U organizaciji Turističke zajednice Vrgorac i pod pokroviteljstvom Grada Vrgorca, proteklog vikenda održana je najveselija jesenska pučka fešta u ovom gradu - Dani bikle i 18. Biklijada.
Vrgorčani od davnina znaju za biklu, krepki napitak koji "podiže" raspoloženje. Dobiva se miješanjem crnog vina i mlijeka, najčešće u omjeru 1:1. Bikla je u vrgoračkom kraju toliko popularna da su joj posvetili čitav jedan festival.
Program je počeo na igralištu osnovne škole sajmom domaćih proizvoda, rukotvorina, kulinarskih specijaliteta, a za veselu atmosferu su se pobrinuli brojni izvođači folklornog i zabavnog dijela programa. Osim tradicije, folklora i gastronomije u nastavku večeri u suradnji s Festivalom "Zagora gori" ovu pučku feštu dodatno je začinio koncert grupe Mjesni odbor.
Bogata gastro ponuda nije izostala pa se tako mogao kušati poljički soparnik, domaći pršut i sir, razne vrste kolača, prve neretvanske mandarine, a nije nedostajalo ni domaćeg vina. Lovačka udruga Matokit spremila je gulaš od divljači za kojega se tražila porcija više.
Vrgoračka fešta potrajala je dugo u noć.
Preoznatljiva turistička atrakcija
Biklijada se svake godine održava početkom listopada, kada se berba grožđa već privodi kraju te se afirmirala u prepoznatljivu jesensku turističku atrakciju. Ova tradicionalna eno-etno i gastro fešta njeguje i oživljava izvorno te svojom ponudom večernjega sajma domaćih proizvoda i rukotvorina, folklornim i zabavnim programom čini ovaj kraj bogatijim, sadržajnijim i atraktivnijim za domaće stanovništvo kao i za goste koji su u potrazi za živim i autentičnim događajima.
Ovo alkoholno poznato je u mnogim krajevima Dalmacije, kako u Zagori, tako i na otocima. Na otocima ima drugo ime: na Braču se zove hmutica ili smutica, a na Hvaru i sumutva, mućkalica, hmutnica.
Prvi spomen bikle i tradicija u Dalmaciji
Biklu prvi put spominje don Mihovil Pavlinović u drugoj polovici 19. stoljeća, nakon što ju je pronašao u Makarskom primorju.
Koza i loza - bikla, stoljećima je zauzimala važno mjesto na nekim otocima i u Dalmatinskoj zagori, a osobito u teškim životnim uvjetima kad je pružala snagu, ali i služila za opuštanje uz ognjište nakon napornoga radnog dana. Ovo "čarobno" piće postaje sve jače vrenjem mošta i zrenjem vina. Postupno mijenja svoju boju do tamnije, a takva se može piti mjesecima. Bikla se može raditi i tijekom čitave godine s crnim vinom.
Legenda kaže da se bikla se prenijela u Dalmatinsku zagoru s otoka Brača i Hvara koji su bili grčke kolonije, a prema kulinarskim istraživanjima književnika i gastronoma Veljka Barbierija, biklu su pili i stari Grci koji su prije napada na Troju pili piće od vina mlijeka i krvi.
Iako se zna da su u davna vremena i djeca pila biklu, sada je uobičajeno da to rade muškarci, iako i sve više žena pije ovo zanimljivo alkoholno piće. Vrgorčani ističu da je bikla poznat afrodizijak.
