Za Dalmaciju Danas piše Miki Bratanić
Split, Dalmacija i Hrvatska su biseri Mediterana. Čovjek se s pravom pita tko u Splitu, Dalmaciji i Hrvatskoj nameće i forsira “BALKANSKI MELOS” i to u Adventu, na Badnjak, na Novu godinu, ali i po cijele dane u godini?
A odgovor se nudi sam od sebe: nameću ga i forsiraju oni s balkanskim mentalnim sklopom. Tko bi drugi.
Jer Balkan je ovdje više mentalna nego zemljopisna dimenzija.
"Ulaže se izniman trud u regionalizaciji, preciznije balkanizaciji..."
I očito nikakav Šengen ne može zaustaviti taj mentalni dotok. Jugoslavenski balkanski mentalni sklop drži i dalje širom otvorenu rampu za balkanski melos i sve što predstavlja suprotnost ovom našem mediteranskom melosu, ne samo u glazbenom žargonu.
Ulaže se izniman trud u regionalizaciji, preciznije balkanizaciji i jugoslavenizaciji nacije na svim razinama.
I ne treba ovo prikazivati kao agresiju samo prema religijskom ili tradicionalnom i običajnom, ovo je agresija na opće kulturne i civilizacijske vrijednosti.
Kada bi mi u Splitu svi bili ateisti i komunisti, pa valjda bi Split i dalje bio mediteranski grad. Valjda bi mi i dalje bili Dalmatinci, Hrvati, a zapravo Mediteranci. Valjda bi se mi i kao ateisti i komunisti trebali zalagati za održavanje tih mediteranskih stečevina. Ne valjda, nego sigurno.
Pokojni Anatolij Kudrjavcev u svojoj kultnoj knjizi “U potrazi za izgubljenim Mediteranom” ističe upravo te stečevine i upozorava na njihovu ugroženost.
Poznavajući njegovu britku kritiku, bio bi daleko žešći od mene u kritiziranju ovog što se događa.
A pokojni akademik, Hvaranin Marin Zaninović, davno je dao dijagnozu stanja nacije rekavši: “Srbi su u prvom redu bili Srbi, a onda komunisti, a Hrvati su u prvom redu bili komunisti, pa onda Hrvati”.
"Mi smo sve više Europa, ali samo na papiru"
Nažalost Hrvati očito više nisu ništa, ni na prvom, ni na drugom mjestu, na bilo kojoj razini, po dobrom, u svom nacionalnom identitetskom interesu.
Jedino je reprezentacija Hrvatske na drugom mjestu na svijetu po dobrom. Valjda zato što većina njih radi na zapadu, tamo gdje nam ovi mentalni Jugoslaveni i Balkanci ne daju kao državi, već isključivo pojedinačno.
Mi smo sve više zapad samo na papiru. Mi smo sve više Europa, ali samo na papiru. Mi smo sve više Mediteran samo u snovima i parolama turističke zajednice.
Mi postajemo sve više Jugoslavija i Balkan kakav je oduvijek bio.
Nas ozbiljno čahuri hibrid komunističko ljevičarske vjere i velikosrpske ideologije s mentalnim sklopom jugoslavenstva, balkanstva ili regionalizma. Ta sklopovna dimenzija ruši sve granice i nema poštovanja prema ničemu. Stara izreka kaže da glupost umire kada dođe do ušiju pametnog čovjeka.
"Vrati se sebi dok još imaš kome!"
Pamet je dakle granica. Ima li još dva zrna pameti u ovom narodu? Postoji li malo pameti koja će napokon postaviti tu mentalnu granicu prema ovoj gluposti, koja više nije glupost, nego vrlo ozbiljna stvar. Razumije li itko u ovom narodu poruku koju mu je poslao pokojni Ljubo Stipišić Delmata: "Vrati se sebi dok još imaš kome!".
Ili su možda svi ovi pametni ljudi umrli, a s njima i naši Mediteran, Hrvatska, Dalmacija i Split. Vjerujem da ipak ima još malo uja u svići, šaka dišpeta, jedno zrno mudrosti i dva zrna one tako potrebne pameti, kako bi ostali i bili ono što jesmo.