Svi se mi susrećemo s raznim profilima ljudi. Svatko kod nas izaziva različite emocije, budi pozitivnu ili negativnu energiju, a samo nas rijetki ostavljaju ravnodušnima. Nekako, uvijek nastojim kod ljudi pronaći nešto lijepo. Ponekad je to kao da tražim buket cvijeća u crnoj jami. Nemoguća misija, jer naprosto neki ljudi ništa lijepog u sebi nemaju. Od nekih se mičem odmah, neke s vremenom izbacim iz svojeg života.
Naprosto, nekima treba vremena dok pokažu svoje pravo lice. Ali, kad ga pokažu… u njima ima više otpada nego na Karepovcu. Ali neka… Svatko živi sa onim što je, sa svojom nutrinom i savjesti. Ima toliko kategorija u koje se ljudi mogu smjestiti, a lažovi mi spadaju u jednu od najgorih vrsta ljudi.
Zabavno je biti u prisustvu lažova
Što je čovjek bez riječi? Ako ti netko da riječ koja nema težinu, niti bilo kakvo pokriće u stvarnosti, što misliti o takvim ljudima? Oni naprosto serviraju laž u svakoj mogućoj prilici. Laganje je način života. Bez sumnje, kod nekih je doista to tako. Jer, satkani su od laži. Brzina s kojom netko pogazi danu riječ, sve govori o njemu. A ja sam se naslušala laži. Vjerujem da je većina nas. Doista uživam slušati laži, promatrati uvjerljivost kojom lažovi obiluju. Ali, zaboravljaju na govor tijela, zaboravljaju da laž pada na sitnicama koje se ne pamte.
Lažovi najviše sebe lažu, i oni su ti koji u nju i vjeruju. Zabavno je biti u prisustvu lažova, zabavno je postavljati pitanja o istoj stvari, i dobiti različite odgovore u periodu od nekoliko dana. Kakva je to osoba? Kakve kvalitete ima? Nikakve. Priča, a ne govori ništa.
Braća Grimm su male bebe za njih. Godinama sam slušala laži. Ono što pamtim ja, ne pamti osoba koja laže. Spletu se o vlastite laži. Grozno je živjeti s njima. Svaku riječ treba staviti na vagu, sumnja se u sve i svašta. Dobro su stari ljudi rekli, jedna laž je dovoljna da sve istine postanu sumnjive. A oni će istinu reći samo kad se prevare. Zabavno je ako vam ta osoba ne znači ništa, a ako je dio vašeg života, to je prava noćna mora.
Bolest ili svjesno odabran put?
Umori se čovjek od laži, sumnji, i presječe taj odnos u korijenu. Ne postoji bezazlena laž. Svaka laž je izgovorena s namjerom. Svaka vrijeđa inteligenciju, um i srce. Da mi je barem na trenutak zaviriti u taj njihov um, imam osjećaj da bih pobjegla glavom bez obzira. Kaos je to. Osoba koja nije nečisto sama sa sobom, osoba koja živi u svom nekom svijetu, ima veliku dozu bezobzirnosti i bezosjećajnosti. Kakve komplekse ta osoba ima? Da li je to bolest ili svjesno odabran put? Bezbroj puta ponovljena laž, postaje istina u njihovom umu. Bez laži bi bili ništa, a u tom svojem svetu su najsavršenija bića. Trude se da uvjere druge da su posebni, i jesu, ali toliko posebni da od njih treba bježati glavom bez obzira. Kuća se ne gradi bez čvrstih temelja, kao ni ljudski odnos bez istine. Dođe vrijeme da se sve uruši. A kad istina zasjeni sve laži, ostaje samo kostur onog nečeg što se čovjekom samo zove, a čovjek nije.
Laž je zlo s namjerom. Uz laž uvijek ide i manipulacija. Ako na vrijeme ne prepoznate, upadnete u ponor uz kojeg se teško izlazi. Lažovi su spremni na sve da dođu do cilja. Ako imalo volite sebe, bježite od njih glavom bez obzira. Ako oni imaju problem, nemojte vi biti dio tog problema.
Zatvorite vrata pakla iza sebe, a u tom paklu ostavite lažova da sagori zajedno sa svojim lažima.