[N]ije pretjerano kazati da je Vedran Očašić legenda splitske radijske scene. Već duže od 30 godina je dio glazbenog svijeta i što je najvažnije, svakim danom njegova entuzijastičnost ne opada. Dapače, ovaj Stobrečanin je sve "gladniji" svoje znanje i iskustvo prenositi na mlađe generacije. Naravno, ako netko ima želju...
A one, ako ga ne poznaju likom, djelom svakako jesu. On je autor sada već svima znane krilatice "Dame i gospodo, zdravi i veseli bili, dobrodošli u dom najvećeg hrvatskog nogometnog kluba, dobrodošli na Poljud", koju već gotovo tri desetljeća govori kao službeni spiker Hajduka na Poljudu.
"Pojam su mi bili stara radijska garda, Pezzi, Marinković i Caktaš"
No, nije ovaj vrijedni čovjek samo Hajduk i Poljud. Cijeli radni vijek je proveo na Radio Splitu, dok će ga oni stariji zapamtiti i kao službenog spikera na utakmicama KK Splita.
- Oduvik sam htio novinarstvo. Išao sam u MIOC dvije godine, počeo se baviti nekim stvarima na estradi. 1987. godina je bila jedna audicija, na koju me majka prijavila ne pitajući me. Od 130 nas je prošlo četvero, dvoje je ostalo u novinarstvu i tako je sve krenulo. Kao dijete sam slušao emisije. Pojam su mi bili stara radijska garda, Pezzi, Marinković i Caktaš. Na početke me najviše podsjeća trema. Ne na ispite i audiciju, nego prvi put kada sam ušao u studio - prisjeća se Vedran svojih početaka.
I danas živi novinarstvo 24 sata na dan.
- Guštam u voditeljskom dijelu posla, ali i otići na teren. To je nešto najvažnije što novinar mora proći. U tome guštam i nakon 35 godina. Ako ste među ljudima, doznate puno toga. Ako sjedite i čitate samo portale, niste novinar. Postoji izreka među nama: Onaj tko samo sjedi u kancelariji, taj nije novinar - kaže nam.
Nabrojao nam je dio stvari koje radi, ali i jednu anegdotu.
- Osim što sam službeni spiker na utakmicama, obično sam voditelj timova na velikim svjetskim i europskim natjecanjima. Znači, sve što se događa zvučno, ja odabirem glazbu, i kako će to ići. Krenuo sam s košarkom 1992., nakon dvije godine Hajduk, ALL star utakmice, Davis Cup, svjetska i europska prvenstva u rukometu, vaterpolu... Primjer, "Morska vila" 2009. godine je bila isključivo moja odluka da ide vani... Prije 5 godina u Spaladiumu smo ponovno oživjeli "Poljubi zemlju", koja je uvijek bila na Hajdukovim utakmicama, ali nije na razini Hrvatske. Sada je to domoljubna pjesma koju svi slušaju i pjevaju. Počelo je tako jer sam bio kažnjavan na košarci zbog toga što sam puštao na time-outima pjesme i rekli su da je to podrivanje atmosfere. Rekli su da ne smijem tako, a to je bio samo dio glamura i showa kojeg sam vidio na NBA parketima. Imao sam ponudu raditi NBA utakmice, ali odbio sam u tada ponudu slovenskih kolega - otkriva nam.
"Polako Hajduk raste i mislim da će titula prvaka doći jako skoro"
Utakmica na Poljudu je bez njegovog glasa nezamisliva...
- Od prvog dana sam pozdravljao sa "Zdravi i veseli bili", a kompletna rečenica je nastala negdje 1997. godine. Povoda se točno ne sjećam, ali cijelu rečenicu sam napisao na vrhu papira i rekao sam da to ne bi bilo. Sada ljudi to znaju i nije mi čudno kada me na ulici pitaju da im snimim to na mobitel. Došao sam u Zadar, četiri stola dalje je zazvonio mobitel nekome, a to se vrtjelo. Gledao nas je što se smijemo, ali to su situacije u kojima guštaš. Hajduk je po meni najveći po ljubavi, emocijama... - govori Očašić.
A na Poljudu nije lako ponekad.
- Uvijek guštam, ali se puno i nerviram. Bilo je sezona u kojima ni rodbina ni prijatelji nisu htjeli doći na Poljud, a mi smo sve gledali, trpjeli i nadali se boljim danima. Polako Hajduk raste i mislim da će titula prvaka doći jako skoro - smatra.
Okrenuli smo se malo radiju, o kojem danas kaže sljedeće:
- Radio više nije radio i to je ono što me smeta. On je multimedija, ali na to smo svi osuđeni. Kažu da je danas umjetnoj inteligenciji dovoljno tri sekunde da snimi naš glas i da će nas moći zamijeniti. Ja i dalje mislim da tako neće biti jer ti emociju nitko ne može ubiti. Možda je može umjetna inteligencija stvoriti, ali ne vjerujem da će odabrati trenutak koji bi ja odabrao - poručuje Vedran.
"Imaj samo jedan postulat u životu, a to je pokušati pomoći drugima"
Upitali smo ga slušaju li danas ljudi radio.
- Za vrijeme Domovinskog rata radio je bio jedini medij, pogotovo kod nas u Dalmaciji. Novine su kasnile, a radio je imalo svoju najveću prednost, a to je brzina. Donekle ga sad sustižu portali, nekada su i brži, ali mislim da ljudi i dalje slušaju radio. Svi kažu da ništa ne slušaju, a kada sam napravio grešku na Poljudu, svi su je primijetili. Tako je i s radijom. Nitko ga ne sluša, a svi znaju što je bilo na njemu - jasno će.
Njemu radio znači sve.
- Naučio me strpljenju i još jednom strpljenju. U razgovorima sa slušateljima osjetite što oni žele, ali i kakav ste vi čovjek. Ne možete ljude varati, nametati im neke stvari koje nisu ljudske. Mislim da je radio još uvijek najljudskiji medij koji postoji - kaže nam.
Suradnja s udrugom Žrvanj:
Vedran ima mnogo hobija, ali...
- Godine čine svoje. Neko vrijeme sam išao s prijateljima na kvizove. Osvojili smo kviz kod Džaje, kojeg je vodio pokojni Denis Bižaca. Volim baciti na karte i šah. Kad god mogu pobjegnem u prirodu. Najveći uspjeh mi je doći do planinarskog doma na Mosoru - rekao nam je.
Budućnost ne voli planirati.
- Hoće li radio željeti mene i hoće li se promijeniti da mi neće odgovarati, vidjet ćemo. Imam desetak godina do mirovine, ako je doživim. Svi živimo u strahu, a planirati budućnost ne možeš. Imaj samo jedan postulat u životu, a to je pokušati pomoći drugima. Zaspi s mišlju jesi li pomogao nekome. Ako tako mirno legnem, znam da ću dugo živjeti, da ću izići ispred kuće u Stobreču i s rive pogledati u more - zaključio je legendarni Vedran Očašić.
