnost građana te je dolazak do birališta zakonski obavezan. Neke države ne traže niti da odaberete svoje favorite već je dovoljno doći do biračkog mjesta da vas članovi povjerenstva 'precrtaju', negdje se pak traži da ipak uzmete svoj listić te ga ubacite u kutiju, ali nigdje, baš nigdje nije obavezno zaokružiti nečije ime ili listu – može se ubaciti i nevažeći listić, tim državama je bitno da su vas 'dovukli' do birališta. No, samo desetak zemalja ima i neki vid sankcija za građane koji apstiniraju od izbora – bilo novčane kazne, bilo ukidanjem nekih drugih građanskih prava poput izdavanja putovnice,... Australija je tu obavezu uvela još prije stotinjak godina, zbog odaziva od 50-ak posto, što je kasnije podiglo izlaznost na cca 95 posto.
Obavezno glasovanje, čini nam se, kod nas ne bi prošlo. Bez nekih sankcija bi obaveza izgubila na važnosti, a sankcije bi također postale upitne jer kao da vidimo stotine tisuća naših ljudi koji pišu žalbe i odvlače cijeli sustav kazni do – zastare. Nešto bolja verzija se čini dobrovoljni izlazak na birališta, uz honoriranje dolaska određenim nagradama, novčanim možda, no i taj sustav za osiguranje što većeg broja glasača pun je mana. Od očiglednog, da nismo dovoljno bogati osigurati recimo sto kuna po glavi birača, pa do tehničkih, dostave sredstava do izbornih mjesta bilo u kešu ili nekakvim vaučerima. Zanimljivu opciju ponudio je još davno jedan prijatelj, no bojimo se da je ta najdalje od realizacije – zabrana pristupanja izborima svim zaposlenim na državnim, odnosno lokalnim jaslama! Obrazloženje je potpuno jasno, zaposleni imaju direktan interes zadržati na vlasti one koji su im osigurali životnu egzistenciju pa se kroz nekoliko ciklusa 'uhljebljivanja' stvara respektabilna biračka baza. Koja se teško može 'razbiti', eventualni 'reformisti' koji bi željeli olabaviti pritisak na proračun smanjivanjem birokratskog aparata jednostavno će 'preživjeti' tek jedan mandat... Stoga na izbore mogu izaći samo 'privatnici'.
Svi su izgledi da će izbori ostati u sferi opcije za građane RH, iako je kroz godine ponuda raznih političkih opcija i kandidata postala dovoljno raznovrsna da bi svatko mogao naći nekog interesantnog 'zastupnika'. Ili prekrižiti listić, također se šalje poruka, pogotovo ako odjednom bude recimo 30 ili 50 posto nevažećih listića – jasno je da takva brojka nije rezultat nepismenih na biralištima. Možemo citirati Igora Stanišića, 'zastupnika novog kova' Kerumovog HGS-a (iako se nije iskazao pitanjem-provokacijom prema Puljku na jednoj od posljednjih sjednica GV-a, što mu izgledni novi gradonačelnik Splita nije zaboravio), koji je nedugo nakon što su rezultati postali jasni kazao: 'nema izvlačenja na izlaznost, svima je istih 30 posto birača bilo na raspolaganju'.
